Psi lutalice mogu razumjeti ljudske gestikulacije; istraživanje

Rezultati istraživanja sugeriraju da bi psi mogli imati urođenu sposobnost razumijevanja određenih ljudskih gestikulacija koja nadilazi samo dresiranje. No, treba napomenuti da stidljiviji i uplašeni psi obično ne odgovaraju na takve podražaje pa su potrebna dodatna istraživanja da bi se moglo preciznije utvrditi kako osobnost pojedinog psa utječe na njegovu sposobnost razumijevanja ljudskih signala.

AUTOR: Science Daily
OBJAVLJENO: 02.03.20 u 16:59
https://bit.ly/39i2n9M
Ako imate psa, vjerojatno ste primijetili da su oni vrlo prilagodljivi svojim vlasnicima i da lako razumiju širok spektar naredbi i pokreta. No, jesu li te sposobnosti urođene ili ih uče kroz dresiranje?

Jedno novo istraživanje odlučilo je odgovoriti na to pitanje i istražiti mogu li psi lutalice koji nisu dresirani razumjeti ljudske gestikulacije.

Pokazalo se da je oko 80% pasa koji su sudjelovali u istraživanju uspješno pratilo gestikulaciju pokazivanja prema određenom mjestu unatoč tome što nisu dresirani. Rezultati ukazuju na to da psi mogu razumjeti složene gestikulacije samo kroz promatranje ljudi, što bi moglo imati implikacije na smanjenje negativnih iskustava između pasa lutalica i ljudi, piše Science Daily.

Ljudi su pripitomili pse prije otprilike deset do petnaest tisuća godina, što pse čini najstarijim pripitomljenim životinjama na planetu. Zatim su uzgajali pse s najpoželjnijim i najkorisnijim osobinama kako bi nam postali pratnja, što je dovelo do pripitomljenih pasa koji su vrlo osjetljivi na ljudske naredbe i gestikulacije.

Međutim, nije bilo jasno je li to isključivo posljedica dresiranja ili pak nešto što je psima urođeno.

Psi lutalice nažalost su uobičajena pojava u gradovima širom svijeta, posebice u zemljama u razvoju. Iako oni promatraju i povremeno komuniciraju s ljudima, najčešće nisu dresirani i može se reći da su po ponašanju "divlji". Sukobi pasa lutalica i ljudi su problem, a razumijevanje načina na koji ljudi oblikuju ponašanje pasa lutalica može biti vrlo korisno u ublažavanju tog problema.

Kako bi to istražili, dr. Anindita Bhadra s indijskog znanstvenog instituta u Kolkati i kolege proučavali su pse lutalice u nekoliko indijskih gradova. Eksperiment je proveden tako što su znanstvenici prilazili samotnim psima lutalicama i postavili dvije pokrivene zdjele na tlo u blizini njih. Zatim bi im pokazali na jednu od dvije zdjele i bilježili jesu li psi prišli toj zdjeli. Također su bilježili opaženo emocionalno stanje pasa tijekom eksperimenta.

Otprilike polovica pasa nije prilazila zdjelama. Međutim, znanstvenici su primijetili da su ti psi bili uplašeni i da su vjerojatno imali loša prethodna iskustva s ljudima. Psi koji bi se približili zdjelama većinom su bili manje uplašeni i više prijateljski raspoloženi, a otprilike 80% pasa koji su prišli zdjelama pravilno je pratilo signale usmjerenja bez obzira na to jesu li znanstvenici jednom ili više puta pokazali prema zdjeli. To sugerira da psi stvarno mogu dešifrirati složene geste.

"Bilo nam je prilično nevjerojatno da psi mogu slijediti apstraktnu gestikulaciju poput pokazivanja", objašnjava Bhadra. "To znači da oni pomno promatraju čovjeka s kojim se prvi put susreću i koriste svoje razumijevanje ljudi za donošenje odluke. To pokazuje njihovu inteligenciju i prilagodljivost".

Rezultati sugeriraju da bi psi mogli imati urođenu sposobnost razumijevanja određenih ljudskih gestikulacija koja nadilazi samo dresiranje. No, treba napomenuti da stidljiviji i uplašeni psi obično ne odgovaraju na takve podražaje pa su potrebna dodatna istraživanja da bi se moglo preciznije utvrditi kako osobnost pojedinog psa utječe na njegovu sposobnost razumijevanja ljudskih signala.

Sve u svemu, psi nas možda bolje shvaćaju nego što mislimo. "Moramo shvatiti da su psi inteligentne životinje koje mogu koegzistirati s nama", kaže Bhadra. "Oni su mogu razumjeti naš govor tijela i trebali bismo im dati prostora. Malo empatije i poštovanja prema drugoj vrsti može smanjiti učestalost negativnih iskustava".

Istraživanje je objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology.


Prevela: Ružica Ereš