Dragan Markovina: Bogić Bogićević za kraj jedne epohe

Koliko god površinski izgledalo da su lijevo-liberalne stranke, SDP i Naša stranka pobijedile u Sarajevu, pobjedu je zapravo odnijela stranka Narod i pravda s njenim liderom Elmedinom Dinom Konakovićem. Dok dvije prvospomenute stranke stagniraju, a sve do prije desetak godina nije uopće bilo moguće da prevlast lijevo-liberalnih opcija u središtu Sarajeva dođe u pitanje, one se sada zadovoljavaju sekundiranjem stranci koja je svakako stranka klerikalne desnice i nastala je na nezadovoljstvu zbog koruptivne politike vodeće bošnjačke stranke, ali bez preispitivanja njenih temeljnih ideoloških odrednica.

AUTOR: Dragan Markovina
OBJAVLJENO: 22.11.20 u 11:48
https://bit.ly/35T50jl
Nakon što je na netom okončanim lokalnim izborima SDA izgubila vlast u Sarajevu uz neskrivenu euforiju građanske javnosti koja je zamutila stvarni ishod izbora, po svemu sudeći novi gradonačelnik glavnog grada Bosne i Hercegovine postat će Bogić Bogićević.

Budući da su se svi u koaliciji četiri stranke koje su preuzele vlast u gradu složile oko toga da bi mjesto gradonačelnika trebalo pripasti SDP-u, a svima je prvi izbor bio Bogićević, ostalo je samo još dobiti njegov pristanak koji je na koncu došao. To je naravno lijepa vijest, koja je izazvala iskrenu sreću kod mnogih, ne samo u Sarajevu ili Bosni i Hercegovini, nego i znatno šire, ali puno više govori o dostojanstvenom kraju jedne epohe, nego o onoj koja upravo dolazi.

Naime, koliko god površinski izgledalo da su lijevo-liberalne stranke, SDP i Naša stranka pobijedile u Sarajevu, pobjedu je zapravo odnijela stranka Narod i pravda s njenim liderom Elmedinom Dinom Konakovićem.

Dok dvije prvospomenute stranke stagniraju, a sve do prije desetak godina nije uopće bilo moguće da prevlast lijevo-liberalnih opcija u središtu Sarajeva dođe u pitanje, one se sada zadovoljavaju sekundiranjem stranci koja je svakako stranka klerikalne desnice i nastala je na nezadovoljstvu zbog koruptivne politike vodeće bošnjačke stranke, ali bez preispitivanja njenih temeljnih ideoloških odrednica.

Po tome joj je najsličniji Most u Hrvatskoj, s identičnim medijskim medenim mjesecom kojeg sada ima Konaković, kao što ga je svojevremeno imao Božo Petrov u Hrvatskoj.

Postoji tu naravno bitna razlika u tome što je teško za povjerovati da će Narod i pravda propustiti ozbiljnu kapitalizaciju ovog inicijalnog uspjeha, kao što se dogodilo Mostu. Nije ovo dakle ništa novo, uostalom odavno smo naučili da najvećem dijelu ljudi na ovim prostorima nacionalizam ne predstavlja nikakav problem i da ih jedino pretjerana razina korupcije pokreće na promjene, ali ne bi bilo dobro da se stvari promatraju van konteksta koji je neupitan.

Istina je da stranke pobjedničke koalicije jedne bez drugih ne bi mogle doći na vlast, kao što je sasvim očita istina da vrijeme jednih dolazi, dok je vrijeme drugih na zalasku.

Žao mi je, ne samo zbog toga što ovo moram napisati, nego ponajprije iz razloga što to jeste tako, a potom i zato jer je taj svijet na odlasku moj svijet i smatram ga puno ljepšim i kvalitetnijim okvirom za život, nego što je prevladavajući nacionalistički, ali stvari neće izgledati ništa bolje ako ih prešutimo.

Pojednostavljeno govoreći, SDP je stranka predratnog jugoslavenskog i modernističkog Sarajeva, za koju glasaju preostali ljudi koje je taj svijet formirao i koji su mu na neki način zahvalni.

Naša stranka je pak stranka onih koji su odbacili socijalizam kao ideju radikalne transformacije društva, ali baštine vrijednosti antifašizma, liberalizma i modernizma, odnosno za nju mahom glasaju pripadnici nekadašnje srednje klase, odnosno umnogome djeca ljudi koji će dok su živi glasati za SDP.

Dakle, prirodni glasači SDP-a pomalo odlaze, glasača Naše stranke je premalo u odnosu na cjelinu društva, a Narod i pravda je vjerna preslika generacija koje dolaze.

Stoga je odluka da se SDP-u ustupi mjesto gradonačelnika, a posebno odluka da to mjesto pripadne Bogića Bogićeviću, čovjeku koji je rekao historijsko ‘ne’ Miloševiću i vrhu JNA te im na taj način oduzeo legitimitet, prolongirao ono što je neminovno slijedilo i iskazao nevjerovatnu moralnu čvrstinu koju bi rijetki na njegovom mjestu imali, puno više odraz poštovanja prema jednom vremenu koje je definitivno otišlo i prema čovjeku koji je takvu vrstu poštovanja sigurno zaslužio na kraju vlastite političke karijere, nego bilo što drugo.

Kao što sam već na početku napisao, to je lijepo, u neku ruku i plemenito te, k tome pokazuje jednu vrstu spremnosti na puno veće uvažavanje onoga što je prethodilo današnjoj stvarnosti, nego što je to SDA ikada bila spremna napraviti. No, to je otprilike to.

Funkcija gradonačelnika Sarajeva je, nakon što je suludo stvarna vlast prebačena na razinu kantona, uglavnom protokolarna i donosi neku vrstu moralnog autoriteta, zbog čega nema nikakve sumnje da će je Bogić Bogićević odlično obnašati. No, poslije svega ono što je preostalo od lijevo-liberalne scene će se morati suočiti s pitanjem kamo dalje, a odgovor ne samo što neće biti lagan, nego ga niti nema na vidiku.

Tekst "Bogićević za kraj jedne epohe", autor Dragan Markovina, objavljen je na portalu Peščanik, 21. novembar 2020. godine

SARAJEVO