Nick Estes: Bolivija se pretvorila u desničarsku vojnu diktaturu

Svega dva tjedna nakon preuzimanja vlasti, dokazi jasno pokazuju: ovo je desničarska, vojna diktatura. Glavni znak toga u zemlji poput Bolivije je otvoreno ubijanje Indijanaca.

AUTOR: Nick Estes
OBJAVLJENO: 26.11.19 u 15:59
http://bit.ly/2On6j1a
Masakri nad Indijancima vratili su se u Boliviju. Iza ove tragedije postoji duga povijest. Samoproglašeno "predsjednikovanje" Jeanine Áñez oživjelo je rasnu mržnju stare oligarhije i barbarsku praksu ubijanja Indijanaca, kolektivno kažnjavanje domorodačke većine naroda zato što su se usudili prkositi stoljetnom rasnom poretku apartheida i ugnjetavanja. Otkako je svrgnut Evo Morales, prvi predsjednik iz domorodačkih naroda, sigurnosne snage izvele su najmanje dva pokolja domorodaca koji su prosvjedovali protiv vojnog udara.

Svega dva tjedna nakon preuzimanja vlasti, dokazi jasno pokazuju: ovo je desničarska, vojna diktatura. Glavni znak toga u zemlji poput Bolivije je otvoreno ubijanje Indijanaca.

Vojska je 15. studenoga otvorila vatru na mirnoj demonstraciji u Cochabambi, ubivši osam i ranivši još desetke ljudi. Dan nakon ovog masakra, 16. studenoga, Áñez je izdala uredbu kojom se policija i vojska oslobađaju kaznene odgovornosti u operacijama "vraćanja reda i javne stabilnosti". S rukama odriješenim za ubijanje po volji, sigurnosne su snage odlučili 'ispoštovati' uredbu povećanjem okrutnosti.

Prošlog utorka suzavci i mec padali su na blokadu u plinskoj elektrani Senkata u El Altu. Osam ljudi je ubijeno, a više desetaka ljudi je ranjeno. To je bio prvi tjedan predsjednikovanja Jeanine Áñez.

Dva dana kasnije u La Pazu sigurnosne su snage pucale na pogrebnu povorku iza tenkova suzavcima i gumenim mecima. Lijesovi žrtava iz masakra u Senkati padali su na zemlju dok su se ljudi rastrčali u panici, što je dodalo još više poniženja već ožalošćenim obiteljima i zajednicama.

Procjenjuje se da je službeni broj smrtnih slučajeva od početka prosvjeda veći od 30, deseci ljudi vode se kao nestali, više od 700 ljudi je ranjeno, a gotovo tisuću ljudi je uhapšeno. Domorodačka većina Bolivije glavna je meta ovog rasističkog nasilja koje odobrava država.

Posljednji put kada se dogodilo ubojstvo Indijanaca u ovim razmjerima, sadašnji voditelj opozicije, Carlos Mesa, bio je potpredsjednik. Tijekom 2003. godine ubijeno je više od 60 domorodaca iz naroda Aymara tijekom "plinskog rata". Plan predsjednika Gonzala Sanchez de Lozada za prodaju nafte i plina putem konzorcija multinacionalnih korporacija u SAD-u – nastavljajući višestoljetnu tradiciju pljačkanja nacionalnih resursa za vanjske interese – doveo je do narodnog ustanka koji je zahtijevao nacionalizaciju ugljikovodika u Boliviji i prisilio predsjednika da podnese ostavku.

"Ne mogu prihvatiti ubijanje kao odgovor na pritisak naroda", rekao je Mesa 2003. godine nakon masakra. Međutim, čini se da se predomislio.

Nakon što je izgubio od Moralesa na predsjedničkim izborima 20. listopada ove godine, Mesa je prvi priznao Áñezin predsjednički puč, a šutio je o njenim autoritarnim akcijama, njenom savezništvu s krajnjom kršćanskom desnicom poput milijunaša Luisa Fernanda Camachoa, kao i masakrima nad domorocima koji sudjeluju u prosvjedima. Drugi u ovom kaosu koji je orkestrirala desnica i šutnji liberala pronalaze lekcije.

"Iza svakog umjerenog liberala nalazi se fašista", rekao je svrgnuti potpredsjednik Bolivije, Alvaro Garcia Linera za Mesu u nedavnom intervjuu.

Tu su i odjeci prošlih diktatura u Boliviji, koje pokazuju da Áñez svoj autoritet ne dobiva iz narodne volje nego iz oružja. Za razliku od domorodačkog predsjednika kojeg je svrgnula, ona nije izabrana i nije bilo civilne krunidbe za njeno predsjednikovanje. Višenacionalna zakonodavna skupština, koja obično imenuje predsjednika, kao što je bio slučaj tri puta kod Evo Moralesa, bila je gotovo prazna. Umjesto toga, vojni general stavio je predsjedničku lentu na Áñez.

Posljednji put kad se to dogodilo bilo je 1980. godine. Tada je general Luis García Meza ostvario vojnu diktaturu ubojstvom socijalističkog vođe Marcela Quiroga Santa Cruza i masakrirajući desetke domorodačkih rudara.

Želja za svrgavanjem Eva Moralesa i domorodačkih društvenih pokreta koji su ga doveli na vlast postoji već godinama. Prvi pokušaj puča dogodio se 2008. godine kada se Media Luna, koja se sastoji od četiri regije na istoku kojima dominira oporba i u kojima je koncentrirana većina europskog stanovništva pokušala odcijepiti od zemlje. Rasistički separatistički pokret pojavio se usred izrade novog ustava kojim je Bolivija priznata kao višenacionalna država s jednakim statusom domorodaca i kontrolom nad prirodnim resursima. Regija je buknula u otvorene pobune, pokušavajući podijeliti zemlju na dvije države: jednu bogatu, kojom bi dominirali potomci Europljana i koja bi bila dom velike naftne i plinske industrije i agrobiznisa, i drugu u kojoj bi živjela siromašna domorodačka većina. Protesti desnice protiv nacionalizma resursa i okončanje aparthejda odnijeli su 20 života domorodaca.

Uloga SAD-a u poticanju rasnih podjela nije upitna.

Najnoviji val protuindijanskog nasilja napravljen je da sliči na samoobranu. Ministar unutarnjih poslova Arturo Murillo, kojeg je imenovala Áñez, želi procesuirati Eva Moralesa i zatvoriti ga zbog terorizma i pobune zbog navodnog naređenja blokade bolivijskih gradova. No, svjedočanstvo preživjelih u pokolju u Senkati pokazuju drugačiju priču. Tijekom saslušanja Međuameričke komisije za ljudska prava koje je održano u nedjelju u La Pazu, sestra jednog od muškaraca kojeg su ubile sigurnosne snage rekla je da su Jeanine Añez, Carlos Mesa, Luis Fernando Camacho i Arturo Murillo ti koji bi trebali biti u zatvoru. Njen brat upucan je dok je išao na posao, svjedočila je.

Pravda za mrtve i ranjene i dalje je otvoreno pitanje.

Iako je zakonodavno tijelo odobrilo nove izbore, odluka dolazi s ozbiljnim kompromisima i malo obećanja da će se umanjiti Áñezin stisak na vlast. Ukratko, izgledi za "slobodne i poštene izbore" su tanki pod trenutnim nadzorom autoritarne vlade koja nekažnjeno vrši masakr nad domorocima, koja zatvara lidere društvenog pokreta i one koji se tome suprotstavljaju optužuje za pobunu i terorizam.

Zaista vlada brutalna diktatura.

Već 14 godina domorodački pokreti u Boliviji prekidali su magičnu neranjivost kolonijalne oligarhije i elite europskog porijekla – i još uvijek predstavljaju značajan izazov. Domorodački predsjednik bio je dokaz da ponizni ljudi mogu vladati. To je njihov neoprostivi grijeh.


Piše Nick Estes za The Guardian
Prevela: Ružica Ereš