9 zanimljivih činjenica o Gaju Juliju Cezaru

Gaj Julije Cezar (100. pr. Kr. - 44. pr. Kr.) bio je jedna od najvažnijih ličnosti antičkog Rima, sjajan vojni strateg koji je svrgnuo korumpiranu Rimsku republiku i proglasio se doživotnim diktatorom. Njegovi romantizirani podvizi i krvava izdaja bili su dovoljno zanimljivi da postanu inspiracija za dvije Shakespearove predstave, a povjesničari već 2000 godina raspravljaju o njegovoj ostavštini – spasitelj, tiranin ili tragični junak?

AUTOR: HowStuffWorks
OBJAVLJENO: 13.11.19 u 16:17
http://bit.ly/2qQFcSy
Gaj Julije Cezar (100. pr. Kr. - 44. pr. Kr.) bio je jedna od najvažnijih ličnosti antičkog Rima, sjajan vojni strateg koji je svrgnuo korumpiranu Rimsku republiku i proglasio se doživotnim diktatorom. Njegovi romantizirani podvizi i krvava izdaja bili su dovoljno zanimljivi da postanu inspiracija za dvije Shakespearove predstave, a povjesničari već 2000 godina raspravljaju o njegovoj ostavštini – spasitelj, tiranin ili tragični junak?

Nije rođen na carski rez

Prvo, eliminirajmo stare glasine o tome da je Cezar bio prva ili barem najpoznatija osoba rođena na carski rez. Phillip Freeman, profesor na Sveučilištu Pepperdine i autor biografije o Juliju Cezaru, kaže da je jako malo vjerojatno da je Cezar rođen pomoću kirurškog zahvata tisućama godina prije anestezije i antibiotika. "Carski rez je u to vrijeme gotovo uvijek predstavljao smrtnu kaznu za majku, a Cezarova majka poživjela je 50 godina nakon njegovog rođenja", rekao je Freeman za HowStuffWorks. "Priča vjerojatno dolazi od Cezarovog imena na latinskom jeziku, koje jako sliči latinskoj riječi koja znači rezati".

Vrijedi napomenuti da Cezar nema nikakve veze ni sa tzv. cezar salatom (caesar salad). Tu salatu je 1924. godine izumio kuhar talijanskog porijekla imena Caesar Cardini, koji je radio u Tijuani u Meksiku.

Bio je "progresivac"

"Konzervativno" i "progresivno" su moderni pojmovi, ali često se primjenjuju za neprijateljstvo između Cezarovih sljedbenika i sljedbenika  njegovog političkog neprijatelja, Katona Mlađeg. Richard Billows, profesor povijesti na Sveučilištu Columbia i autor knjige Julius Caesar, The Colossus of Rome, tvrdi da je Rim u prvom stoljeću prije Krista postao beznadno korumpiran i da su njime dominirale elitne obitelji optimata koje su donosile političke odluke u zamjenu za novac. "Katon Mlađi, vodeći konzervativac, inzistirao je na tom da je tradicionalni sustav vlasti u kojem vladaju elite bio potpuno u redu", kaže Billows. "Problem korupcije nije bio institucionalne ili sustavne, nego moralne prirode, tvrdio je Katon Mlađi". Cezar je to smatrao besmislicom. Jedini način da se iskorijeni korupcija za njega je bilo zamjenjivanje nekompetentnih elita vještim upraviteljima i generalima, od kojih su neki bili regrutirani izvan Rima tijekom osvajanja drugih područja.

Veliki pisac i govornik Ciceron tvrdio je da je najbolji način da se korumpirani vladari drže pod kontrolom postavljanje rektora besprijekornog osobnog stava koji će djelovati kao neka vrsta vrhovnog suca. Cezaru se ta ideja svidjela, ali htio ju je odvesti korak dalje. "Cezar je vjerovao da okončanje korupcije nije nešto što se može učiniti samo moralnim uvjeravanjem; potrebna je stvarna moć", kaže Billows. "Rektor je trebao imati moć svrgavanja i kažnjavanja generala i upravitelja koji nisu bili dobri. Drugim riječima, Rimu je bio potreban diktator".

Osvajanje Galije

Cezar je rano dokazao svoj politički genij, sklapajući paktove s političkim suparnicima i postavši rimski konzul 59. godine pr. Kr., kada je imao 41 godinu. Međutim, ako je htio uvjeriti ljude da treba postati suvereni vladar Rima, trebao je pokazati svoju snagu kao vojskovođa. Stoljećima su Rim i njegove teritorije napadala plemena sa sjevera. Umjesto da se bori samo s tim germanskim i keltskim hordama, Cezar je odlučio ići dalje prema sjeveru i osvojiti čitavu Galiju, koja je imala približno iste granice kao moderna Francuska.

Prema Cezarovim izvještajima o njegovom sedmogodišnjem ratu u Galiji, koji su dokazano pretjerani, njegova je vojska ubila milijun ljudi, porobila milijun ljudi, i pokorila preostalih milijun ljudi. "Nije ubijeno niti porobljeno ni blizu milijun ljudi, ali ovaj vojni pohod u svakom slučaju se pokazao kao užasan", kaže Billows. "Cezar je vjerovao u Rimsko Carstvo i osjećao je potrebu da se rimska moć proširi Galijom". Što je još važnije, kaže Billows, Cezar je iz iskustva znao da se političke borbe u Rimu rijetko rješavaju filozofskom raspravom. U konačnici, ako je htio pobijediti svoje političke neprijatelje, morao je upotrijebiti silu".

"Dakle, osvajanje Galije u velikoj mjeri se odnosi na obuku vojske na koju bi se mogao osloniti kako bi preuzeo kontrolu nad Rimom", objašnjava Billows.

"Kocka je bačena"

U modernom govoru, "prijeći Rubikon" znači donijeti rizičnu odluku. Fraza "kocka je bačena", koju je Cezar rekao po prelasku rijeke Rubikon s trupama, danas znači napraviti korak s kog više nema povratka. Godine 49. prije Krista, Cezar je sa svojom vojskom bio na povratku iz Galije u Rim. "Rijeka Rubikon bila je granica između Cezarove provincije i same Italije, u koju nijedan upravitelj nije smio ući s vojskom", kaže Freeman. "Kad je sa svojim trupama prešao Rubikon, Cezar je bio u otvorenoj pobuni protiv Rima".

Pišući jedno stoljeće kasnije, rimski povjesničar Plutarh opisao je Cezarov unutarnji nemir u trenutku kad je poduzeo ovaj "stanoviti podvig" i "pomislio na patnje koje će njegov prelazak preko rijeke donijeti čovječanstvu, kao i na slavu priče o tom podvigu koja će se prenositi s koljena na koljeno". Zaista, Cezarova odluka da pređe Rubikon uvukla je Rim u krvavi građanski rat u kojem je Cezar pobijedio znatno veću vosku Senata koju je predvodio Pompej Veliki.

Titulu kralja zamijenio je titulom doživotnog diktatora

Billows kaže da je Cezarova pobjeda u ratu zapravo okončala tradicionalni rimski sustav vlasti. "Od tog trenutka Rimom upravlja monarh koji nadzire cijeli sustav i određuje tko će gdje upravljati, tko će voditi koju vojsku, gdje Rim ide u rat i gdje sklapa mir", kaže Billows. "Bio je to djelotvoran centralizirani sustav u kojem svi odgovaraju jednoj figuri središnje vlasti".

Cezarova službena titula bila je diktator, što doslovno znači "onaj koji diktira", odnosno daje naredbe. Diktatori su u starom Rimu bili specijalni suci koji su imali zadatak rješavanja privremenih izvanrednih stanja. Danas riječ diktator ima snažne negativne konotacije, ali u Cezarovo vrijeme titula koju su svi izbjegavali bila je titula kralja. "Rimljani su odrasli na pričama o kraljevima koji su postali okrutni tirani. Morali su ih svrgnuti kako bi Rim postao republika", objašnjava Billows. "Cezarovi neprijatelji neprestano su ga optuživali da se pokušava okruniti kao kralj, a Cezar bi uvijek odgovorio: Rimom nikada neće vladati kralj".

Cezar se 45. godine pr. Kr. proglasio "vječnim diktatorom".

"Posudio" je svoje ime za titule 'czar' i 'kaiser'

Kad je Cezarov nasljednik Augustus postao prvi car Rima, on je uzeo ime Cezar Augustus, a svi kasniji rimski carevi također su nosili naslov Cezar, što je pokazivalo koliko je Cezar bio poštovan kao vojni i politički vođa. To se strahopoštovanje prelilo i u druge kulture. Ruska riječ czar ili tsar je varijanta Cezara, jednako kao što je i Kaiser u Njemačkoj.

Afera s Kleopatrom dogodila se uglavnom iz političkih razloga

Kad su Cezar i njegova vojska otjerali Pompeja iz Rima u građanskom ratu, Cezar je Pompejeve ljude protjerao sve do Egipta. Tamo je upoznao kraljicu Kleopatru s kojom je imao tajnu ljubavnu vezu. Za Kleopatru, koja je bila upola mlađa od njega i gladna političkog utjecaja, ta veza vjerojatno nije imala nikakve veze s ljubavlju. Ustvari, suvremene analize sve više ukazuju na Kleopatrin intelekt i lukavstvo, a ne na njenu navodnu ljepotu. "Caesarion [sin kojeg je imala s Cezarom] definitivno joj je dao veći status u očima Egipćana, ali još je važnije to da je vezao Cezara za nju", kaže Freeman. Kleopatra se nakon rođenja sina preselila u Rim i tamo živjela sve dok Cezar nije ubijen.

Bio je odličan pisac

Uz to što je bio politički genije i vojskovođa, Cezar je bio i plodan i uspješan pisac. Pisao je duge pripovijesti o svojim vojnim osvajanjima, sam je pisao svoje govore, a upuštao se i u poeziju. "Ne mogu se sjetiti nikoga drugog u povijesti tko je pokazao tako izvanredno vladanje u tri različita polja: politici, ratu i književnosti", kaže Billows.

Priča kaže da je Cezar bio takav čarobnjak s riječima da je mogao diktirati nekoliko različitih djela u isto vrijeme. U istoj sobi bi imao tri pisca, jednom bi diktirao administrativno pismo, drugom govor Senatu, a trećem o svojim podvizima u Galiji. Billows kaže kako bi Cezar naizmjenično diktirao svakom od njih s takvom lakoćom, kao šah majstor koji igra više rundi odjednom.

Objavio je čak i knjigu sa šalama. Nisu u pitanju bile njegove šale, ali bio je veliki ljubitelj humora, naročito Ciceronova. Zato je poslao pisca koji je okolo slijedio Cicerona i zapisivao njegove najbolje fore, koje su potom sastavljene u knjigu.

Naposljetku, reformirao je i kalendar koji se i danas koristi u pravoslavnoj vjeri.

Možda nije izrekao poznatu rečenicu: "Zar i ti, sine Brute"

Iako je imao ogromnu podršku među ljudima, Cezar je stvorio mnogo političkih neprijatelja u rimskom Senatu, uključujući i Marka Junija Bruta, koji je podržavao Pompeja u građanskom ratu. Senat je smatrao da je Cezar nagomilao previše moći u svojim rukama.

Dana 15. ožujka, tijekom zloglasnih "Martovskih ida", Brut i skupina zavjerenika ubili su Cezara, izbovši ga 23 puta bodežom s dvije oštrice. To su učinili na sastanku Senata pred 200 svjedoka, ali kasnije su pomilovani.

Prema nekim izvorima, Cezarove posljednje riječi nisu bile Shakespearove glasovite: Zar i ti, sine Brute? Nego Zar i ti, dijete moje? Kako god bilo, Cezar je sigurno bio šokiran kad je vidio svog prijatelja među ljudima koji su ga napali.

Nakon Cezarove smrti, mjesec Quintilis, u kojem je rođen, preimenovan je u njegovu čast u Julius, odnosno juli.


Prevela: Ružica Ereš