Edin Zubčević: Na Drini NATO

NATO je svakako na Drini – po Dejtonskom mirovnom sporazumu NATO, a ne Rusija, je dužan za provođenje vojnog dijela sporazuma. Tako da već ima mandat za vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini u slučaju bilo kakvog oblika vojne odnosno sigurnosne opasnosti koja bi mogla ugroziti mirovni sporazum i nedajbože dovesti do rata. Ne treba nikakva i ničija rezolucija, ni Vijeće sigurnosti, jer NATO ima mandat, koji je skoro pa ustavna kategorija jer je sastavni dio mirovnog sporazuma. Crna Gora je svakako NATO, i ubuduće ruski špijuni i domaći izdajnici, njihovi saradnici, neće slobodno vršljati. Nije im ovo više nehladnoratovsko stanje. Ovdje se znaju strane. A Rusija, Bjelorusija i Srbija su na istoj strani.

AUTOR: Edin Zubčević
OBJAVLJENO: 05.03.22 u 16:40
OSVJEŽENO: 05.03.22 u 16:40
https://bit.ly/3sG5Z1A
 Beskrajna priča

"Past će sve maske
međ četiri crnolakirane daske
gdje kraljevi i hulje
u crno bulje."


Kao da je bilo jučer. Berlinski zid je srušen. Željezna zavjesa je nestala, svijet podijeljen na dva bloka iščezao, hladni rat završen. Njemačka je ujedinjena. “Veselje se širi na sve strane, sad slobodno po zemlji idemo.” I mi smo se radovali, jer se slobodni svijet radovao. Mi, slobodni ljudi, radovali smo se slobodi drugih.

Nismo ni slutili da će se taj zid srušiti na nas, ni da će cigle padati po našim glavama do danas. I evo, sada gledamo kako se na temeljima srušenih zidova brzo redaju i slažu cigle kojima se podiže novi zid da naš nimalo vrli stari svijet vrati na fabričke hladnoratovske postavke, modificirane internetom, savremenim tehničkim i tehnološkim čudima za potrebe hegemonizma i ubijanja.

Prije dvije godine smo se probudili u novom i nepoznatom svijetu, u svijetu pandemije bez solidarnosti. U svijetu novih i dubljih podjela i društvenih tenzija. U manje slobodnom svijetu.

I taman kad smo pomislili da ćemo ponovo prodisati punim plućima, ili bar malo udahnuti, odahnuti…

Pandemija je iznenada otišla kao što je i došla. Nestala je iz svih vijesti na svim meridijanima. Putin, invazija, Ukrajina, agresija. Rat. Nismo se probudili u starom lošem svijetu, već u starom svijetu koji se nevjerovatnom i neuzastavljivom brzinom dijeli. Kao da je pred nama globalna borba dobra i zla.

Svijet u kojem smo se probudili prije dvije godine bio je kratak i ružan san u odnosu na ono što dolazi kao naša budućnost. S jedne strane agresija, a sa druge sankcije, dovoljno da podijele i razdvoje svijet oštrom granicom koja će brzo postati jaz, nepremostiva provalija.

Agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu, Putin i njegova država pokazali su svoje pravo lice, za one koji do sada nisu vidjeli nakazu pod jakim svjetlom. Na bosanskom, običnom danu svirepost i brutalnost ruske politike nije bilo teško vidjeti, jer je predugo osjećamo na svojoj koži.

Predradnje za invaziju su počele u pandemiji. Putin je aktivirao sve svoje pijune i lutke, pa su Dodik i Čović otišli onoliko daleko koliko god su mogli. Predratni ćiriličar i komunista, ratni upravnik radnih logora, i poslijeratni kleptokrata i skretničar rijeka, Dragan Čović nije baš toliko lud da tek tako kaže u skupštini RS-a – čuvajte RS! Tvorevinu koje je nastala na kostima (i) Hrvata. Nije mu bilo teško govoriti o Rusima kao faktoru balansa. Što se mora nije teško. E sad će Čović saznati iz prve ruke nešto više o ravnoteži.

Zar neko misli da je ikonokradica Dildorad stvarno golem baja?! E, pa nije. Dodik je kratki partner Rusije, sasvim sigurno važniji i duži nego Čović, i onaj tovar Milanović. Došao je bio vakat da se probude svi ruski igrači, plesači i zabavljači. Čak je i onaj smutljivac, neprilagođeni Vezir, skoknuo do Čečenije.

Četiri noći oka nije sklopio predratni reformista i ratni švarcer cigareta, u to vrijeme –  kratki Partner, a ne Ronhill kako zlonamjerni tvrde. Tako da nije Dildorad Mile Ronhill, već je Mile Kratki Partner, ali nakon 24. februara taj kratki partner počinje da gori kao cigareta, pa će kao i svaka cigareta, kada je Rusi popuše, postati i ostati samo pepeo i dim. I jedan opušak. Mile pikavac.

Kao što je Putin dogurao Bosnu do ivice propasti i do političkog besmisla i ponora, preko svojih igrača Vučića, i dvojca Dodik-Čović a uz pomoć B Izetbegovića, tako je destabilizirao i Crnu Goru. Naravno tu je i SPC sa upokojenim nečastivim Amfilohijem, a sada sa Porfirijem, novim oficirom za smutnju i mržnju koji se prodaje kao „širok čovek” – “sluša Azru”, a odlikuje Miloševićevog, a sada i Vučićevog, tvorca i glasnogovornika zla Vučelića. Iz čega slijedi da je za pravoslavlje SPC-a od nemjerljive važnosti govor mržnje, šovinizam i sve ostale tekovine Vučelića, koji i danas radi isto ono što je radio devedesetih a tako će i ostati u službi zla do posljednjeg (za)daha. A ako neko pita gdje je tu kršćanska ljubav i dobrota prema bližnjem – za Porfirija te vrijednosti postoje jedino u Azrinim pjesmama. Tako je i Porfirije kao i Amfilohije, patrijarh vlasti i saveznik najvećih živih dušmana svih Srba, dušmana okupljenih u SNS-u i SNSD-u, i drugim političkim urotama protiv vlastitog naroda. Njihov dušmanluk prema svom narodu će se najbolje vidjeti u vremenu koje je pred nama. Potrošiće Putin i Vučića, i Dodika i Čovića – Milanović se sam troši – a Vučić će ovu situaciju iskoristiti u predizborne svrhe kako bi eventualno ostao na vlasti, odnosno na slobodi, kao i ova naša bosanska trojica davitelja vlastitih naroda i kolateralno svih ostalih građana.

Ako bacimo samo letimičan pogled na situaciju sa ljudskim pravima, slobodom govora, slobodom i pravom na rad nezavisnih medija, ili totalno privatiziranu Rusiju, temeljito opljačkanu i zarobljenu od strane Putina i njegovih oligarha u savezništvu sa Crkvom, vidjećete da i Vučić, i Dodik, i Čović, i Izetbegović prave u svojim domenama, u granicama svojih mogućnosti, identičan polusvijet mraka, slično društvo. Bez obzira da li je riječ o medijima, korupciji, ubistvima, religiji, navedeni protagonisti su koristili svoju vlast i moć da od svojih naroda naprave roblje po receptu Putina. Srbija i Rusija liče kao jaje jajetu, samo je rusko jaje bitno veće. A i Putin je navalio kao Milošević, narativ mu je još gluplji, ali vjerujemo podjednako smrtonosan. Izabrao je bratoubilački rat, kao i Milošević.

Licemjerni Zapad je poletio da održi horski unisono slovo o međunarodnom pravu, miru, slobodi, ravnopravnosti, istini i pravdi, krijući svoje krvave ruke iza leđa. Sokoleći Ukrajince koji su ostavljeni da se sami bore za demokratiju i univerzalne vrijednosti. U Ukrajini se danas brani sve ono o čemu američki i evropski lideri šupljiraju decenijama. U Ukrajini se doslovno brani Evropa. Kao što se branila u Bosni početkom devedesetih. Ali su Ukrajinci, baš kao što smo bili i mi, ostavljeni da se sami bore za opšte vrijednosti (i interese) Evrope i Amerike. Amerika i Evropa će da ih sokole i hrabre – Ne daj se, Bosno! Ne daj se, Ukrajino!

Na Zapadu nešto novo

Ipak, malo se napredovalo u proteklih trideset godina – Ukrajincima bar neće uvesti embargo na oružje. Naprotiv, sve će im dati. Nama su uveli embargo ostavljajući nas Miloševićevim i Tuđmanovim, Karadžićevim i Bobanovim ubicama na milost i nemilost, u pravilu na nemilost. A one koji su slobodni preživjeli ovu četvoricu jahača bosanske apokalipse i njihove vikend četnike i bojovnike, dočekali su sdaovci koji su brže-bolje u Armiju Republike Bosne i Hercegovine doveli preko noći brojne oficire JNA. Ubrzo su i Bošnjaci radikalizirani, a Armija islamizirana, a to su napravili dojučerašnji najzaguljeniji komunisti. Ipak, Bosna i Hercegovina nije završila kao Čečenija.

Nova izbjeglička kriza u Evropi kao direktna posljedica ruske invazije može prerasti u humanitarnu katastrofu. I tu su se stvari preko noći drastično popravile. Evropa dočekuje izbjeglice širom raširenih ruku, saosjećajući sa njihovom tragedijom. Nisu imali taj običaj. Nadamo se da će Evropa zadržati širom raširene ruke za sve izbjeglice koje pokušaju naći spas od rata i nasilja.

Mnogo je još nivoa pred igračima ove nove ratne igre. Logistika je, bar tako tvrde analitičari, tradicionalna boljka ruske armije još od sovjetskog vremena. Ali dok analitičari i novinari broje tenkove i avione na zaraćenim stranama, Putin postrojava horde trolova i legije botova, spremne su farme, hakeri…

Putin ima zastrašujući broj konvencionalnih i nekonvencionalnih ratnih mogućnosti i svaka će nas približiti apokalipsi, koja ne mora biti armagedon već epoha rata i straha, i lančano okrenuti Evropu prema militarizaciji i trošenju budžeta na oružje. Mentalitet svijeta podijeljenog na mi i oni će dobiti svoj trajan format i dugo će se stvari pogoršavati prije nego što se počnu popravljati. Pred nama je ko zna koliko dug i kako mračan tunel, a ne znamo ima li tunel kraj, a još manje znamo da li ćemo mi dočekati da vidimo svjetlo. Ali mi smo svakako predugo i preduboko u onome u čemu ne valja biti ni plitko, navikli smo na mrak.

Vezivanje za mrca

Vučić je dugo razmišljao, birao “svaku reč i svaki zarez” i donio katastrofalnu odluku za blisku i daleku budućnost građana Srbije na veliku radost brojnih građana Srbije. Krug je zatvoren. A u njemu ostaju građani u zarobljenoj državi. U zagrljaju (na distanci ili preko zooma) sa Rusijom i Bjelorusijom. Odvojeni od ostatka svijeta.

Izgubljena u ruskom svijetu samozaluđena mitom o svom, srpskom svetu, Srbija će sa Rusijom krenuti ka toplom moru, ali će stati na granicama Kosova. To je granica ruskog svijeta, u kojem je Srbija daleka provincija, preciznije Nagorno Karabah ruskog svijeta, a Banja Luka slijepo crijevo provincije ruskog svijeta.

Na Drini NATO, bato

NATO je svakako na Drini – po Dejtonskom mirovnom sporazumu NATO, a ne Rusija, je dužan za provođenje vojnog dijela sporazuma. Tako da već ima mandat za vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini u slučaju bilo kakvog oblika vojne odnosno sigurnosne opasnosti koja bi mogla ugroziti mirovni sporazum i nedajbože dovesti do rata. Ne treba nikakva i ničija rezolucija, ni Vijeće sigurnosti, jer NATO ima mandat, koji je skoro pa ustavna kategorija jer je sastavni dio mirovnog sporazuma. Crna Gora je svakako NATO, i ubuduće ruski špijuni i domaći izdajnici, njihovi saradnici, neće slobodno vršljati. Nije im ovo više nehladnoratovsko stanje. Ovdje se znaju strane. A Rusija, Bjelorusija i Srbija su na istoj strani. Kina je s njima, ali prvenstveno sa sobom i sa svojim interesima, uz nemali broj drugih saveznika.

A što se tiče Dodika i njegovih aspiracija, sada izgledaju realne kao Čovićev izborni zakon po njegovoj i Ljubićevoj mjeri. Dodik i Čović su potrošeni ruski pijuni, koji moraju ostati vjerni gazdi, između ostalog, i jer im je Rusija jedino moguće utočište kad sva druga skrovišta to više ne budu, i kada svi jataci odu. Isto važi i za Vučića. Paradoksalno, i Dodika i Vučića su doveli zapadnjaci na vlast, da bi bili vjerne sluge Putina.

Mislite li da će NATO u ovakvoj geopolitičko-kakvoj-hoćete situaciji pitati Dodika i Čovića nešto u životu o životu?

No, ne treba otpisivati Dodika i Čovića iako su im politički dani odbrojani. Tu je uvijek ispružena ruka B Izetbegovića i njegove stranke destruktivne akcije, ruka vječnog savezništva prema svojim koalicionim partnerima, upornim rušiteljima Bosne i Hercegovine, i države i društva.

Pozadina i kontekst rata u Ukrajini je sukob dva imperijalizma, isti motivi vode obje strane – dominacija i hegemonizam. Demode imperijalizam koji nije shvatio a samim tim ni prihvatio da rat nije način da se taj imperijalizam ostvari.

Ovo je prvenstveno pljačkaški pohod, kao što je i svaki drugi agresorski rat.
Ukrajina je danas u žrvnju geopolitike i kao takva unaprijed žrtva.

Ukrajinci će biti slobodni samo onoliko koliko slobode sami izbore. I imat će države koliko odbrane. Osim ako, kao u našem slučaju, neko ode i potpiše sve suprotno onome za šta smo, ni krivi ni dužni ratovali četiri godine. Republiku za koju smo se borili zaboravi u Daytonu, legalizirajući sve ono što su Karadžić i Mladić napravili suprotno međunarodnom pravu i svim običajima ratovanja i konvencijama. Uz gromoglasan aplauz Zapada, i Rusije.

Složna braća (ludu) kuću grade.

Za onoga ko je želio i planirao rat nema “boljeg” trenutka.
Putin je odmah upozorio – Nemoj da nekome padne na pamet da nam se suprostavi!
Biden i sekretar NATO-a su promptno jednoglasno odgovorili – Ne pada nam na pamet!

Rusija predsjedava Vijećem sigurnosti. Istina je da su sve stalne članice u ovom stoljeću unilateralno izvodile invazije i vojne operacije na teritorijama suverenih država pod različitim izgovorima. U pravilu su svi izgovori bili lažni, kao što su i ruski “razlozi” lažni. Jer ih zanima Ukrajina kao plijen. Trenutno je Putin ujedinio i EU i NATO, a da li će EU jedinstvo preživjeti, naprimjer, energetsku krizu – ostaje da se vidi. Osnovno je to da Ukrajina ima ogromne resurse, od kojih su svi enormni i svi su strateški od pšenice do uranijuma od željeza do titanijuma… prirodni gas… a uz to plinovodi i naftovodi koji prolaze Ukrajinom… Putin se ne samo rješava konkurencije, nego i zaposjeda resurse.

Rusi će svakako postepeno razvijati ovu operaciju u rat odnosno u vrstu rata kakva njima bude trebala. Za Putina je sve osim trijumfa jednako porazu, a ne treba očekivati da je spreman na poraz, a još manje treba očekivati da se Putin baš potpuno preračunao. To jednostavno nije u njegovoj prirodi. Odnosno – nije idiot. Ali i Staljin je vjerovao da Hitler “nije idiot” da napadne Sovjetski savez.

Teško je predvidjeti Putinove planove i krajnje namjere. Teško je povjeravati da se u ovo upustio računajući na dvodnevni rat. Nije idiot. Teško da ne računa i ne planira da osvoji cijelu Ukrajinu ili što veći njen dio. A sve što osvoji, teško je trenutno zamisliti ko, kako i kada mu to može oduzeti.
Prošla su samo četiri dana, a nimalo divni i nimalo vrli svijet se pred nama pojavljuje, naziremo njegove sjene. Ko zna kakvom straputicom ćemo svi skupa, svako na svoj način, ovaj put zalutati.

Dok čekamo da vidimo šta će biti s nama, branioce Ukrajine čekaju mnoge bitke.

Što budu hrabriji to će platiti veću cijenu. Treba izdržati prvi veliki poraz. Treba dočekati prve velike pobjede. Treba ostati živ u vrijeme smrti.
Mi, ostali, pratit ćemo vijesti dok nam ne dojadi, dok nam ne dosadi gledati mrtve i destrukciju. Sve dok i sami ne postanemo vijest.

Istorija se svodi na ratove koji se ne završavaju a novi počinju. Rat je beskrajna priča, koja vodi naše živote beskrajno daleko od smisla tjerajući nas periodično da branimo zadnju liniju humanizma – pravo da budemo slobodni ljudi. Da živimo bez straha od jačeg komšije. Da živimo bez straha, a kad se bojimo da se borimo.

People united will never be defeated!

Smrt fašizmu, slava Ukrajini! 

Tekst "Na Drini NATO", autor Edin Zubčević, objavljen je 28. februara 2022. godine na portalu Nomad.