Mladen Obrenović: Zbunjujući i nepouzdani podaci o oboljelima i mrtvima vode dezinformiranju

Mediji su se pretvorili u brojače oboljelih i mrtvih

AUTOR: Mladen Obrenović
OBJAVLJENO: 21.12.20 u 15:52
https://bit.ly/3h8hmI8
Kad nije moglo drugačije, dnevne podatke o oboljelima, oporavljenima i preminulima od bolesti COVID-19 u Bosni i Hercegovini novinari su zbrajali – ručno. Prikupljali su ih iz raznih izvora (bolnica, kantona, entiteta) što je često dovodilo do zabune i objave neusklađenih podataka. Iako su podatke novinari dobivali iz službenih izvora, pa se nije moglo reći da dezinformiraju javnost, ipak je dolazilo do konfuzije.

Posljedica je to kompleksnosti ustroja zdravstvenog sustava, baš kao i drugih razina vlasti u Bosni i Hercegovini, ali i želje pojedinih redakcija da budu prve, ne čekajući objedinjene podatke na razini cijele države koje objavljuje Ministarstvo civilnih poslova.

Redakcije ne dobivaju podatke usklađeno i blagovremeno, često se dogodi i da objave brojke o oboljelima i mrtvima koje nisu prikupljene u posljednja 24 sata, nego u proteklih nekoliko dana, pa različiti mediji u različito vrijeme objavljuju različite informacije.

I to traje posljednjih devet mjeseci, pa je i razumljivo nezadovoljstvo čitatelja, slušatelja, gledatelja koji u vrijeme pandemije očekuju preciznu i pouzdanu informaciju, makar ona bila statistička (odnosno puko prebrojavanje), na koju imaju pravo, pogotovo u kriznim vremenima. Mediji imaju obavezu da im je daju, baš kao što je i struka dužna pružiti jasne podatke – i sve to mora biti potpuno, istinito, usuglašeno.

Davanje nepotpunih i pogrešnih informacija vodi dezinformiranju i može pridonijeti stvaranju osjećaja neizvjesnosti, straha i panike te imati velike posljedice. Zbog toga, i stručnjaci i novinari imaju veliku odgovornost u zaštiti zdravlja i života ljudi.

Kad su statistički prikazi broja oboljelih, oporavljenih i preminulih u pitanju, komunikolog Seid Masnica smatra kako su oni u početku pandemije bili korisni i značajni, „pogotovo jer su utjecali na javnost u ozbiljnijem prihvaćanju epidemiološke situacije, novog načina života, kako bi se prilagodili i poštovali novonastalu situaciju reformiranih životnih navika“.

Potom su te brojke postale dio svakodnevice, nastavlja Masnica, pa „javnost više nije pretjerano reagirala, jer su monotoni prikazi statistike kriznih štabova i prebrojavanja postali konfuzni kao informacija za javnost“. Pri tome se događalo, kako podsjeća, da su statistički obrađivani podaci za nekoliko dana testiranja što se predstavljalo kao informacija za prethodni dan.

Kada su, ipak, pojedini mediji predstavljali objavljene podatke kao brojke iz prethodnih nekoliko dana, nastavlja Masnica, „tada je prestala zainteresiranost javnosti o statistici i objavljivanju informacija tog sadržaja“.

Podaci najčešće kasne i ne potiču iz jednog izvora

I Damir Marjanović, profesor genetike i bioinžinjeringa, smatra da je „pravovremeno, precizno i tačno pripremanje informacija izuzetno bitno“. Ukazuje i kako su prije nekoliko mjeseci „određene europske institucije za praćenje podataka okarakterizirale informacije koje dolaze iz Bosne i Hercegovine kao zbunjujuće i nepouzdane, jer najčešće kasne i ne potiču iz jednog izvora“.

Činjenica jeste da je Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine u međuvremenu preuzelo objedinjavanje i objavu informacija o oboljelima i mrtvima na državnom nivou, no Marjanović upozorava kako „mnoge ljude zbunjuju podaci koji dolaze iz entitetskih nadležnih institucija, pa čak i kantonalnih kriznih štabova“.

„Centralizacija podataka, tačno određeno saopćavanje istih, rutina u tom procesu koja se može vidjeti u drugim zemljama umnogome olakšava ljudima koji prate te podatke iz profesionalnih razloga njihov posao te sprječava dodatno bombardiranje nedovoljno pojašnjenim 'brojevima' s kojima se susreće obični građanin koji sluša vijesti“, kaže Marjanović. Napominje i kako takvo „bombardiranje“ brojevima u javnosti, ne samo putem medija nego i društvenih mreža, ne može pružiti bilo kakvu korist prosječnom čovjeku.

U tome smislu, velika je i odgovornost na medijima jer moraju jasno navesti izvor, ali i biti pouzdan izvor informacija građanima. Svaki izvor koji nije služben i koji daje netočne podatke, lako odvede u zabludu i potencijalnu mogućnost širenja lažne ili pogrešne informacije, uglavnom putem objava na društvenim mrežama.

Na to je, još na početku pandemije, upozorila i medijska stručnjakinja Sandra Bašić Hrvatin, profesorica na Fakultetu za humanističke studije u Kopru, navodeći kako je objavljivanje provjerenih i točnih informacija jedini način da se spriječi panika koju izaziva širenje korona virusa.

„Poplava dezinformacija na društvenim mrežama dovela je do stvaranja atmosfere da se nikome ne treba vjerovati – ni nauci, ni stručnjacima niti institucijama […] Glavna uloga medija u ovoj situaciji jeste da povrate povjerenje ljudi u institucije, da povrate povjerenje ljudi u nauku, kao i da ne nasjedaju na razne oblike skandaloznog i senzacionalističkog informiranja i da ljudima putem službenih i stručnih informacija objasne šta zapravo virus jeste i kako se zaštititi“, rekla je Bašić Hrvatin za Radio Slobodna Europa.

Senzacionalizam maštovitih naslova

Od tada je prošlo devet mjeseci, mediji su se uglavnom pretvorili u brojače oboljelih i mrtvih, a u nedostatku drugih sadržaja natjecali su se u maštovitosti naslova, pogotovo u senzacionalističkom smislu (rekordne brojke, divljanje korone, strašni ponor, zdravstvo pred kolapsom…). Marjanović smatra kako to „doprinosi konfuziji, pojačanom strahu i svemu onome što nam u ovim vremenima definitivno ne treba“.

„Zagovornik sam toga da se umjesto dnevnoga brojača ustanovi praksa javnog obraćanja kriznih štabova (u kojem moraju sjediti i odlučivati eksperti, isključivo eksperti a ne političke figure raznih profesija) na sedmičnoj bazi ili kada to hitne potrebe nametnu, u kojima fokus neće biti na broju mrtvih i zaraženih, nego na sugestijama, savjetima i zvaničnim mjerama“, predlaže Marjanović.

Ne vidi razlog, dakle, da se to radi na dnevnoj bazi i bez stručnih pojašnjenja i analiza, jer „brojevi sami za sebe (bez stručne analize) ostavljaju prostor različitim tumačenjima, pogrešnim zaključcima, pa i zloupotrebi“.

Masnica još upozorava kako novinari, iako se kod objave podataka pozivaju na službene izvore (doduše brojne, raznovrsne i nekompatibilne), lako mogu upasti u zamku nenamjernog prenošenja pogrešnih informacija (misinformation). Istovremeno upućuje kritiku medijima da su u svemu pokazali i određenu površnost.

„Vrlo malo je bilo specijaliziranih emisija, prilagođenih temama pandemije korona virusa u kojima bi, pored prenesenih informacija na način kako je to rađeno, građani mogli puno više saznati o pandemiji, prevenciji i ostalim informacijama vezanim za tu tematiku“, napominje Masnica, izuzimajući pri tome javne servise za koje smatra da su bili „daleko profesionalniji i programski sadržajniji u odnosu na druge medije“.

Nedostajalo je, nastavlja, mnogo više istraživanja tema o pandemiji, uz primjedbu kako je u medijskom prostoru trebalo biti puno više konkretnih priča „o sudbinama građana koji su u borbi protiv pandemije vodili i svojevrsne bitke sa nespremnim i dezorijentiranim zdravstvenim sistemom, ali i drugim važnim temama od interesa javnosti“.

„Interesantno je i spomenuti segment pritiska na medije pojedinih političkih moćnika koji funkcioniraju u zdravstvu, čime je javnost ostala uskraćena za objektivne i realne priče i informacije o stanju u zdravstvu“, ukazuje Masnica.

Na sličnom tragu i Marjanović upućuje molbu medijima, navodeći kako bi bilo „jako dobro da se uspostavi balans informacija u kojima bi one 'upozoravajuće' bile u istoj mjeri prezentirane i plasirane kao i one 'ohrabrujuće'“.

„Naslovi tipa još jedan crni dan, crni rekord, nikad više umrlih nikako ne bi smjeli da zasjene naslove o obećavajućim dostignućima znanstvenika te pozitivnim trendovima kojih itekako ima. Imamo već 10 mjeseci iskustva u svemu ovome i siguran sam da malo pozitivnijeg pristupa u prezentaciji relevantnih činjenica ne bi škodilo“, zaključuje Marjanović.

Uz takvu molbu možda bi bilo korisno poslušati i preporuke Europske komisije, iako Bosna i Hercegovina nije članica Europske unije, po kojima je sve informacije o korona virusu, uključujući i podatke o broju oboljelih, oporavljenih i mrtvih potrebno tražiti samo u vjerodostojnim izvorima.

I kad se informacije dijele, a pogotovo one koje nisu provjerene i dolaze iz sumnjivih izvora, koji mogu biti pogrešni ili dovesti u zabludu, potrebno je dobro pročitati ono što piše jer su u pitanju – zdravlje i životi.

„Borba protiv dezinformacija i pogrešnih informacija o korona virusu spašava živote“, poručuje Europska komisija.

Tekst "Zbunjujući i nepouzdani podaci o oboljelima i mrtvima vode dezinformiranju", autor Mladen Obrenović, objavljen je na portalu Mediacentar_online.