Besplatna vakcinacija za državljane BiH u Srbiji: "Nije kome je namjenjeno, već kome je suđeno"

Moj najbolji prijatelj u 2021. godini, čovjek koji je za mene, moju majku i naše zdravlje učinio više nego ijedan državni službenik u BiH koje finansiramo najbezobraznijim porezima u Evropi je Srbijanac, antivakser, ljubitelj suludih teorija zavjera te čovjek koji, kao i njegov predsjednik, slavi ratne zločince i negira genocid u Srebrenici.

AUTOR: Alen Haman
OBJAVLJENO: 27.03.21 u 10:23
OSVJEŽENO: 27.03.21 u 10:23
https://bit.ly/2PcZbr9
Petak, 26. mart 2021. godine. Krenuli smo u 6.00 iz Tuzle za Beograd. Dan ranije, prijatelji, također državljani BiH, su nam rekli da su bili u Beogradu, na "Sajmištu", u hali broj 3, gdje su primili prvu dozu Astra Zeneca vakcine. Bez ikakve najave. (Bez prijave putem stranice euprava.gov.rs/usluge/6224)

Ono što su nam ispričali zvučalo je predobro i totalno nelogično. Zašto bi bilo koja država na svijetu u ovom mahnitom pandemijskom momentu besplatno vakcinisale građane neke druge države? Koji poreze plaćaju negdje drugo.

Nigdje veze sa vijestima koje stižu iz civilizovanijeg svijeta. Gdje je toku brutalna borba za svaku proizvedenu vakcinu. Jučerašnji partneri, EU i Velika Britanija, ozbiljno ratuju oko Azre iz Zenice, pardon, ne odolih da napišem jedno od lokalno popularnih imena za vakcinu Astra Zeneca, a maksimum vrhunske evropske diplomatije je zajedničko saopštenje u kojem se spominje i solidarnost. A solidarnosti u cijeloj Evropi, bar kad su vakcine u pitanju ima koliko i glutena u "horoz" supi, dakle samo u tragovima.

Dio moje porodice živi u Velikoj Britaniji, u nuklearnoj sili i državi gdje se Astra Zeneca vakcine proizvode. Državi koja je do juče vakcinisala, piše BBC, bar jednom dozom 29 miliona stanovnika od ukupno 66.800.000. Kod njih je trenutno nestašica vakcina, ali vakcinisano je stanovništvo u dobnoj grupi 50+ (godina). Moji su u grupi 40+ i ne ostaje im ništa drugo nego da čekaju da fabrika proizvede dovoljne količine. 

Koliko li je nenormalno tek njima zvučalo kad smo im rekli da idemo u Srbiju da se vakcinišemo? Bez najave i besplatno. "Njihovom" vakcinom koju još uvijek ne znaju kad će primiti.

Tokom popodneva pao je dogovor da rano ujutro, oko 5, najkasnije 6.00 krenemo u Beograd. Prvi izlazak iz grada od početka pandemije. ('jer' moja mama i njene rizične godine, friško operisan kuk i aneurizma nisu kompatibilni sa koronavirusom. A još manje su kompatibilni sa, molim vas da me neko ispravi, polovicom stanovništva BiH koja 'bocu prima na Sokocu'.

Par sati kasnije stigli smo na parking ispred Hale 3. Redar nam je pokazao gdje da potražimo parking mjesto. Parking je besplatan. Na ulazu u Halu 3 provjera tjelesne temperature i dezinfekcija ruku prije nego stignemo na "recepciju". A od recepcije, u tih ne više od 15 minuta koliko traje cijeli proces, nas troje smo neovisno jedno o drugome, iz prve ruke doživjeli zdravstvo u Srbiji - preciznije doživjeli smo divne uposlenike Zdravstvene ustanove DOM ZDRAVLJA "SAVSKI VENAC" koji vode vakcinaciju na Sajmištu.

Recepcija:

"Dobar dan."
"Dobar dan. (uz osmjeh)"
"Mi došli da se vakcinišemo."
"Odakle dolazite?"
"Iz Bosne i Hercegovine."
"Dobro nam došli dragi Bosanci. (veliki osmijeh) "
"Trebate popuniti ovaj formular, hm..., na čirilici je..., ja ću vam popuniti formular (osmijeh) . Molim vas vaš pasoš."
"Izvolite."
"Hvala."
"Molim vas vaš e-mail i broj telefona."
...
"I vašu adresu."
"Ismeta Mujezinovića ..., 75000 Tuzla."
"Veliki jugoslovenski slikar. (veliki osmijeh)"

"Evo popunili smo (uz osmijeh), molim vas provjerite da li sam pravilno upisao vaše podatke!"

"Ako je sve tačno, pođite do mog kolege da ubaci vaše podatke u sistem, to traje samo par minuta".

Registracija:

"Priđite, molim vas, izvolite sjesti."
"Molim vas vaš pasos, moram vas "ubaciti u sistem" jer niste državljan Srbije."
(Službenik, moj vršnjak, uzima moj formular, ubacuje podatke u sistem i objašnjava mi šta radi)
"Odakle ste?"
"Iz Tuzle."
"Kakvo je stanje kod vas, ne pratim vijesti, na kraju dana bi mi bilo previše ove pandemije?"
"Loše je, ljudi se prerano opustili, državna vlast se pravi blesava a entitetski premijeri i svi oni koje masno plaćamo da brinu o našem zdravlju "nisu željeli glumiti državu i nabaviti vakcine u decembru"", i kažem mu da je to javno izjavio moj emocionalno neinteligentni premijer sa optužnicom za kriminal u vrijeme pandemije.
"Je li to onaj što ne zna stavit masku ali zna nabavit respiratore preko proizvođača malina?"
"E taj, ljubi ga majka."

"Ovdje ćete dobiti isprintanu POTVRDU O IZVRŠENOJ VAKCINACIJI PROTIV COVID-19 koja će vam omogućiti slobodu kretanja bez testiranja, karantina," kaže ljubazni službenik.

"Nisam mako iz Bosne već godinu dana zbog ove korone, a sad mi nikako ne ide u glavu da sjedim ovdje ispred tebe, u Beogradu, i da ću za par minuta primiti vakcinu protiv koronavirusa. I jednostavno ne znam kako da vam se dovoljno zahvalim.

Službenica za susjednim stolom se nasmija. "Osjetimo mi vašu zahvalnost, vi Bosanci to ne znate sakriti ni kad bi htjeli". 

"I nama to mnogo znači, nemate pojma koliko naših ljudi uopšte ne razumije šta se dešava."

Haman ni ja ne znadoh sakrit koliko mi je u tom trenutku bila i lijepa i draga i bliska, pogledah je u oči, zaustavih dah, spustih masku i rekoh joj svoje ime. Zapamtiću, vjerovatno pogrešno jer sam najgluplja osoba na svijetu za zapamtit iz prve nečije ime, da se zove Marina.

"Evo ga, molim vas uporedite podatke na potvrdi o vakcinaciji i na formularu kojeg ste popunili. (nisam ja, prvi put u životu mi formular popunio nasmijani službenik).

"Sve ste tačno unijeli."

"Zadržite onda Potvrdu o vakcinaciji i molim vas sačuvajte je. Bez obzira da li vam sistem na e-mail pošalje poziv za revakcinaciju ili ne, vi trebate biti ovdje za 12 sedmica i sa ovom Potvrdom o vakcinaciji bićete revakcinisani."

"Molim vas, pođite sada do slobodnog doktora, posljednji korak prije vakcinacije."

"Hvala vam najljepša, vidimo se u junu."

Doktor: 

Mlad doktor, vidno umoran, uspio se osmijehnuti kad je nazvao "Dobar dan". Zbog njegovih godina, poželio sam da je lumpovao cijelu srijedu i četvrtak i došao jutros pravo na posao, ali znam dobro da to nije tako.

Rutinska pitanja o hroničnim bolestima, alergijama prošli smo brzo. Ispričao sam mu da sam teško reagovao na neku zaštitnu vakcinu koju sam primio prije odlaska na Omladinsku radnu akciju u Trnu i Laktašima kraj Banjaluke. Tri dana sam bio pravo hasta, nisam ništa jeo, i bio sam u nekakvom bunilu sve dok me rahmetli majka Rahima nije digla iz mrtvih tepsijom vrućih polutki krompira uvaljanih u kukuruzno brašno i zdjelom domaćeg kajmaka i sira.

"Ništa ti se slično neće dogoditi ovaj put. Možda bude neke blage temperature noć ili dvije, možda te mjesto uboda bude malo bolilo, moguća je i blaga malaksalost dan, dva i to bi bilo to."

"Vrlo bitno je da ostanete nezaraženi do revakcinacije. Posebno sljedećih desetak dana." 

"Molim vas pođite sada do sestre koja će vas uputiti u slobodnu kabinu za vakcinaciju"

Vakcinacija:

Moja mati je završila prije mene ali me je čekala da idemo zajedno, jedno iza drugog, kako bi joj mogao pričuvati stvari. U posljednjem mogućem momentu prije vakcinacije nazvala je svog doktora za srce, da i od njega čuje šta misli o dejstvu "Azre iz Zenice", naravno dao joj je zeleno svjetlo.

Medicinska sestra koja je vakcinisala mamu, a poslije i mene, u normalnim okolnostima je patronažna sestra. Upoznao sam patronažne sestre u Tuzli nakon što je stari operisao 'rakove' - u najlošijim životnim prilikama, kad vam bolest uđe u kuću a smrt dugim konačnim noktima grebe po prozoru - bile su jedino svjetlo što prodire u vaš svijet. Nekim ljudima koji "samo rade svoj posao", čovjek se nikad ne može dovoljno zahvaliti.

Patronažna sestra Ana kaže da održava u životu 25 ljudi - kada ne daje vakcine. "Ovaj mjesec sam vakcinisala više od 3.500 ljudi", kaže Ana. 

Neki ljudi ne vole "njekcije". Moja mati je jedna od njih. Ne voli igle. Uvijek joj se čine daleko većim nego što jesu. Zastrašujuće velikim.

Patronažna sestra Ana je i taj mamin posljednji strah od vakcine otklonila u sekundi, nekom svojom divnom tehnikom - strpljivim i sigurnim glasom i nježnim dodirom maminog ramena (pogledajte video).

Nakon vakcinacije, patronažna sestra Ana nas je zamolila da sačekamo 15-30 minuta u čekaonici, iz predostrožnosti a i takva je procedura tokom vakcinacije.

I to bi bilo to. Sve je bilo gotovo za nekih 30 - 45 minuta nakon ulaska u Halu broj 3 Beogradskog sajma, uključujuči i 20 - 30 minuta sjedenja u čekaonici nakon vakcinacije.

Zaključak:

Sjedi Bosanac u Srbiji, u čekaonici vakcinacijskog centra na Beogradskom sajmu i pokušava skontati šta se upravo desilo i kako i zašto je uopšte moguće da je u drugoj državi primio vakcinu koja uklanja opasnost od težih oboljena i smrti kao posljedica zaraze koronavirusom.

Kada je Srbija nabavljala vakcine, 100% nije postojala nikakva namjera da ih koriste za vakcinaciju stanovništva Bosne i Hercegovine - osim mršave političke sadake.

Ta nam je politička sadaka, koliko god ružno i nedostojno zvučala, dobro došla za početnu vakcinaciju medicinskih radnika neophodnih za spašavanje života u ovom trećem i najsmrtonosnijem talasu pandemije. O kojima naši SDA /HDZ "patrijote-malinari" brinu koliko i o građanima.

Kada je Srbija nabavljala vakcine, milione vakcina svih proizvođača, prva ideja je bila da država bude vodeća po stopi vakcinacije u Evropi i sebi obezbijedi jedan novi, pobjednički narativ... i na početku je izgledalo sve kako treba. A onda se država Srbija suočila sa svojim glasačima i punim posljedicama populizma svog predsjednika i ismijavanja pandemije koronavirusa iz marta prošle godine.

Da se prisjetimo nekih: "Korona virus je "najsmešniji virus u istoriji čovečanstva" od kojeg "manje ljudi umre nego od sezonskog gripa".

"Lekarima se čini da se "radi o jednoj specifičnoj vrsti biološkog rata" i savetuju da "žene slobodno putuju u šoping u Italiju" jer one "ne obolevaju".

"Amerikanci na tome insistiraju... Alkohol gde stavite tu koronavirus ne raste".

Većinom Vučićevi glasači, narod u Srbiji je tada povjerovao izjavama svojih 'neustrašivih' zvaničnika, što je danas rezultiralo situacijom u kojoj Srbija ima dovoljno vakcina ali nema kome da ih da.

Pade mi napamet stara bosanska izreka "nije kome je namjenjeno, već kome je suđeno".

I kako god da presložim ovo što se desilo, ispadne ovako:

Moj najbolji prijatelj u 2021. godini, čovjek koji je za mene, moju majku i naše zdravlje učinio više nego ijedan državni službenik u BiH koje finansiramo najbezobraznijim porezima u Evropi je Srbijanac, antivakser, ljubitelj suludih teorija zavjera te čovjek koji, kao i njegov predsjednik, slavi ratne zločince i negira genocid u Srebrenici. Što ti je ludilo života na Balkanu, svaki čovjek ima svog Goluma.

Da se taj moj neznani drug Srbijanac vakcinisao, ne bi bilo vakcine ni za mene ni za hiljade Bosanaca i Hercegovaca koji se upravo nalaze na Beogradskom sajmu, Hala br. 3, gdje će primiti prvu dozu vakcine protiv COVID-19.

Najljepši a najteži dio ovog suludog zaključka, ipak je vezan za onog lika koji ima neograničenom moći u Srbiji, predsjednika Aleksandra Vučića, za kojeg do sada usitinu nije bilo lako naći neku lijepu riječ.

Mogao je i Vučić, kao i premijeri nekih civilizovanijih zemalja, baciti neiskorištene vakcine u medicinski otpad. Umjesto toga odlučio je omogućiti građanima susjednih zemalja da besplatno koriste usluge uposlenika i sredstva Instituta za javno zdravlje "Dr. Milan Jovanović Batut". Na tome mu se najiskrenije zahvaljujem. 

P.S. Možda bi vrijedilo pokrenuti incijativu da se ovom neznanom antivakser junaku iz Srbije podigne spomenik dostojan njegovih nenamjernih zasluga prema stanovništvu Bosne i Hercegovine.