Bilježnica Robija K.: Trešeta i briškula
Onda je moj dida bacijo fanta od baštoni na stol i rekao je: „Nešto se mislin, ekipa… Zašto propisi koji vride za konobe, trafike, dućane, apoteke i ostalo, ne vride i za državu?“ Don Joso je malo produmao i bacio je tricu kupa. Onda je on rekao: „Dobro govoriš, čoviče! Ako staviš katanac na apoteku kad se zarazi apotekar, stavi lipo katanac i na državu kad se zarazi državnik! Propisi moraju bit isti za sve!“
Moja mama je mrgodila se za stolom. Onda je ona didi rekla: „Skužaj, čako, al ja ne razumin to neodgovorno ponašanje! Uopće ne mogu zamislit da ti u ovin vrimenima ideš u konobu sa ekipom igrat briškulu i trešetu! Umisto da stojiš doma i paziš se!“ Dida je njoj rekao: „Ma daj, ćerce, skuliraj se! To su ti sve karampane od priko osam banki! Neće viris ić skakat sa rizične skupine na rizičnu skupinu! Minus i minus daju plus!“ Mama je podviknila: „Aj molinte ne bali gluposti! Viš da ova bolest kosi bez milosti! Ljudi tvojih godina umiru ka muve!“ Dida je snuždijo se nad pijatom i rekao je: „A je, to je istina…“
Mama i tata su gledali u njega sa tugicom. Onda je dida rekao: „Ako se ova epidemija ne zaustavi, logično je za zaključit da će za neko vrime svi starci na planeti umrit! I da će čovječanstvo ostat bez njih! Jel tako?“ Tata je njemu stavijo ruku na rame i rekao je: „Ajde, ajde, ne mora sve bit tako crno…“ Dida je rekao: „A ako svi starci na svitu umru od korone, ja se više neću imat sa kim družit!“ Tu je tata obisijo usta. Mama je nagnila se prema didu i rekla je: „Čako, moran te podsitit da si ti njima vršnjak!“ Dida je rekao: „Pa to ti i govorin! Zamisli da ih bolest svih satare! Da parte i Tonino, i don Joso, i Franino… Pa ja neću imat sa kim popit bevandu, jebate irud! Popizdiću od dosade!“ Moj tata je zakolutačijo sa očima. Onda je on didi rekao: „Pa koji ti to mozak imaš, jebate led? Kako moš drobit da će sve starce pokosit zaraza, a da sebe ne računaš u njih?“ Dida je njega značajski pogledao: „Ti bi, znači, tija da ja partin od korone?“ Tata je podviknijo: „Ne bi, čoviče, nego ti govorin da ti je logika malo šuplja!“ Dida je odmahnijo sa rukom i rekao je: „Taman posla da sad odapnen, pa da mi propadnu masline i vinograd! To bi sve otišlo ukurac…“
Tata i mama su piljili sa ošamutom. Dida je rekao: „Mene ti, zete, nije straj smrti! Al izračuna san da bi gubici bili toliki da mi se ne isplati umrit! Bereš? Ako bi skviknija, doživija bi ekonomski kolaps!“ Tata se nakeserijo i rekao je: „Daj, čoviče, pa to je sve skupa desetak maslina i par loza! Nisi ti neki Rokfeler ili Tramp!“ Dida je rekao: „Pa baš zato! Zar nije Trampa zdimila korona, a?“ Tati je uletilo čudilo: „Pa šta onda?“ Dida je rekao: „Aj razmisli malo, zete! Ako virus nastane baš u Kini, a posli se zarazi najveće kapitalističko govno na svitu, šta to znači, a? Jel bereš tu crvenu nit?“ Tata i mama su zinili od iznereda. Dida je rekao: „Previše san ja dugo bija u partiji da ne bi steka imunitet!“
Naveče je moj dida sa ekipom bijo u šjor Bepovoj konobi. Oni su sidili za stolom i igrali su trešete i briškule. Rulja u konobi su ti stol zvali mauzolej. Onda je barba Franino doviknijo šjor Bepu da donese im još dvi boce biloga. Šjor Bepo je donijo vino i padelu sa sirom i pečenicom. On je rekao: „Gostima u mauzoleju želin dobar tek!“ Onda je barba Tonino njemu rekao: „Nije me briga, Bepo, al ti bi isto moga nosit masku dok posluživaš!“ Don Joso je rekao: „E, jebate, još bi ti samo falilo da ćopiš koronu!“ Šjor Bepo je odmahnijo sa rukom i rekao je: „Nemojte se vi za mene brigat! Biće šta bog da!“ Dida je rekao: „Jebe se nas šta bi tebe đava odnija, Bepo, nego mi nećemo imat di igrat briškulu i trešetu!“ Don Joso je rekao: „Viš i sam kakvi su propisi! Ako gazda skupi virus, cili se objekt zatvara!“ Barba Tonino je rekao: „Šta bi za nas briškulaše bila katastrofa!“ Šjor Bepo je zaškarpunijo se po faci i rekao je: „Ako mene usmrti korona, šta bi me kurijo bolac di ćete vi igrat trešetu i briškulu?!“ Dida je njemu rekao: „A nemoš, Bepo, na to gledat tako sebično! Triba imat malo širine i solidarnosti, jebemu sveca!“ Don Joso je rekao: „Tako je i ona Lucija iz apoteke fasovala koronu, pa su zatvorili apoteku i sad po ljekove moramo ić u Split!“ Barba Tonino je rekao: „Ja san juče uplatija kombi da mi ode trajektom po tablete! A to mi je terapija samo za po miseca!“
Onda je moj dida bacijo fanta od baštoni na stol i rekao je: „Nešto se mislin, ekipa… Zašto propisi koji vride za konobe, trafike, dućane, apoteke i ostalo, ne vride i za državu?“ Don Joso je malo produmao i bacio je tricu kupa. Onda je on rekao: „Dobro govoriš, čoviče! Ako staviš katanac na apoteku kad se zarazi apotekar, stavi lipo katanac i na državu kad se zarazi državnik! Propisi moraju bit isti za sve!“ Šjor Bepu je uletila zbunjoza: „Ne kužim šta bi to uopće značilo?“ Moj dida je rekao: „Kako šta bi značilo? Ako bi Ante Pavelić dobija koronu, cila Endehazija bi se morala zatvorit! Eto šta bi značilo!“ Tu su rulja za drugim stolovima zavrtili sa glavama i fljaskali su se po čelenkama. Barba Franino je uletijo: „Ja se skroz slažen! Koji bi kurac Endehazija bila bolja od ove konobe!“ Šjor Bepo je kolutačijo sa očima i rekao je: „Za vašu imformaciju, fosilci, Pavelić je umra ima sto godina!“ Dida je rekao: „E znan! A zašto mu onda objekt i dalje radi?“
Robi K. (IIIa)
Tekst "Trešeta i briškula", autor Viktor Ivančić, objavljen je na portalu Peščanik, 5. oktobar 2020. godine
Peščanik.net, 05.10.2020.