Boris Dežulović: Potkornjaci & nakurnjaci - priča o mitskoj, slavnoj hrvatskoj struci

Potpuno isto kao što su se splitska vlast i njen krizni stožer za borbu protiv šumske epidemije onomad uvrijeđeno lecnuli na dramatični apel struke i dr. Meštrovića – koji je na radikalne mjere, podsjećam, pozivao još dok je na Marjanu bilo svega par stotina slučajeva korone, pardon potkornjaka – jednako su se hrvatska vlast i njen krizni stožer za borbu protiv covida-19 lecnuli na nedavni dramatični apel hrvatskih znanstvenika za znanstveno utemeljene, odlučne i brze mjere u borbi protiv pandemije

AUTOR: Boris Dežulović
OBJAVLJENO: 13.12.20 u 09:45
https://bit.ly/3gOxqP9
Početkom ljeta 2016. šetači u gustoj šumi na sjevernim obroncima Marjana uočili su nekoliko osušenih borovih stabala. Već do listopada broj mrtvih borova narastao je na tristo, i zabrinuti aktivisti iz Društva Marjan poslali su upit Javnoj ustanovi za upravljanje Park šumom Marjan. Uskoro im je stigao odgovor kako je "situacija pod kontrolom" i kako je riječ o prirodnom odumiranju starih stabala: na temelju uzetog uzorka utvrđeno je da "nije riječ o opasnom nametniku".

Stabla su se, međutim, i dalje sušila: sljedećeg mjeseca, studenoga 2016., izbrojano je više od pet stotina mrtvih borova i uočeno kako jednako obolijevaju stara i mlada stabla. Dr. Šime Meštrović, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za mediteranske šume, predložio je radikalnu mjeru: sječu svih stabala na kojima je uočen početak procesa odumiranja. Struka iz splitske Javne ustanove i dalje je, međutim, umirivala javnost: "situacija je pod kontrolom".

Do proljeća je izgledalo da je zagonetna epidemija posustala, posječeno je i izvučeno sedam-osam stotina suhih borova, a stručnjaci iz Javne ustanove objavili su kako je vjerojatno bila riječ o "atmosferskim utjecajima", kako "nema potrebe za novim pošumljavanjem", i kako sedamsto ili osamsto stabala "i nije neka brojka". "Kada uzmemo u obzir da na Marjanu imamo više od šezdeset tisuća stabala", priopćila je struka, "to je manje od jedan posto".

"Manje od jedan posto". Prije nego su stručnjaci završili rečenicu, epidemija je eksplodirala i proširila se na južne padine Marjana, i kad se nekoliko mjeseci kasnije konačno otkrije pravi uzročnik – kad stručnjaci Hrvatskog šumarskog instituta u studenom 2017. utvrde kako je riječ o potkornjaku, podmuklom kukcu koji jajašca ostavlja rujući ispod borove kore – već će biti izbrojano osam hiljada osušenih stabala. "Nije neka brojka": trinaest posto šume.

Da skratim, samo godinu dana kasnije, u studenom 2018., bilo je dvadeset hiljada mrtvih borova. Dvadeset hiljada. Trećina marjanske šume bila je mrtva i "pluća grada" - kako se gradskim šumama obično tepa - završila su na respiratoru.

Sva je sreća, eto, ispala da je "situacija" bila "pod kontrolom": da nije bilo epidemije potkornjaka, nikad ne bismo ni saznali da splitska Javna ustanova za upravljanje Park-šumom ima čak šezdeset zaposlenih, na čije plaće odlazi fantastičnih osamdeset posto gradskog budžeta za Marjan - dvadesetak zaposlenih na nadzoru, sedamnaest u stručnim službama, četiri čuvara prirode, četiri radnika u promociji i edukaciji, troje u tajništvu, dvoje u općim i pravnim poslovima, te ravnatelj, tajnica, stručni suradnik, jedna administrativna radnica i jedan šumar.

Da, dobro ste zbrojili: među šezdeset zaposlenih u komunalnom poduzeću kojemu je jedini jebeni posao briga za jedinu jebenu gradsku šumu, samo je jedan inženjer šumarstva. Ili, ako vam je tako lakše, točno je dvadeset pet puta više administrativnih radnika nego šumara! Dobro, shvaćam, dosta je, ne želite više slušati. Samo onda još ovo i neću više: u popisu inventara Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan – ponavljam, upravljanje šumom – upisano je dvadesetak kompjutera i dvije motorne pile.

Sitan nedostatak struke uočile su i gradske vlasti, pa su – još jedna sva sreća - neposredno pred izbijanje epidemije potkornjaka u komunalnom poduzeću za upravljanje marjanskom šumom zaposlili i jednu – teologinju. I to iz SDP-a. U cijeloj ovoj jezivoj priči o nestručnosti i nekompetenciji javnih službi nema, eto, niti će ikad biti boljeg primjera od činjenice da za stručne poslove u upravljanje šumom čak ni teologa nisu našli u HDZ-u, već u SDP-u.

Zastrašujuće na sumornu priču o potkornjaku na Marjanu podsjeća epidemija covida-19 u Hrvatskoj. Ne, međutim, zbog same prirode širenja podmuklog kukca kao šumskog koronavirusa, sezonskih "valova" pandemije, "brojki" i grafova "zaraženih" i "osušenih", kalkulacija o "starim" i "mladim" borovima, postotaka "smrtnosti" i metoda "izolacije" inficiranih stabala, ili pak prizemne, prvoloptaške paralele s "plućima grada na respiratoru". Prije svega, naime, to je priča o mitskoj, slavnoj hrvatskoj struci.

Potpuno isto kao što su se splitska vlast i njen krizni stožer za borbu protiv šumske epidemije onomad uvrijeđeno lecnuli na dramatični apel struke i dr. Meštrovića – koji je na radikalne mjere, podsjećam, pozivao još dok je na Marjanu bilo svega par stotina slučajeva korone, pardon potkornjaka – jednako su se hrvatska vlast i njen krizni stožer za borbu protiv covida-19 lecnuli na nedavni dramatični apel hrvatskih znanstvenika za znanstveno utemeljene, odlučne i brze mjere u borbi protiv pandemije.

Ovaj put, međutim, vlasti su reagirale neobično znanstveno utemeljeno, neobično odlučno i neobično brzo: samo par dana nakon što je objavljen apel, iz Znanstvenog savjeta Vlade Republike Hrvatske odlučno je i radikalno posječeno svih pet članova koji su bili među potpisnicima: virologinja Andreja Ambriović Ristov s Instituta Ruđer Bošković, molekularni biolog Nenad Ban sa Švicarskog federalnog tehnološkog instituta u Zürichu, Branko Kolarić iz Nastavnog zavoda dr. Andrija Štampar, Petra Klepac iz Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu, te Igor Rudan, doktor genetske epidemiologije i redovni član Kraljevskog društva Britanske akademije znanosti.

Nakon njihovog otpuštanja, u Vladinom su Znanstvenom savjetu ostala tako dva molekularna biologa - od kojih je jedan vlasnik privatnog laboratorija i ponosni dobitnik Zlatne kune Hrvatske gospodarske komore - jedan forenzičar i istraživač hrvatskog genoma, jedan Plenkovićev savjetnik za društvena pitanja i predsjednik one čuvene komisije za suočavanje s rezultatima Drugog svjetskog rata, jedan pomoćnik ministra unutarnjih poslova i inženjer jake struje sa završenom Visokom školom sigurnosti, te šef Plenkovićevog kabineta, magistar geopolitike i bivši hrvatski ambasador u Maroku.

U Znanstvenom savjetu Vlade RH, ukratko – u tijelu dakle utemeljenom jedino i isključivo za borbu protiv epidemije - ostao je jedan jedini epidemiolog. A i taj jedan je Krunoslav Capak, vršitelj političke volje i pouzdana desna ruka premijera Andreja Plenkovića, stručnjak koji se usred pandemije "nada da nitko neće brojati osušena stabla na Marjanu". Pardon, "okupljene u Koloni sjećanja u Vukovaru".

Neuku šetaču izvan Kolone može izgledati da takvo Znanstveno vijeće služi samo za znanstvenu legitimaciju Vladinih nebuloznih mjera i odluka, tek dakle naučna presvlaka za rastrojenu politiku koju bih, da sam prizeman, samo za potrebe naslova nategnuto nazvao "nakurnjakom za organe vlasti".

Situacija je, međutim - čuli smo to barem hiljadu puta otkako su šetači po zagrebačkim bolnicama uočili prve mrtve ljude – "pod kontrolom". Iskustvo nas uči da će manjak struke u Znanstvenom savjetu Vlada već sutra popuniti angažiranjem novih eksperata i barem jednog teologa.

Pita li se mene – a naravno da se pita, jer imam tri razreda srednje građevinske škole - predlažem dva turistička informatora i jednog teologa. Recimo, fra Smiljana Dragana Kožula, mistika i iscjelitelja iz zagrebačke župe svetog Križa koji je svojedobno vjenčao Plenkovićevog prethodnika Tomislava Karamarka, a koji je u svom laboratoriju razvio molitvu svetoj Koroni, nebeskoj mučenici i zaštitnici od epidemija i virusa.

Zašto, međutim, turistički informatori? Duga priča.

Prije koji tjedan redovni splitski šetači u preživjeloj su i prorijeđenoj šumi na sjevernim obroncima Marjana opet prestravljeni uočili nekoliko osušenih borovih stabala, a HDZ-ov gradonačelnik Andro Krstulović Opara odmah je, jasno, umirio javnost izjavivši kako je riječ o "normalnom životu šume" i kako je "situacija pod kontrolom". Naravno da jest: onaj jedan jedini šumarski inženjer, iz nekog razloga nezadovoljan kontrolom situacije, prije nekoliko mjeseci dao je otkaz.

A u Javnoj ustanovi za upravljanje Park-šumom Marjan odmah su, razumljivo, raspisali natječaj za zapošljavanje jednog stručnog suradnika informatora i dvoje turističkih informatora.
Situacija je, kako vidite, pod kontrolom.

Tekst "Potkornjaci & nakurnjaci", autor Boris Dežulović, objavljen je na portalu Novosti, 11. prosinac 2020. godine