Snijeg, lopata, narod i percepcija: Ne pada snijeg da pokrije Hum, već da se u vlast uvali kum

Zamislite u Sarajevu nevjerovatnih 8.400 lopata u rukama 8.400 najbolje plaćenih čistača snijega i sve za cijenu 5 mjesečnih bilboard reklama. To bi bila fantastična građanska akcija o kojoj bi danima pisali svi svjetski mediji.

AUTOR: Alen Haman
OBJAVLJENO: 15.12.18 u 17:30
OSVJEŽENO: 15.12.18 u 17:30
http://bit.ly/2XjGyQh
Od juče pada snijeg koji nas, takve kakvi smo, svake godine uredno iznenadi. Pa kažemo tobe jarabi snijega. Bože sačuvaj.

Što je valjda normalno jer u Bosni i Hercegovini prema posljednjem popisu živi 97% ljudi koji vjeruju u nekog svog Boga i 3 % 'nevjernika'.

Taj procenat nevjernika u BiH slučajno je sličan procentu ljudi koje snijeg u BiH nikad ne iznenadi. Čudni su to ljudi, ko vidovnjaci, 'bogtepitajgdje' naučili da se u zimu ne ulazi bez velike lopate za snijeg. S druge strane, procenat vjernika na popisu, opet slučajno, blizu je procentu stanovništva nezadovoljnim radom komunalnih službi tokom zimskih mjeseci. Takva je i ove godine narodna percepcija.

Bezobzirni remetilački faktori snježne idile

Kaže moj komšija Omer Delibegović, "snijeg se ne čisti već se dočekuje". Razumije to ovih par posto "nezavisnih i samodjelujućih komunalnih ćafira i heretika koji čiste snijeg ispred svojih vrata i duž svoje ograde. Neki se zalete pa očiste i "tuđi", komšijski snijeg, praveći staze za starije, penzionere, trudnice, majke sa malom djecom koja još trebaju kolica i fizički hendikepirane komšije.

Međutim, takve aktivnosti i ideje su realno pogubne za Bosnu i Hercegovinu, politički sustav i demokratsko pravo na mržnju i osjećaj ugroženosti konstitutivnih građana. Laži i savremene obmane da je svaki građanin prvo čovjek, radnik, komšija i dio lokalne zajednice, a tek onda član političke stranke, vjerske zajednice il' državni uposlenik, uče nas nacionalisti već decenijama, nije pametno poticati.  

Posebno ne treba nasjedati na te staromodne komunističke provokacije s LOPATOM i čišćenjem snijega kojima će zavejani građani biti izloženi na društvenim mrežama i ove zime. Već sutra bi nas mogla zadesiti gorka sudbina stanovnika Njemačke, pa da troškove povreda i lomova pješaka "koji se nisu snašli" u neočišćenom snijegu uz vašu ogradu snosite upravo vi.

Na kraju krajeva i snijeg je božije davanje, kao i sunce uostalom, koje će već sljedeće godine zauvijek ukloniti tragove njegovog postojanja - takvu percepciju imaju i neke moje komšije koje me već desetak godina odgovaraju od "dočekivanja snijega". 

Percepcija: Ne pada snijeg da pokrije Hum, već da se u vlast uvali kum

Stvar percepcije je uočiti da i treći mjesec nakon izbora možemo uživati u fotošopiranim pogledima u budućnost naših političkih pobjednika koji se osjećaju kao narodna i/ili radnička vlast bez obzira što o narodu i radnicima misle kratko uoči i tokom izborne kampanjeDok gledamo kako uhljebljuju članove porodica, kumove i jarane s kojima samo u jednoj rečenici od pola naprave duplo. Takva je stranačka percepcija. Tako poslušnim nalaže stranačka matematika.

S tim da nam matematika, seljačka ne stranačka, može pomoći oko bolje percepcije naše narodne i/ili radničke vlasti:

Iako je čisto pretjerivanje, neka polazna pretpostavka bude da svi stranački članovi uposleni u državnoj službi rade efektivno 6 sati dnevno. Ako znamo da ih plaćamo za 8 sati rada, znači 'kratki su' društvu makar dva plaćena a neodrađena sata dnevno. To svim narodnim i radničkim liderima i strankama, na svim nivoima, daje puno pravo da članove uposlene u javnoj službi pošalju direktno na teren. Ako neka stranka nema dovoljan broj uhljeba, pretpostavimo da ima dovoljan broj volontera željnih dokazivanja radom ili borbom za boljou poziciju na sljedećim izborima.

Odmah imamo ogroman radni potencijal na terenu, pa neka ih tamo koji redak dok ne izvedemo ovu "seljačku matematiku" do kraja. 

Prema cjenovniku firme Europlakat , bilborad veličine 504x238 cm u Kantonu Sarajevo košta 1400 KM za 4 sedmice dok u ostalim gradovima košta 900 KM.

Najniža cijena lopate za snijeg na PIKu (OLX.ba) je 4,90 KM,
što znači da bi kupovina od proizvođača ili prodavača lopata za snijeg "na veliko" mogla biti još povoljnija, ali računat ćemo lopatu za snijeg  po 5 KM, jer moraju tender jarani neku crkavicu i na off-shore račune uplatiti. 

Dakle, po cijeni izbornog reklamiranja 5 fotošopiranih političara na 5 bilboard lokacija u Kantonu Sarajevo svaka narodna i/ili radnička stranka bi mogla nabaviti po 1400 lopata za snijeg.

E sad se vraćamo sili uhljeba koja nas čeka na terenu, puna poleta i radnog elana, nestrpljiva da odradi ona 2 plaćena a neodrađena sata na terenu. Seljačka matematika kaže da bi u npr. u Sarajevu, buduća narodna i radnička Vlada kantona sa šest stranaka iz pobjedničkog bloka mogla podijeliti 8.400 lopata za snijeg svojim vjernim članovima i glasačima. Uz upute da svaki dan prije i poslije posla (vjerni stranački ljudi imaju zaposlenje) po jedan sat čiste snijeg u svojoj lokalnoj zajednici i ispred radnog mjesta

Zamislite u Sarajevu nevjerovatnih 8.400 lopata u rukama 8.400 najbolje plaćenih čistača snijega i sve za cijenu 5 mjesečnih bilboard reklama (za svaku stranku). To bi bila fantastična građanska akcija o kojoj bi danima pisali svi svjetski mediji, u stalnom deficitu sa pozitivnim i motivirajućim društvenim akcijama.  

Ovako postavljena akcija, čak ako bi je izvela i samo jedna politička stranka u samo jednom gradu u BiH, bila bi regionalni i evropski hit. Prvo ikad kvitanje plaćenih a neodrađenih sati javnih službenika u narodu bi bilo percepirano kao istinski društveni aktivizam. Ko zna možda bi oživilo i nadu u bolje sutra. 

Zvuči jednostavno i pošteno, zar ne? A ne može biti dalje od stvarnosti.

Zato što u Bosni i Hercegovini nema narodnih ili radničkih stranaka. To su uglavnom privatne političke firme, na budžetu i bez ikakve društvene odgovornosti. Po pravilu imaju sjedišta u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci s poslovnim jedinicama u provinciji, i uglavnom okupljaju, čast izuzecima, ljude koji ne vide ni centimetar dalje od svoje il' šefovske guzice. Takva je narodna i radnička percepcija. To je glavni razlog zašto ljudi gube nadu i masovno odlaze iz BiH kao i dogovor na pitanje zašto jedna ovakva društvena akcija, jednostavna i poštena, a većim dijelom već i plaćena, ima minimalne ili nikakve šanse.

Percepcija: Sjeveroistočna Bosna srce socijaldemokratije

Optimista sam po prirodi, pa sam juče o izvodivosti jedne takve "akcije čiščenja snijega" poželio diskutovati sa prijateljem aktivistiom Edinom Delićem, načelnikom Lukavca a i članom SDP-a. Delić je u par navrata je već uspio mobilizirati Lukavčane da zajedničkim akcijama riješavaju nagomilane probleme, a i najbrže bi dostavio onih 900 lopata za snijeg u radničke ruke.

Mogla bi se akcija čiščenja snijega sprovesti i u Tuzli, ali nije po redu vožnje - od ljetos čekam gradonačelnika i predsjednika Skupštine da nađu vremena i saslušaju prijedlog projekta koji bi omogućio svakom predškolskom djetetu u Tuzli da provodi radne dane na čistom zraku, besplatne solarne autobuse na ulicama koji bi smanjivali aerozagađenje i pokrivali linije do najudaljenijih Mjesnih zajednica koje nisu rentabilne privatnom vlasniku "gradskog saobraćaja", te udario temelje za savremeni IT kampus, dovoljno velik i adekvatan za svu postojeću "IT industriju" s kojim bi grad širom otvorio vrata 4. Industrijskoj revoluciji i usporio odliv tek formiranih IT inžinjera u Sarajevo ili zemlje EU. Šta da se radi, izgleda da je aerozagađenje za gradske vlasti u Tuzli još uvijek samo političko pitanje.