Damir Marjanović: Ko kupuje diplomu nije snalažljiv, nego nedovoljno inteligentan i kriminalac jer krši zakon

Najbitnija reforma u ovome društvu, u Bosni i Hercegovini, je obrazovni sistem, jer od njega sve počinje

AUTOR: Dragana Erjavec
OBJAVLJENO: 14.01.19 u 09:05
https://bit.ly/321owGc
Bosanskoherecegovačku ali i regionalnu javnost uzburkala je priča koju su objavili novinari magazina Žurnal, u kojoj je za 1.250 eura novinarka Azra Omerović uspjela za svega 17 dana, bez pohađanja nastave i polaganja ispita, dobiti diplomu srednje medicinske škole. Državna agencija za istrage i zaštitu još ranije je proslijedila Tužilaštvu BiH informaciju da se u pojedinim obrazovnim institucijama mogu steći diplome na nezakonit način, ali državno tužilaštvo je procijenilo kako nema osnovane sumnje da se diplome prodaju.

I dok u BiH još nema konkretnih reakcija pravosuđa, iz Komore medicinskih sestara Hrvatske poručeno je da neće izdavati odobrenja za samostalan rad nakon prekvalifikacije u drugim državama. Time će biti pogođeni i oni koji su svoje diplome za prekvalifikaciju stekli zakonito, trudom i radom.

Ova je priča otvorila Pandorinu kutiju, o kupovini ne samo srednješkolskih već i fakultetskih diploma, što je već dugo javna tajna. Kakve posljedice to može donijeti po bh. društvo, kolika je šteta načinjena, ali i šta je doprinijelo ovakvom odnosu prema obrazovanju u BiH, govori bivši ministar obrazovanja Kantona Sarajevo, a danas univerzitetski profesor Damir Marjanović.

RSE: Kako komentarišete posljednji slučaj tzv. afere "Diploma"? Moram da priznam da to nije ništa novo, da smo svi čuli da se diplome prodaju, da nam izvještaji Transparency Internationala govore da je najveća korupcija u obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Kako to komentarišete?

Damir Marjanović: Nažalost, to, kao što ste sami rekli, nije nešto novo. To se dešava u Bosni i Hercegovini, ali ne samo u BiH i ne samo u ovom regionu i ne samo u ovom periodu, ali je posebno u Bosni i Hercegovini intenzivirano u zadnjih 25 godina – na svim nivoima, od osnovnog, srednjeg, pa evo i visokog obrazovanja, takve stvari se dešavaju.

Osnovni problem jeste percepcija javnosti, osnovni problem jeste nekažnjavanje onih koji takvo nešto rade. Sada i Tužilaštvo i sve nadležne institucije imaju konkretne dokaze koji nisu dovoljni, normalno, da se iznesu na Sudu, ali su dovoljni da se pokrenu zvanične, jake istrage. I kao građanin, i kao prosvjetni radnik, a i kao neko ko se dijelom bavi politikom, izuzetno ću insistirati na tome da se konačno počne to klupko odmotavati, pa po bilo koju cijenu. Kad kažem 'po bilo koju cijenu', naravno tu cijenu treba da plate svi oni koji zloupotrebljavaju obrazovni sistem i koji su, jednostavno, kriminalci.

Ako malo uđete u srž bh. društva, imate ponekad dojam da ljudi razmišljaju o osobama koje su kupile diplomu da su to snalažljive osobe koje su pronašle načina da se obezbijede za svoju budućnost. S druge strane, ponekad imate dojam da je neka percepcija za one koji prodaju diplomu da to nije ništa drugo nego neko malo, sitno muljanje i da se ljudi samo snalaze na taj način. U krajnjem slučaju, imate dojam da ljudi ponekad pravdaju i pravosudne organe i političke elite i kod mnogo većih problema nego kupovina diplome.

Da pojasnimo: onaj koji kupuje diplomu nije snalažljiv, nego nije dovoljno inteligentan da do te diplome dođe legalnim putem i onda je ujedno i kriminalac jer krši zakon. Onaj koji prodaje diplomu, na isti način treba biti okarakteriziran, pored toga što je kriminalac, i kao dovoljno neinteligentna osoba koja ne može na legalan način da zarađuje za svoj život. A oni koji to tolerišu, tolerišu najveću rak ranu bh. društva i jednostavno ne rade svoj posao i definitivno moraju biti smijenjeni sa svojih pozicija i prepustiti svoje pozicije sudija, tužitelja, policajaca, političkih zvaničnika onima koji ovu zemlju žele da povedu u jednom dobrom pravcu, a ne izgradnji njene budućnosti na kupljenim diplomama iza kojih ne stoji znanje nego stoji samo neki papir.

I još jedna stvar, jako bitna u toj cijeloj priči, to je jedan od velikih problema koji je možda indirektno povezan, to je da se, nažalost, još uvijek u bh. društvu diploma se karakterizira kao papir koji vam otvara vrata, a ne kao potvrda o znanju ili, da budem sada malo aktuelan vezano za neke druge stvari koje more bh. društvo, pitanje ove diplome nije samo njena legalnost, ali jeste i legitimitet šta stoji iza te diplome. Gledao sam i pratio to i osoba koja je preprodavala diplomu – da, on je kriminalac, ali me jako interesuje potpis osobe koja je izdala tu diplomu, institucije koja je izdala tu diplomu. Nažalost, takvih diploma u opticaju ima kako sa privatnih tako i sa državnih obrazovnih institucija različitih nivoa.

RSE: Spomenuli ste percepciju javnosti. Nakon čitavog ovog slučaja, javnost je reagovala uglavnom na način da su propale mnoge takve diplome, da je mnogim ljudima propala prekvalifikacija, odlazak u Njemačku... Šta to govori o društvu danas?

​Damir Marjanović: Sad ću biti malo biolog i malo nepolitičar i možda ću biti malo izvan takta – ali ću nas uporediti sa žabama koje su skuhane prvo u laganoj, onda u mlakoj, a nakon toga u vreloj vodi. Nažalost, veliki broj komentara nas, tih skuhanih žaba, išao je u principu: 'Pa dobro, to smo znali'. To je najveći problem. To je ta percepcija: 'Eto, sad propade i ta mogućnost da odete u Njemačku!'. To je upravo ono što se zadnjih 20 i 25 zadnjih godina u našem društvu gradi, to je to 'snalaženje', upravo zato što ne postoji sistem.

Sve ove probleme koje imate sa zapošljavanjem mladih, sa odlaskom mladih ljudi, pa čak i onih koji imaju posao ovdje ali koji više ne vide bolju budućnost u ovoj državi, u krajnjem slučaju sa onim ljudima koji posežu za ovakvim stvarima – kupovinom tih diploma koje će im obezbijediti neku lažnu sigurnost tamo negdje vani, a ja vam garantujem, možda će neko i dobiti posao na tu lažnu diplomu, ali će vrlo brzo ostati bez tog posla, jer u uređenim sistemima nisu papiri i dokumenti dovoljni, u uređenim sistemima se traži i znanje iza tih papira i dokumenata, i vrlo brzo će takve škole i takve države doći na crnu listu.

I onda i onaj koji pošteno stekne diplomu nakon svoga rada, četiri godine studiranja ili nekog mastera ili doktorata, neće moći na tom tržištu pronaći posao, jer dolazi iz okruženja gdje je normalno da se kupuju i prodaju takve diplome.

E, ta percepcija javnosti je uzrokovana nepostojanjem sistema, nepostojanjem jasne kontrole i, u krajnjem slučaju, poremećenim vrijednostima koje trenutno vladaju na ovim prostorima, jer, kako rekoh, nije to snalažljivost, to je kriminal.

RSE: Za petnaest godina bit ćete i dalje profesor, ja vjerujem. Kako vidite nove studente?

​Damir Marjanović: Ja imam jako visoko mišljenje o ovoj generaciji koja dolazi. Iznenadili biste se koliko su spremni za izazove u životu, koliko su spremniji od moje generacije, i da se bore za svoje 'ja', iznenadili biste se kako se dobro bore sa svim pritiscima koje im ostavlja moja generacija i sistem u kojem se oni sada nalaze. Mislim da bi ova generacija bila još spremnija, još bolja, za izazove XXI stoljeća, na nekom kontinentalnom, regionalnom, globalnom planu, pod uvjetom da prolaze kroz jedan obrazovni sistem vrijedan ove djece, ovih dječaka i djevojčica.

Ja se nadam i siguran sam da će ovi dječaci i djevojčice za petnaest godina naučiti na našim greškama i da će ih ispravljati, ali isto tako se nadam da će moja generacija, barem ovo što nas ima, možda ta velika tiha većina, da će ipak konačno podići svoj glas i da će shvatiti da stup ovoga društva i najbitnija reforma u ovome društvu, u Bosni i Hercegovini, je upravo obrazovni sistem, jer od njega sve počinje.

Moramo stvoriti takav sistem u kojem će buduće generacije znati upotrijebiti informacije, u kojem će buduće generacije biti naučene kako da se nose sa izazovima za XXI stoljeće i u kojem buduće generacije ta znanja i te spoznaje neće tražiti u onome što se zove neformalno obrazovanje.

Znam da se mnogi pitaju zašto tako mislim, kako tako mislim, a i ne slažu se, ali ja stvarno vidim ove nove dječake i djevojčice kao jedan žestoki potencijal, ali isto tako vidim da ih naša generacija, trenutni sistem i trenutni pristup njima poprilično guraju prema dolje, guraju prema sredini, stalno im govorimo: 'Ne talasajte, ćutanje je zlato, imate još vremena' itd. Čini mi se da je to određena generacijska ljubomora, određena nesposobnost ove generacije da pruži budućoj generaciji sve što treba.

Moramo biti svjesni da naše buduće generacije ne trebamo zvati samo kad treba lijepiti plakate, ratovati ili kad trebaju podržati neko naše mišljenje. Trebamo ih zvati i pitati za mišljenje šta oni žele u životu i trebamo ih slušati i pomoći im da žive svoje snove. U krajnjem slučaju, trebamo konačno da se okrenemo politici koja će našim klincima vratiti osmjeh na lice.