George Monbiot: Ne možemo više podnijeti dominaciju onih kojima je novac ispred života

Na planeti se javljaju razne bolesti, u usporedbi s kojima će se ovaj koronavirus činiti kao lakši za liječenje. Jedna od tih me počela opsjedati više od svih drugih: kako ćemo se hraniti? Dovoljno su ružne bitke za toalet papir: nadam se da nikada nećemo svjedočiti bitkama oko hrane. No, postaje teško vidjeti kako ćemo ih izbjeći

AUTOR: George Monbiot
OBJAVLJENO: 11.05.20 u 16:17
OSVJEŽENO: 11.05.20 u 16:17
https://bit.ly/3fFPVED
Živimo u balonu lažne utjehe i poricanja. Mi iz bogatih zemalja počeli smo vjerovati da smo nadišli materijalni svijet. Bogatstvo koje smo nakupili – često na štetu drugih – štitilo nas je od stvarnosti. Živeći iza ekrana, prolazeći između kapsula – naših domova, automobila, ureda, tržnih centara – uvjerili smo se da su se nepredviđene situacije povukle, da smo došli do točke za kojom tragaju sve civilizacije: izolacije od prirodnih opasnosti.

Sada se membrana raspala, a našli smo se goli i ogorčeni, budući da je biologija kakvu se činilo da imamo unijela oluju u naše živote. Iskušenje će, kada ova pandemija prođe, biti pronaći novi balon. Ne možemo si dopustiti da mu popustimo. Odsad bismo trebali svoj um izlagati bolnoj stvarnosti koju smo predugo negirali.

Na planeti se javljaju razne bolesti, u usporedbi s kojima će se ovaj koronavirus činiti kao lakši za liječenje. Jedna od tih me počela opsjedati više od svih drugih: kako ćemo se hraniti? Dovoljno su ružne bitke za toalet papir: nadam se da nikada nećemo svjedočiti bitkama oko hrane. No, postaje teško vidjeti kako ćemo ih izbjeći.

Sve je veći broj dokaza koji pokazuju da će klimatske promjene vjerojatno utjecati na našu opskrbu hranom. Poljoprivredu su u nekim dijelovima svijeta već pogodile sušepoplavepožari i skakavci (čija je ponovna najezda posljednjih tjedana posljedica anomalija tropskih ciklona). Kada takve opasnosti nazivamo "biblijskim", mislimo na to da su u pitanju stvari koje su se davno dogodile ljudima čije živote teško možemo zamisliti. Sada se, sa sve većom učestalošću, događaju nama.

U svojoj nadolazećoj knjizi, Our Final Warning, Mark Lynas objašnjava što će se vjerojatno dogoditi našoj opskrbi hranom sa svakim dodatnim stupnjem globalnog zagrijavanja. On kaže kako ekstremna opasnost nastupa negdje između 3 i 4°C iznad predindustrijske razine. U tom momentu, niz međusobno isprepletenih utjecaja prijeti urušavanju proizvodnje hrane. Vanjske temperature postaju previsoke da bi ih ljudi mogli podnijeti, što onemogućuje opstanak uzgoja u cijeloj Africi i južnoj Aziji. Stoka umire od toplinskog stresa. Temperature počinju premašivati smrtonosne pragove za usjeve biljaka diljem svijeta, a velike regije za proizvodnju hrane zahvaća "dust-bowl sindrom". Istovremena propast globalne žetve – nešto što se nikada nije dogodilo u modernom – postaje vrlo vjerojatna.

U kombinaciji s porastom ljudske populacije i gubitkom vode za navodnjavanje, tla i oprašivača, to bi moglo gurnuti svijet u strukturalnu glad. Čak i danas, kada na ukupnoj svjetskoj razini postoji višak hrane, stotine milijuna ljudi su pothranjeni zbog nejednake raspodjele bogatstva i moći. Prehrambeni deficit mogao bi rezultirati time da milijarde ljudi gladuju. Na globalnoj razini će se, kao i uvijek, dogoditi nakupljanje zaliha, jer moćni ljudi grabe hranu iz usta siromaha. No, čak i ako svaka zemlja održi svoja obećanja u skladu s Pariškim sporazumom, što se trenutno ne čini baš vjerojatnim, globalno zagrijavanje će doseći između 3 i 4°C.

Zahvaljujući našoj iluziji sigurnosti, ne radimo gotovo ništa da bismo predvidjeli ovu katastrofu, a kamoli da bismo je spriječili. Čini se da ovo egzistencijalno pitanje jedva prodire u našu svijest. Svaki sektor proizvodnje hrane tvrdi da je njegova trenutna praksa održiva i da je nema potrebe mijenjati. Kada to preispitujem, susrećem se s gnjevom, zlostavljanjem i prijetnjama kakvu nisam doživio još otkad sam se suprotstavio ratu u Iraku. Svete krave i sveta janjad su svugdje, a promišljanje potrebno za razvoj novih prehrambenih sustava koji su nam potrebni, poput hrane uzgojene u laboratoriju, gotovo da i nema.

No, ovo je samo jedna od nadolazećih kriza. Otpornost na antibiotike potencijalno je smrtonosna kao i bilo koja nova bolest. Jedan od uzroka otpornosti je zapanjujuće raskalašen način na koji se ovi dragocjeni lijekovi koriste na mnogim farmama stoke. Ako se ogroman broj domaćih životinja nalazi zajedno, antibiotici se primjenjuju profilaktički kako bi se spriječila inače neizbježna izbijanja bolesti. U nekim dijelovima svijeta se usto koriste i kao pokretači rasta. Niske doze se rutinski dodaju u hranu: strategija koja bi jedva mogla biti bolje osmišljena za postizanje bakterijske rezistencije.

U SAD-u, gdje 27 milijuna ljudi nema zdravstveno osiguranje, neki se liječe veterinarskim antibioticima, uključujući i one koji se bez recepta prodaju za liječenje ribica. Farmaceutske tvrtke ne uspijevaju uložiti dovoljno u potragu za novim lijekovima. Ako antibiotici prestanu biti učinkoviti, kirurgija postaje gotovo nemoguća. Rađanje djece ponovno postaje smrtna opasnost. Kemoterapija se više ne može sigurno provoditi. Zarazne bolesti koje smo lagano zaboravili postaju smrtonosna prijetnja. Trebamo razgovarati o tom pitanju jednako često kao što razgovaramo o nogometu. A opet, ono jedva da se registrira.

Naše višestruke krize, od kojih su ovo samo dvije, imaju zajednički korijen. Kao primjer za to služi odgovor organizatora Bath Half Maratona, masovnog događaja koji se održao 15. ožujka, ljudima koji su ih molili da otkažu.

"Sada je prekasno za otkazivanje ili odgađanje događaja. Prostor je izgrađen, infrastruktura je postavljena, lokacija i izvođači su spremni". Drugim riječima, procijenjeno je da su dosadašnji troškovi događaja nadmašili bilo kakve buduće posljedice – potencijalni prijenos bolesti i moguću smrt – koje bi mogao uzrokovati.

Vrijeme koje je Međunarodnom olimpijskom odbore trebalo da odgodi Igre moglo bi održavati slične procjene – ali na kraju su barem došli do te odluke. Veliki troškovi u industriji fosilnih goriva, poljoprivredi, bankarstvu, privatnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim sektorima sprječavaju brze transformacije koje su nam potrebne. Novac postaje važniji od života.

Dva su načina na koji bi se ovo sve moglo odigrati. Mogli bismo, kao što su to učinili neki ljudi, još više poricati stvarnost. Neki od onih koji su odbacili druge prijetnje, poput klimatskih promjena, također nastoje podcijeniti prijetnju koju predstavlja Covid-19. Jedan je primjer brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, koji tvrdi da ovaj virus nije ništa više od "male gripe". Mediji i oporbeni političari koji su pozivali na zatvaranje su, očito, dio urote protiv njega.

Ili bi ovo mogao biti trenutak kada ponovno počinjemo vidjeti sebe kao bića kojima upravljaju biologija i fizika i bića ovisna o naseljivom planetu. Nikad više ne bismo trebali slušati one koji lažu i koji poriču. Nikad više ne bismo trebali dopustiti da utješna laž pobijedi bolnu istinu. Više si ne možemo priuštiti dominaciju onih koji novac stavljaju ispred života. Ovaj koronavirus nas podsjeća da pripadamo materijalnom svijetu.

Tekst "Covid-19 is nature's wake-up call to complacent civilisation, autor George Monbiot, objavljen je 25. marta 2020. godine na portalu The Guardian. Za Front Slobode prevela Ružica Ereš