Sabiha Hadžimuratović: Kuba, zemlja slikara, muzičara, plesača...

Kad prošetate Havanom ili bilo kojim njihovim gradom, svaki restoran, kafe, ima živu muziku, i plesače. Imate utisak da je grad vječito pod opsadom umjetnika, muzičara...

AUTOR: Sabiha Hadžimuratović
OBJAVLJENO: 05.05.19 u 07:37
http://bit.ly/2XijgdR
Jos od djetinjstva sanjam da posjetim Kubu. I, ne vjerujem da je to samo moj san. To sanjaju svi  avanturisti i zaljubljenici u nepoznate destinacije. 

Kubu treba posjetiti sada i uživati u njenoj ljepoti i čudesnoj energiji njenih ljudi.

Bez obzira odakle dolazili, iz Evrope ili iz Amerike, potrebna vam je turistička karta za Kubu. Možete je kupiti na aerodromu ili u nekoj avio kompaniji prije polijetanja za Havanu. Ja sam na Kubu dosla iz Meksika, jer iz Amerike jos nema direktnih letova za Kubu, obzirom da odnosi dvije države jos nisu na tom nivou saradnje. Isto tako, Amerikanci i nosioci rezidentne „Zelene karte“ imaju i druga ograničenja i mogu samo u nekoliko slučajeva putovati legalno na Kubu: Ako nose humanitarnu pomoć, ako saradjuju sa nekom organizacijom, kao novinari ili da su prijavljeni kao volonteri u nekim ustanovama. Bez obzira na te restrikcije, i na mnoge prepreke, veliki broj Amerikanaca odlazi  u turističke pohode Kubi.

Šta vas očekuje na Kubi?

Iznenađjenje, divljenje, suosjećanje sa njihovim stanovništvom i brutalna ljepota njenih gradova i mora. Ako bi ovu zemlju morala opisati u nekoliko redova, evo ja bi to ovako uradila: Zemlja sa ogromnim kulturnim blagom, ljudima sa velikim umjetničkim potencijalom, revolucionarnim historijskim naslijeđem, zemlja cigara, muzike, starih automobila i igara. Kuba je zemlja srećnih ljudi ali i zemlja siromaha.

Prelijepe zgrade iz predrevolucionarnog perioda krase glavni grad Kube, Havanu.

Mada su već odavno posrnule, neke i propale, vremenom obrušene i samo kao aveti podsjećaju na neka davna prosperitetna vremena. Dobra vijest je da se ekonomija ipak nekako oporavlja i da se jedna po jedna od ovih velelijepih zdanja ipak popravlja. 

Skoro cijela stara Havana, izgrađena je od tog tipa renesansnih građevina, sa ogromnim balkonima, rezbarijama, ukrašenim doksatima, kitnjastim fasadama. Skoro pa svaka dvadeseta je nešto slično kao naša sarajevska Vijećnica.

Iako je revolucija odavno završena, od jednog broja ljudi skoro zaboravljena, mnogo toga će vas podsjetiti na te slavne dane koji su zadivili svijet. Ova zemlja naprosto motiviše i inspiriše!

U ovoj zemlji muzike i plesa, nema više, koliko ste možda očekivali  marketinga, propagande i fotosa koje ukrašavaju zgrade i trgove sa slikama  njihovih slavnih revolucionara: Fidela Castra, Ernesta Che Guevare, Camilia Cienfuegosa. Ali, i fotosi koji postoje, već su  uveliko izblijedili, vremenom izhabani, čak i ostećeni. Oni samo jos malo podsjećaju na neke daleke dane. Za većinu Kubanaca, one uvijek pokreću enormne emocije, veliko divljenje, ponekad i uzdahe.

Skoro pola Havane je pod zastitom UNESCO-a. Svi koji dođju ovdje, obavezno posjete četiri glavna trga: Katedrala, Armas, Vieja i San Francisko.

„President Palace“ je zgrada fantazija, koja je sada pretvorena u Muzej revolucije. Mora se obavezno posjetiti i Muzej lijepe umjetnosti (Museum of Fine Arts) gdje se nalazi kolekcija kubanskih umjetnika, avant-garde  i savremene postavke. Ako ste ljubitelj umjetnosti onda u Havani morate posjetiti Fabrica de Arte Cubano, zgradu stare ciglane, pretvorene u ogromnu umjetničku galeriju gdje ćete naći djela najboljih kubanskih slikara, pozornice sa modnim defileima, barove, cigar lounch, bine sa muzičkim izvodđačima, plesačima. Kad jednom uđete unutra, onda uvijek imate šansu da sretnete neke od tih njihovih velikih pjesnika, pjevača i slikara.

U centru Havane, svi će vam pokazati gdje je omiljeni restoran Ernesta Hemingveja. Možda odete i u marinu koja je dobila ime po njemu, mjestu gdje je polazio na ribarenje i duga druženja sa Fidelom Kastrom, svojim velikim prijateljem.

Grad sa malo vozila

Nemojte se iznenaditi, u Havani nema mnogo vozila. Možete prelaziti ulice kad vam se prohtije, auti su ovdje veoma rijetki, jer prosječni Kubanci ni u snu ne mogu kupiti auto. Ali, vidjećete mnogo old timera. Raznih, i u predivnim kubanskim bojama. Oni koji ih posjeduju, pravi su bogataši, jer jedna vožnja za strance u njima košta 30 dolara, sto je mjesečna plata vozača autobusa.

Kuba je dugo bila pod Španijom. Španci su ostavili nebrisivi dio kulture i tradicije na Kubi. Glavni jezik je španski. Ovdje je još komunizam na snazi, jednopartijski sistem i uravnilovka u platama. Prosječna plata Kubanaca je od 25 do 50 američkih dolara.

Pitate se kako preživljavaju? Po sistemu, raspodjela dobara. Svi dobiju šećer, so, rižu i brašno kao besplatnu prehranu. Školstvo i  zdravstvo su apsolutno besplatni. Cijena transporta je minimalna, i većina stanova je dodijeljena stanovnicima na korištenje, nešto slično nekadašnjim našim, stanarskim pravima.

Učenici od osnovne škole do univerziteta imaju besplatne knjige, uniforme, časove sportskih aktivnosti, muzičke škole i sve što je vezano za umjetnost. Ja još nigdje nisam vidjela manju zemlju sa tolikim brojem slikara, muzičara, plesača i raznih drugih umjetničkih stvaralaca. Zato svi Kubanci po završetku studija rade dvije godine bez plate, da bi se odužili državi. Za muškarce dođe još i godina armije, a žene rade bespalatno 3 godine.

Kad prošetate Havanom ili bilo kojim njihovim gradom, svaki restoran, kafe, ima živu muziku, i plesače. Imate utisak da je grad vječito pod opsadom umjetnika, muzičara... Smijeh, smisao za humor i razdraganost, ovdje je bolest koju vam prenesu istoga dana.

Većina turista, kao sto sam ja uradila, idu van Havane, u dolinu Vinales, gdje su plantaže duhana, fabrike cigara i turistička destinacija za strance. Na poljima su jos uvijek volovske zaprege sa plugovima, zemlja se obrađjuje na najprimitivniji način, jer novca nema za traktore niti za savremena poljoprivredna pomagala.

Sve se radi ručno. Ljudi na farmama imaju malo i sve je u društvenoj svojini. Fabrike cigara su pod zaštitom države, proizvodnja čuvenih cigara je državna tajna i receptura se brižljivo čuva. Kad sam sa grupom turista posjetila jednu od tih malih fabrika, demonstracija pravljenja je bila skupa i nedovoljno objašnjena.

Kuba danas živi od turizma

Od čega zemlja živi? Sada, pošto se Kuba dosta otvorila prema ostatku svijeta, najviše od turizma.

Kuba nema mnogo dobara za izvoz osim cigara, šećera i nekih metala. Kuba ima svoje medicinske ekipe i opslužuje 82 zemlja svijeta u vrijeme bolesti, katastrofa, ratova i svih vrsta neprilika. Obzirom da su Kubanci nadprosječno obrazovani, sa svojim prestižnim školama i fakultetima, imaju u svakom momenatu 50.000 dobro obučenih ljekara koji idu na krizna žarista u svijetu na pozive UN-a.

Fascinantno, zar, ne?

I u takvoj zemlji znanja, imate nestašice osnovnih životnih namirnica: sapuna, šibica, hrane, luksuzne robe i svega onog što je u modernom svijetu sasvim normalno.

U kući u kojoj sam zakupila sobu preko ARBNB-a, stalno je gorio gas na peći. Ja ga stalno isključujem, a ujutro, vidim opet gori. Pitam gazdaricu, zašto ne štedi gas, a ona odgovara:

„Gas je jako jeftin a mi nemamo gdje kupiti šibice i zato ih štedimo, gas nikada ne gasimo. Molim vas  da ga ne isključujete, nemamo više šibica!“

Baš zbog toga, morate biti oprezni sa novcem. Oni imaju dva cjenovnika. Jedan za Kubance, drugi za strance. Ako plaćate račun u restoranu, onda je ručak otprilike negdje kao i kod nas i plaćate ga u novcu zamijenjenom za američke dolare. Ako odete na neku zelenu pijacu, onda za euro možete kupiti:1/2 kg paprika, 1kg paradajza, 1 kg luka, 1 veliki crveni krompir i ½ pasulja. Pa sad, poredite cijene.

I vožnja autobusom, ako naučite red vožnje i trase koje vam odgovaraju, jeftinije su od taksija najmanje 20 puta. Zbog svog siromaštva, Kubanci će pokušati na razne načine da vas prevare, sa osmjehom i u šali. Ne morate biti surovi prema siromašnim, ali ne dozvolite ni da vas opeljuše u jednom danu.

Majstori su, vjerujte.

Najljepše na Kubi, za mene, su ipak njene fascinantne plaže. Kristalno čista, tirkizna boja mora, bijeli pijesak i čistina okoliša, osvojiće vas odmah.

Hrana nije kako bi ste željeli, jer im mnoga toga nedostaje. Pogotovo ako ste vegeterijanac ili vegan, jer meso je obaveza Kubanaca da ga imaju na stolu.

Pa ako je to jedina mana koju pronađete na Kubi, onda pakujte kofere! Sve drugo će vas oduševiti, vidjećete...

Izvor: Al Jazeera