Vice: Iskreni slogani za predsjedničke izbore, da ne kopirate jdni druge

"Mogao sam da budem predsjednik svijeta, ali ću da probam u Srbiji"

AUTOR: Vice
OBJAVLJENO: 10.03.17 u 15:13
https://bit.ly/2Ztz92R
Nisu bitni raniji postupci, ni rezultati, ni realna očekivanja, već jedna rečenica kojom ćete mjesec dana spamovati ljude.

Pokret "Dosta je bilo" je napao Sašu Jankovića da im je ukrao slogan "Ljudi koje čekamo smo mi". Pošto je stvarno bilo dosta krađa, u svakom obliku, a naročito krađe izbornih slogana, Radulovićeva stranka je objavila tekst DJB original u kome brani kreativnost svojih redova, navodeći da oni nikada nisu kopirali ničiji set poruka, jer bi to značilo da kopiraju i tuđu politiku. 

Ipak, ispostavlja se da Radulovićeva ekipa ili namjerno prisvaja slogane ranijih političkih partija ili su oni zakopani duboko u njihovom kolektivnom nesvjesnom, pa tako samo osvanu na plakatima. Mada, možda je i politički marketing, kao oaza ljudske kreativnosti, dostigao sopstveni vrhunac, pa je na snagu stupila najprostija reciklaža. Tako su i Trumpa napali da je Make America great again zdipio od Ronalda Reagana.

Jer DJB-ovo "Mi smo ti koje smo čekali" dosta podsjeća na Obamin slogan "We are the ones we've been waiting for". Hm, podsjeća ili predstavlja bukvalni prevod, neka o tome odluče profesionalni prevodioci i eksperti iz lingvistike, da ne ispadne da pričam nešto napamet. U nastavku teksta stoji rečenica "Ako ne mi, onda ko. Ako ne sad, onda kad" koja vam možda zvuči poznato, ali je ipak 11 godina stara, pa se računa da ste je već zaboravili. A i stranka koja ju je prvenstveno plasirala 2006. godine, LDP, nije ništa napravila, pa možda po izbornim pravilima igre gubi prava na jedinstven raspored reči u rečenici. Takođe je i DSS optužio SNS za krađu slogana "Brže, jače, bolje".

Iako mislim da je tužibabljenje oko izlizanih rečeničnih konstrukcija vjerovatno najbesmislenija stvar pred izbore koji nam slijede, vidim da političke kandidate to dosta pogađa. Zato sam riješio da im pomognem u kampanji. Znam da se za to uzima gomila love, jer nisu bitni raniji postupci, ni rezultati, ni realna očekivanja, već jedna rečenica kojom ćete mjesec dana spamovati ljude. Ali ja ću to uraditi pro bono.

Evo, poštovani potencijalni predsjednici, izdvojio sam jedno jutro da vam osmislim slogane zbog kojih apsolutno niko neće moći da vas optuži da ste ih ukrali.

Saša Radulović  - U inat, a i sigurno vam se dopala fora sa gitarom

Tip koji je toliko potencirao biranje jednog opozicionog kandidata, da je na kraju ispizdio i počeo da tjera inat svima, a najviše samom sebi, kandidujući, upravo, samog sebe. Svi mu se dive na injekcijama optimizma i tom osmjehčiću dok sakuplja potpise za kandidaturu. Ako gitara i skice Pinokija nisu upalile, ništa neće.

Vuk Jeremić – Mogao sam da budem predsjednik svijeta, ali ću da probam u Srbiji

Znate taj trenutak kada uđete na You Tube kako biste pogledali trejler za remake King Konga, a onda krene dramatična muzika iz filmova sa Melom Gibsonom i pojavi se tip u odijelu koji objašnjava nešto ljudima koji mu klimaju glavom i ritualno ga grle poslije aplauza. Odijelo mu savršeno stoji, a iz njegovih nastupa u skupštini UN se sjećate da mu je engleski perfektan, ali nekako ne možete da provalite šta će da uradi. A spotovi su baš strava, pođe vam suza i ruka krene ka štampanom primjerku Ustava Srbije, ali nakon trideset sekundi već zaboravite sve. Kao da vam je neko izbrisao sjećanje.

Aleksandar Vučić – Niste ni svjesni šta sve mogu

Može da pomiri pilota i kopilota, može da sjedi za šankom i ne obraća pažnju na punu čašu piva ispred sebe, stoji otkopčan na minus pet, stoički podnese vulgarno skandiranje sa stadiona i sprda se sa tim. Zapravo, nismo ni svjesni šta sve ovaj čovjek može. Bolje ni da se ne pitamo, izgleda da ćemo dobiti živu demonstraciju već negdje u maju. Izuzetno dobrih djela, koji doprinose stabilnosti Srbije i regiona, pa naravno, kako drugačije.

Vojislav Šešelj – Nisam bio tu, ali sam tu

Vojislav Šešelj je jedini tip koji je bio toliko van zemlje, a opet ostao nevjerovatno medijski prisutan i pretvorio se u svojevrsni kulturni simbol, iako mu kultura izražavanja nije baš zavidna. Na putu iz Haga za Srbiju, upitali su ga za zdravstveno stanje, a on je rekao da ima samo dvije metastaze – Nikolića i Vučića. 

Saša Janković – Imam psa u spotu i to je dovoljno

Deluje kao kul tip koji jedini može da kaže: "E, realno, ja sam stvarno nešto radio za građane, tako da, oladite". A onaj pas u spotu je presladak. Nije bitna loša sinhronizacija i to što traje jednako dugo kao čitanje Gorskog Vjenca Danila Lazovića. Ako ne padnete na psa, ja ne znam gdje gledate onda.

Vladimir Rajčić – Djelujem vam sumnjivo i vjerovatno ste u pravu, ali barem sam iskren

Čovek koji se smatra odgovornim za onaj haos oko Nedeljnikovog intervjua sa Trumpom, ali ništa on tu nije kriv. I taj film sa Teslom, desiće se već nekad. Izgleda i oblači se kao statista za akcione filmove o ruskom podzemlju, pa je možda i sjajan kandidat za predsjednika. Jer šta je predsjednik u Srbiji trenutno nego statista?

Danijela Sremac – Trebalo mi je 25 godina da se kandidujem, ali samo mjesec dana da pobijedim

Jedina potencijalna predsjednica Srbije. Iako već decenijama živi u dijaspori, želja da spasi zemlju se u njoj kuha već četvrt vijeka. A odakle joj tolika volja? Dovoljno je to što je potomak ruske porodice Romanov, već je u direktnom krvnom srodstvu sa Stevanom Sremcem. Iza sebe je ima muzički disk "Duh Balkana". Možda dobijete disk uz glas. Karićeve fore, ali i on se sad vratio iz inostranstva.

Milan Stamatović – Možda me ne znate sad, ali ćete me i nakon izbora zaboraviti

Jedan od osnivača Srpske narodne partije, ali je za razliku od predsjednika te partije Nenada Popovića, u dosta lošim odonosima sa SNS-om. Već je četvrti put na mjestu predsjednika opštine Čajetina, ali sada puca na više grane. Smatra sebe poštenim čovjekom kome je mjesto u politici. Naprednjaci ga smatraju vođom kriminalnog klana na Zlatiboru. Kriminalnog klana. Na Zlatiboru. Dobro ste pročitali.

Tekst "Iskreni slogani za predsjedničke izbore, da ne kopirate jdni druge", autor Uroš Dimitrijević, objavljen 10. marta na portalu Vice.