Boris Čerkuč: Co vidi i Co nevidi

Iako svako malo čujete ili i sami izustite kako je ovaj virus apsolutno ništa, kako se nabijaju i friziraju brojke, kako se, prema pisanju Fikrete iz Bužima, plaća familijama da potpišu da im je najmiliji umro od korone, kao i da vas lažu, eno snim'o čo'ek, kako su bolnice pretrpane, a one zapravo zjape prazne, na kraju morate priznati da ste izgradili stav koji vam u realnom životu zapravo ničemu ne služi – opet vam je nositi masku u zadnjem džepu, jer bez maske nema unutra, gdje ste naumili!

AUTOR: Boris Čerkuč
OBJAVLJENO: 03.07.20 u 20:30
https://bit.ly/2C4Yd9s
Nakon tri, četiri mjeseca ove intenzivne zajebancije, posve je nevažno je li virus pobjegao s majmunove guzice ili iz glave zlog pukovnika, je li s tržnice ili laboratorije, je li u pitanju izmišljena, nepostojeća bolest ili strašni razarač pluća kojem i jest najveća prednost ta što svi misle da ne postoji (pritom se uvijek sjetim sjajnog filma „Privedite osumnjičene“ i citata – „Vrag je izveo najveći trik kad je uvjerio ljude da ne postoji!“)

Što god vi mislili o Covidu – 19, za vašu trenutnu i, vrlo izglednu, buduću svakodnevnicu to zbilja nije bitno.Pa bili vjernik ili nevjernik. Jednako kao što je nebitan vaš osobni stav prema porezu, ali ga svejedno morate platiti, tako je potpuno irelevantan vaš stav o Covidu-19 na ulazu u banku, ambulantu, prodavnicu, u javni prijevoz – priznavali ga vi ili ne priznavali, bez maske vam nema unutra, prislonit će vam umalo pištolj na čelo, popunit ćete nekakav formular, uglavnom, radit ćete sve što vam se kaže.

ako ste, vjerujem, i sami mjesecima dobivali, ali i slali okolo, sve one poruke koje sasvim jasno pokazuju kako se ovdje radi o bjelosvjetskoj zavjeri, zajedničkom biznisu farmaceutskih giganata, onog cvikeraša koji nam k'o fol hoće pomoći, svjetske vlade i zlih medija, priznajte da ipak, makar vam to teško pada, morate potpisati kapitulaciju.

Plesali vi ovih dana po lepršavom švedskom modelu ili se uhvatili u kolo po znojnom balkanskom modelu, korona je tu, čak i ako vam nije uopće tu! I otpočetka je tu, i onima koji u nju vjeruju i onima koji ne vjeruju.

Možda ste unutar četiri zida ratoborni protivnik smanjivanja sloboda na račun izmišljenog virusa, ali kad izađete napolje, druga je stvar. Zbog pola litre jogurta, dvadeset deka mortadele i pola štruce kruha, sve velike tajne koje znate o pandemiji padaju u drugi plan. Čak i ako tu ne padnu, past će na granicama, kad ti kažu STOP, a ti svoju teoriju onda slobodno zabij u dupe!

Iako svako malo čujete ili i sami izustite kako je ovaj virus apsolutno ništa, kako se nabijaju i friziraju brojke, kako se, prema pisanju Fikrete iz Bužima, plaća familijama da potpišu da im je najmiliji umro od korone, kao i da vas lažu, eno snim'o čo'ek, kako su bolnice pretrpane, a one zapravo zjape prazne, na kraju morate priznati da ste izgradili stav koji vam u realnom životu zapravo ničemu ne služi – opet vam je nositi masku u zadnjem džepu, jer bez maske nema unutra, gdje ste naumili!

Ponavljam, potpuno je nebitan vaš stav o tome, kao što je nebitan vaš stav o tome da vam je mrsko oblačiti hlače, jer što fali da u sred ljeta uđete u neku instituciju u šorcu? Da biste ušli u zgradu suda, općine ili nešto slično, pravila nalažu, a to pravilo važi već desetljećima, morate biti u dugim nogavicama i cipelama, a nikako u „havajskoj verziji za plažu“. Pa da je napolju i 50 u hladu!

I? Što radite? Naravno, navučete hlače, čarape i cipele, obučete neku paradnu košulju, makar znate da ćete se skuhati do ulaznih vrata institucije, ali pravila su pravila. Slično kao i kod poreza, makar, to garantiram, pola ljudi nema pojma zašto ga plaća i kome te pare idu, a drugu polovicu nije ni briga, pravila su pravila, a ti gledaj da se prilagodiš.

Kao što se svako željezo kuje dok je vruće, tako je upravo sada vrijeme da se nova korona pravila izbruse kako treba, jer kasnije će biti kasno. No, rekoh, kao i s porezom, pola ih ne zna, polovicu nije briga! Možda bi, da se netko na vrijeme sjetio vrućine, i u Sud mogli danas u havajkama, bermudama i japankama? Možda ćemo, ako nam argumenti kontra budu dovoljno jaki, i Covid tako svesti na besplatno uzimanje maske na ulazu – i bacanje iste na izlazu?

Možda, jer i nisam nešto siguran u argumente koje imamo u rukama, previše je tu „Radio Mileva“ šrota, ali još više nisam siguran u moralne vrijednosti „poznavatelja situacije“. A samim tim i u kvalitet prosuđivanja, a pogotovo mogućnosti suvislog organiziranja tih istih.

Poznajem, naime, osobno nekoliko boraca protiv pandemijske zavjere koji su mi jednakim žarom kao što su mi govorili o virusu - prijevari, dotrčali reći kako je jedan naš zajednički poznanik na samrti, na aparatima što bi se doslovce reklo i kako je samo pitanje dana kad ćemo ga ispratiti u vječna lovišta. I kako ga gore u bolnici skrivaju, jer je bio u kontaktu sa Vrhom, koji je sad zbog njega u samoizolaciji, koju se također krije.

Ne trebam kazati kako sam nesretnika sreo živog i zdravog nakon par dana, kad su ga otpustili iz bolnice, nakon što je imao ipak blage simptome. Ah, ma to je on imao običnu prehladu, rekoše mi isti oni koji su ga već pokopali. Pogrešna dijagnoza, namještaljka...

Da ne spominjem kako su mi slični teoretičari zavjere „prokazali“ zadnjih dana i nekoliko lokalnih „gazda“, koji evo samo što nisu preminuli u mukama, jer ih je zarazio ili gost ili konobar, najebavši od istog tog kletog, izmišljenog virusa.

Ne uzimajući u obzir da svakom novom dojavom o „bliskim slučajevima smrti“ zapravo sami padaju u jamu vlastitih zabluda i sudjeluju u „Radio Mileva“ mreži neprovjerenih konspirativnih tlapnji, ljudi još jednom dokazuju kako im je Vrag, osim što ih je uvjerio u vlastito nepostojanje, uvalio još ponešto iz svog bogatog repertoara.

Ima li ga ili ga nema, ne Vraga nego Covida 19, to ćete na kraju morati sami provjeriti kroz mikroskop. A pošto živimo u zemlji u kojoj je mrsko otvoriti i knjigu, a kamoli pogledati u tamo neki mikrokosmos, pošto živimo u zemlji u kojoj svak' ima svog majstora za lim, gefufnu ili protekturu guma, svog čovjeka za srediti papire ili dozvole, ali ne poznaje nikoga koji ima mikroskop, vjerojatnije je da ćete i dalje vjerovati omiljenom kanalu s Youtubea i ugraditi se punim žarom u „Radio Milevu“, ali ćete ipak na ulazu morati pod masku. Ili na granici u karantenu. Ili gdje već idu oni kojima se radije igra kolo po balkanskom modelu.

Virus se možda i ne vidi, možda ga, je l', uopće i nema, teško da istinski možete biti sigurni i u jedno ili u drugo, ali bijela zastava, pardon, bijela maska, vidi se na vama iz daljine.

Što je, na kraju svega, i neka poetska pravda.

Tekst "Co vidi i Co nevidi", autor Boris Čerkuč, objavljen je na portalu Bljesak, 2. 7. 2020. godine