Međunarodni dan žena je najljepši dan u BiH i podsjetnik na najstariju društvenu nepravdu koju moramo ispraviti

Borba za ženska prava nije tamo neka "ženska stvar", kao onaj "mamin usisivač" u hodniku kojeg muški članovi porodice uredno preskaču. U biti, koliko god se pravili mutavi, borba za prava žena je najviše "muška stvar" jer su muškarci i patrijarhalno društvo najveća prepreka ravnopravnosti spolova. I jedina prava adresa za ispravljanje najstarije nepravde.

AUTOR: Alen Haman
OBJAVLJENO: 08.03.21 u 20:31
OSVJEŽENO: 08.03.21 u 20:31
https://bit.ly/3rpPOSW
Čovječanstvo zbog nečega i dalje ne razmišlja o ravnopravnosti spolova kao o najvećem globalnom prioritetu. Ni jedna, ni druga polovina čovječanstva.  Ni na Dan žena, ni ostalih 364 dana u godini.

O spolnoj diskriminaciji, kao ni o seksualnom nasilju obično ne pričamo. A i kad progovorimo, mnogi bi još uvijek izgledali normalnije, pametnije, ljudskije da nisu ništa rekli. Istina, teško je pričati o nečemu o čemu nikad niste razmišljali - a o ženama i ljudskim pravima muškarci uglavnom nisu imali 'potrebe' a žene nisu imale ni prava ni prilike razmišljati. Posebno ako žive na Balkanu, gdje nas slične 'tradicije' i različite religije od malena uče  "gdje je ženi mjesto".

Ipak, ako želimo živjeti u zdravom društvu, a to je društvo u kojem svi možemo uživati razna a po druge ljude neopasna prava, moramo ispraviti tu najveću i najdugotrajniju nepravdu u istoriji ljudskog roda. Nepravdu koja je u korijenu svih drugih nepravdi sa kojima čovjek ne mora, ali i dalje živi.

Nažalost, vrlo često i vrlo pogrešno o pravima žena i ravnopravnosti spolova razgovaramo i promišljamo kroz prizmu prava koja hiljadama godina uživaju muškarci. Čak i u nekim od najbogatijih zemalja svijeta, od žene koja je tek postala majka očekuje se brz povratak radnim obavezama za koje je plaćena manje od muškarca - kao da se ništa u životu nije desilo. (Pogledati rubriku o plaćenom porodiljskom odsustvu za majke i očeve u tabeli Unicef izvještaja)  

Zakonskim regulativama ili "profesionalnim ugovorom" iznuđen brzi povratak radnice na radno mjesto te posljedično, prinudno ostavljanje dojenčeta na brigu nekome ko mu nije majka je snažan kontraargument naučnim teorijama koje tvrde da je čovječanstvo daleko odmaklo na evolucijskom putovanju od svojih "dalekih rođaka". 

U tom dalekom, primitivnom majmunskom svijetu, majke uživaju neprikosnoveno i neotuđivo pravo da podižu mlade, uz podršku zajednice u kojoj žive. I čudna li čuda majmuskoga, to im pravo nije propisano zakonom, već je izgleda stvar zdrave majmunske logike i razumijevanja prirode stvari. I svim majmunima, bez obzira na spol, očigledne su i razumljive potrebe najmlađih članova zajednice za cjelodnevnom podrškom roditelja u najosjetljivijem periodu života. Bez te zdrave majmunske logike u pitanju bi bilo zdravlje i opstanak vrste. 

U poređenju sa primitivnim svijetom primata, gdje nema nerazumijevanja između spolova kada je u pitanju važnost roditeljstva, izgleda da su ljudi evoluirali na pogrešnu stranu. 

A na pogrešnoj strani mnoge pogrešne stvari mogu izgledati ispravno. 

Borba za ženska prava nije tamo neka "ženska stvar", kao onaj "mamin usisivač" u hodniku kojeg muški članovi porodice uredno preskaču. U biti, koliko god se pravili mutavi, borba za prava žena je najviše "muška stvar" jer su muškarci i patrijarhalno društvo najveća prepreka ravnopravnosti spolova. I jedina prava adresa za ispravljanje najstarije nepravde.

Ali da je časti i poštenja u junaka, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto za život.

Da je hrabrosti i snage u junaka, danas bi svaki junoša svim 'svojim' ženama umjesto genetski modificirane holandske ruže ili karanfila pružio ruku punu izvinjenja i odlučno pitao "šta prvo da mijenjam?"

Da je ljubavi i poštovanja u junaka, pružio bi junoša i drugu ruku, onu što nikad prije tuđe suze  brisala nije, i pitao "gdje te najviše bolim?". Ženo. Majko. Sestro. Kćeri.

Da je, al' još uvijek nije.

Nema takve grupe junaka ni na Facebooku. 

Ipak, nije sve ni do junaka. U svakom našem porazu, bitnu ulogu uvijek igra i peta kolona. U ovom, to je misteriozni biološki sat. Instikt za stvaranjem porodice. Odgajanje i prosperitet potomaka koji "nekim čudom" svaki put izrastu u novu generaciju ljudi koja, uprkos čaroliji ljubavi, ne razumije najbolje ravnopravnost spolova

Možda žene, baš na Dan žena, ne bi trebale pustiti 'svoje' muškarce s cvijećem i poklonima da skreću sa životno bitne teme ali i to možda je samo dio dileme. Jer možda je ipak bolje deficitarne znakove pažnje iskoristiti do maksimuma a razgovor o ravnopravnosti ostaviti za drugi dan i drugu priliku. Otprilike ovako nekako kao što ću i ja ovaj pasus završiti nakon što napišem ono što sam, da je ljubavi i poštovanja u junaka, trebao napisati na početku teksta:

Žene, sretan Vam 8. mart, Međunarodni dan žena o kojem danas pričamo i promišljamo više nego ikad prije. Bosanke i Hercegovke, u Vašu čast. Svima nam je u Bosni i Hercegovini sretan ovaj "Vaš dan" - i jedan je jedini takav u godini dana - darujemo cvijećem, lijepim mislima i lijepim gestama. 

Da smo pri pameti kao što slabo kad jesmo, to bi nam bio sasvim dovoljan razlog da ozakonimo 8. mart kao Veliki državni praznik uz obavezan neradni dan. Možda i dva.

A onaj razgovor o ravnopravnosti što ste ostavili za drugu priliku i drugi dan, tu najbitniju kafu razgovorušu sa "svojim" muškarcima, popijte čim prije i ponavljajte često.

Sve dok ti "Vaši" muškarci ne zasluže da 8. mart, Međunarodni praznik žena preimenuju u Dan junaka.

Radnica.org: Oblici diskriminacije na temelju spola 

GAP: OSNOVNI POJMOVI VEZANI ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA