Andrés Kogan Valderrama: Privatizacija rijeka u Čileu

Prepoznavanje rijeka kao pravnih i političkih subjekata otvara mogućnost ne samo nadjačavanja instrumentalnih i merkantilnih koncepcija života, u čemu bi Čile mogao biti i najgori slučaj od svih, nego i dekolonizaciju antropocentričnog i zapadnjačkog doživljaja planeta.

AUTOR: Andrés Kogan Valderrama
OBJAVLJENO: 28.01.20 u 16:43
https://bit.ly/38Pjgs2
Čileanska vlada nastavila je sa svojim merkantilnim pristupom zajedničkim dobrima, stavljajući nekoliko rijeka iz Biobío regije na aukciju, usprkos građanskim nemirima.

Praksu licitiranja na rijeke zakonski podržava kodeks o vodi iz 1981. godine. Postavljajući vodu kao ekonomsko bogatstvo, ovaj kodeks je rijeke učinio čistim objektima za energetsku eksploataciju; država pristup predaje rezolucijom koja omogućuje privatnim strankama da iskorištavaju rijeke za komercijalnu hidroenergiju.

To je značilo da su, s vremenom, nekoliko rijeka u Čileu prisvojile strane tvrtke, koje kontroliraju pravo na vodu iz rijeka Cuervo (Xtrata, Švicarska), Rio Bravo (AES Gener, SAD), Palena (AES Gener), Baker (ranije Endesa, Španjolska; sada Enel Italija), Blanco (Xtrata), Chacabuco (Xtrata), Pascua (AES Gener), Figueroa (Enel, AES Gener), Puelo (Endesa), Cisnes (AES Gener), Futalelfu (Endesa), Maipo (Aguas Andinas, Španjolska).

Prava

Ovaj proces pratila je snažna koncentracija energetskog sektora u zemlji, gdje nekoliko tvrtki globalnog sjevera kontrolira postojeće tržište, koje uglavnom nastoji održati energetsku potražnju industrije i mega-rudarstvo.

To također ima velik socio-ekološki utjecaj kroz zagađenje vode, raseljavanje zajednica i uništavanje lokalnih gospodarstava.

Te velike tvrtke kontroliraju narative putem glavnih medija, tvrdeći da je za postizanje cilja razvoja Čileu potrebno sve više i više energije, ne dovodeći u pitanje gdje se ta energija usmjerava, koja je uloga države i pogotovo koje su mogućnosti građana da stvaraju vlastitu energiju kroz energetske zajednice i zadruge.

Nametanje ove neoliberalne ideologije na ekstremnim razinama dovodi do sve većih napetosti, a sada ga preispituje čileanski narod, koji traži različita prava. Pokret za vodu i teritorije predlaže uklanjanje privatizacije vode i omogućavanje upravljanja od strane zajednice, u okviru Prava prirode (Rights of Nature).

Prepoznavanje rijeka kao političkih i pravnih subjekata

Rijeke su jako vrijedne i mogu se tretirati kao politički i pravni subjekti koji imaju svoja prava. To je slučaj u Kolumbiji (rijeke Atrato i Quindio), na Novom Zelandu (rijeke Wanganui i Urewera), u Indiji (rijeke Ganges i Yamuna), što pokazuje da više nije dovoljno zaštiti rijeke u kontekstu prava okoliša, nego dati pravi glas i političku reprezentaciju bićima koja nisu ljudi.

Prepoznavanje rijeka kao pravnih i političkih subjekata otvara mogućnost ne samo nadjačavanja instrumentalnih i merkantilnih koncepcija života, u čemu bi Čile mogao biti i najgori slučaj od svih, nego i dekolonizaciju antropocentričnog i zapadnjačkog doživljaja planeta.

Nalazimo se usred planetarne krize. Zato treba prepoznati i planine, tla, šume i mora, jer imaju sposobnost za djelovanje i osnovni su dio ekoteritorijalne dinamike.


Piše Andrés Kogan Valderrama za The Ecologist
Prevela: Ružica Ereš