George Monbiot: Kako se boriti protiv demagogije

Jezik nasilja i bijesa dominira u našem diskursu. Da bismo ga porazili, moramo naučiti ne odgovarati na isti način.

AUTOR: George Monbiot
OBJAVLJENO: 07.10.19 u 11:39
http://bit.ly/2MiljLr
Je li ovo spirala smrti demokracije? Padamo li mi, u ovoj zemlji (Velikoj Britaniji, op. prev.) i drugima, u smrtonosni krug bijesa i reakcije, koji blokira argumentirane razgovore o kojima ovisi život građana?

U svakom dobu postojali su politički lovci koji su koristili agresiju, laži i bijes kako bi ugušili racionalne argumente. No, od 1930-ih nije ih bilo toliko uspješnih.

Donald Trump, Boris Johnson, Narendra Modi, Jair Bolsonaro, Scott Morrison, Rodrigo Duerte, Nicolás Maduro, Viktor Orbán i mnogi drugi otkrili su da digitalno doba ima bogatu ponudu. Bijes i nerazumijevanje koje kreiraju društvene mreže, ojačane trollovima, botovima i prikrivenim političkim oglašavanjem, prelijevaju se u stvarnost.

Političari i komentatori danas govore jezikom nasilja koji je prije svega par godina bio nezamisliv. U Velikoj Britaniji, Johnson se izruguje sjećanju na ubijenu zastupnicu u britanskom parlamentu, Jo Cox. Nigel Farage govoreći o državnim službenicima obećava da će se "jednom kad Brexit bude gotov, potegnuti noževi". Brendan O'Neill, urednik web stranice Spiked, publikacije koju su financirala braća Koch, je za NNC rekao da bi se zbog odgađanja Brexita trebale organizirati pobune. Svi oni moraju znati da jezik nasilja odobrava nasilje, posebice s obzirom na prijetnje i napade koje trpe zastupnice. No, čini se da su ove savršeno dizajnirane da potaknu nerazumnu agresiju.

Naravno, glasači se moraju sada probuditi iz ove noćne more, otpustiti one koji su stvorili naše krize i povratiti mirnu i razumnu politiku o kojoj ovisi naša sigurnost? Nažalost, rješenje nije baš tako jednostavno.

Nekoliko fascinantnih grana neuroznanosti i psihologije ukazuje na to da su prijetnje i stres u javnom životu vrlo vjerojatno ponavljajući ciklusi. Što se ugroženije osjećamo, više su naše misli preokupirane nevoljnim refleksima i reakcijama bez razmišljanja.

Najčudniji učinak opisali su neuroznanstvenici Stephen Porges i Gregory Lewis. Oni pokazuju da, kada se osjećamo ugroženo, ne možemo čuti mirne, razgovorne glasove. Kada se osjećamo sigurno, mišići u našem srednjem uhu se grče, što stvara učinak sličan pritezanju kože na bubnju. To blokira duboke pozadinske tonove i omogućuje nam da se prilagodimo frekvencijama normalnog ljudskog razgovora.

Međutim, kada se osjećamo ugroženo, trebamo slušati upravo pozadinsku buku. U evolucijskom razdoblju ovi su zvukovi (hujanje, urlici, lupkanje šapa, tutnjava, puls poplave u rijeci) predstavljali opasnost. Mišići našeg unutrašnjeg uha se opuštaju, blokirajući frekvencije normalnog razgovora. U političkom kontekstu, ukoliko ljudi galame, normalni glasovi se ne čuju. Svi trebaju da galame kako bi ih se čulo, pojačavajući osjećaj stresa i prijetnje.

Kada se osjećamo posebno ugroženo ili ljuto, javlja se reakcija borba ili bijeg koja nadjačava našu sposobnost razuma – fenomen koji neki psiholozi nazivaju amigdalina otmica. Amigdala se nalazi u bazalnom dijelu mozga i odašilje snažne emocionalne signale koji mogu nadjačati prefrontalni korteks, sprječavajući nas da donosimo racionalne odluke. Zbog toga reagiramo neracionalno, govorimo glupe stvari što zatim potiče amigdalinu otmicu kod drugih ljudi. To je manje više način funkcioniranja društvenih mreža.

Sve to se pojačava mahnitim i bezglavim načinom na kojim tražimo sigurno mjesto kada se osjećamo nesigurno. Sigurnost je ono što psiholozi nazivaju klasičnom "deficitnom vrijednošću" – onom čija važnost raste kada osjećamo da je nema dovoljno i zbog koje blokiramo druge vrijednosti. Ovo omogućuje baš onim ljudima koji su uzrokovali našu nesigurnost da se predstave kao "spasioci" kojima se možemo obratiti za utočište od kaosa koji su sami stvorili. Uznemirujuće istraživanje koje je u travnju proveo Hansard Society otkrilo je da se 54% ispitanika sada slaže s tvrdnjom da je "Britaniji potreban snažan vladar koji je voljan kršiti pravila". Svega 23% ispitanika nije se složilo s tom tvrdnjom.

Mislim da demagozi – ili njihovi savjetnici – dobro znaju što rade. Bilo instinktivno ili eksplicitno, oni razumiju iracionalne načine na koje ljudi reagiraju u stanju ugroženosti, i znaju da nas moraju spriječiti da razmišljamo kako bi pobijedili. Zašto Johnson navodno jako želi Brexit bez dogovora? Možda zato što takav Brexit izaziva uvjete stresa i prijetnje o kojima ovisi njegov uspjeh. Ako ne prekinemo ovu spiralu, ona bi nas mogla povući u duboko stanje krize. Što onda možemo napraviti? Kako možemo raspravljati o zaista alarmantnim situacijama poput Brexita i klimatskog sloma bez izazivanja reakcija ugroženosti? Prva stvar koju nam znanost kaže je ovo: odnosite se prema svakom s poštovanjem. Najgluplja stvar koju možete napraviti ako želite spasiti demokraciju je nazvati svog protivnika prevarantom.

Nikada se nemojte uvući u glasnu svađu, koliko god da vas druga osoba vrijeđa. Ne dajte da vam pažnju ometu pokušaji vrijeđanja: vratite se na teme o kojima želite razgovarati. Trebali bismo oponašati mirnu snagu kojom Greta Thunberg odgovara na valove zloće s kojima se suočava: "Kao što ste mogli primijetiti, mrzitelji su uvijek aktivni – napadaju mene, moj izgled, odjeću, ponašanje i stvari koje me čine drugačijom... Ali nemojte trošiti svoje vrijeme dajući im pažnju".

Nakon proučavanja uspjeha i neuspjeha drugih političkih pokreta, Extinction Rebellion je razvio svoj protokol za aktivizam koji izgleda kao dobar model političke psihologije. Koristi se humorom kako bi skrenuo pažnju s agresije, dijeli letke koji objašnjavaju svrhu akcija i ispričavaju se zbog ometanja, podučava aktiviste da se odupru provokacijama, vodi radionice za deeskalaciju, podučava ljude da prenesu potencijalne sukobe u razuman razgovor. Naposljetku, potiče na "aktivno poštovanje" prema svakome, uključujući i policiju.

Postavljanjem "narodnih skupština", odnosno javnog diskursa, nastoji stvoriti građanski prostor u kojem se mogu čuti glasovi onih drugih. Kao što ističe još jedan znanstveni članak Stephena Porgesa, neuroznanstvenika čiji je rad toliko značajan za shvaćanje naših refleksa, naš mozak ne dopušta da suosjećamo s drugim ljudima dok se ne osjećamo sigurno. Stvaranje mirnih prostora u kojima možemo istražiti naše razlike bitan je korak ka obnovi demokratskog života.

Sve ovo može zvučati jednostavno kao stvar zdravog razuma. I jeste. No, razumijevanje načina na koji funkcionira naš um pomaže nam da vidimo kada se nesvjesno radi u korist demagoga. Razbijanje ovog ciklusa znači vraćanje mentalnog stanja koje nam omogućuje da promišljamo.


Piše George Monbiot za The Guardian (3. listopada 2019. godine)
Prevela: Ružica Ereš