Julian Assange: Slavljen i demonizovan

"Hillary Clinton je više puta javno kazala da ga treba ubiti dronom. Bila je ministarka spoljnih poslova kada je Asange 2010. godine objavio depeše ambasade, afganistanske i iračke dnevnike. On se takoreći borio za svoj život, kako ta žena ne bi postala predsjednica. To ne može da mu se zamjeri"- Andi Miler-Magun

AUTOR: Matthias von Hein
OBJAVLJENO: 27.12.20 u 19:54
OSVJEŽENO: 27.12.20 u 19:54
https://bit.ly/3aTgsOu
U sudskom procesu protiv Džulijana Asanža (Julian Paul Assange) početkom januara se odlučuje da li će biti izručen SAD-u. Solidarnost sa osnivačem Vikiliksa je ograničena. Slavljeni uzbunjivač izgubio je mnoge simpatije, piše Matthias von Hein za Deutsche Welle.

Mišljenja su podijeljana o Džulijanu Asanžu. Osnivač platforme Vikiliks, sada je pred sudom u Londonu koji treba da odluči o njegovom izručenju. Čovjeka koji je razotkrio ratne zločine i korupciju, jedni vide kao oca modernog istraživačkog novinarstva, koji raspolaže velikom količinom procurjelih podataka. Za druge je izdajnik, državni neprijatelj, pomoćnik ruskog predsjednika Vladimira Putina ili čak krivac zbog izbora Donalda Trampa za predsjednika SAD-a. Ili sve to zajedno.

Njegov bivši saradnik Daniel Domšajt-Berg, sa kojim se rastao u svađi, jednom je za Asanža rekao da je „toliko genijalan, toliko paranoičan, toliko željan moći". Kritikuje da je „svojim egoizmom" projekat Vikiliks „isuviše vezao uz svoju spornu ličnost."

Genijalnosti svakako ima, baš kao i izraženog ega. Magazin „Špigel" citira Asanža: „Ako si mnogo pametniji od ljudi oko sebe, razvijaš ogroman ego – i dobijaš osjećaj da svaki problem može da se riješi uz malo razmišljanja."

Sa druge strane Asanžova navodna paranoja se pokazala osnovanom. Od 2010. godine Asanž je na listi za „lov” američkih tajni službi, piše veb-stranica „Intercept”, pozivajući se na tajne dokumente do kojih je došao Edvard Snouden. U njima su dokumentovane opsežne operacije tajnih službi. Njihov cilj je da se Vikiliks istraži, zaustavi ili da mu se barem našteti.

Optužba za silovanje

Asanžov ugled je snažno narušen kada je bio na vrhuncu slave. Vikiliks je postao svetski poznat kada je u lejto 2010. godine objavljen video „Kolateralno ubistvo". Objavljivanjem dokumenata poznatih kao „Avganistanski ratni dnevnici", Asanž je postao priznata veličina u novinarstvu. A onda je 21. avgusta 2010. godine švedski list „Ekspresen" objavio tekst o optužbama za silovanje protiv Asanža. One su postale osnova za višegodišnju hajku protiv Asanža – iako zvanično tužba nikada nije podignuta.

To je počelo nakon što su dve žene došle u policijsku stanicu u Stokholhu. Sa njima je Asanž imao seks tokom jedne posjete Stokholmu u avgustu 2010. godine. Žene je prvenstveno zanimalo da li je Asanža moguće obavezati da se testira na HIV, jer je sa njima imao nezaštićeni polni odnos. Ni jedna nije prijavila nasilje ili pretnje nasiljem.

Ginter Valraf, osnivač njemačkog istraživačkog novinarstva, za DW govori o kampanji protiv Asanža „kojom se poziva na ubistvo". „Optužen je za najgore, za šta se u prosvijećenom društvu može biti optužen: da je neko silovatelj." Optužbe protiv Asanža su izmišljene, kako bi prosvjetitelj postao omražana osoba, dodaje Valraf, pozivajući se pritom na istraživanje Nilsa Melcera, specijalnog izaslanika UN za problem mučenja i okrutnog kažnjavanja.

Trezveni švajcarski profesor međunarodnog prava Melcer, tečno govori švedski i imao je uvid u veliki broj originalnih dokumenata. U jednom intervjuu za švajcarski dnevnik „Republik", početkom 2020. godine, Melcer je prvi put iznio teške optužbe na račun švedskih vlasti i govorio je o političkim razlozima zbog kojih se manipulisalo dokaznim materijalima.

„To je godinama djelovalo", kaže Ginter Valraf i dodaje da mu je trebalo mnogo vremena i objašnjavanja kako bi svoj krug prijatelja i poznanika ubijedio da podrže Asanža.

Putinov megafon?

Kritike zbog navodne bliskosti sa Moskvom prvi put su krenule 2012. godine. Zbog švedskog zahtjeva za izručenjem, koji je u međuvremenu podignut, Džulijan Asanž je svoj novinarski rad nastavio najprije u kućnom pritvoru, a zatim u ambasadi Ekvadora u Londonu, koja mu je ponudila azil.
Nastao je politički tok-šou serijal nazvan „Svijet sutra" (The World Tomorrow), koji je Asanž snimao sa svojom kompanijom „Quick Roll Productions" za rusku državnu medijsku kuću „Raša tudej" (Russia Today). Prvi gost kojeg je intervjuisao putem video linka, bio je Hasan Nasralah, vođa šiitskog Hezbolaha u Libanu. Bio je to prvi međunarodni intervju kontroveznog vođe Hezbolaha, nakon šest godina.

Ekskluzivno? Mišljenja su podijeljena, kao što je i uobičajeno kada je riječ o Asanžu. U Njemačkoj su pljuštale kritike. Naslov „Špigela": „Džulijan Asanž podbacio zbog šefa Hezbolaha", list Frankfurter algemajne cajtung je pisao o „neuspješnom startu informacione rakete". Glavna kritika je bila da Asanž nije bio dovoljno kritičan prema Nasralahu. Kritikovali su ga i „Nujork tajms" i „Gardijan". Novinar „Gardijana" Luk Harding ga je opisao kao "korisnog idiota” ruske propagande. Sa druge strane, britanski BBC se u svom izvještaju fokusirao na Nasralahovu ponudu za posredovanjem u sirijskom građanskom ratu.

Ukupno dvanaest epizoda je Asanž snimio, sa različitim sagovornicima, kao što su aktuelni pakistanski premijer Imran Kana, slovenački filozof Slovoj Žižek ili ljevičarski intelektualac Noam Čomski.

Trampov izborni pomagač?

Usred američke predsjedničke kampanje 2016. godine, Vikiliks je objavio desetine hiljada mejlova demokrata, uključijući i mejlove njihove predsjedničke kandidatkinje Hilari Klinton. To nije štetilo samo Klintonovoj u predizbornoj trci sa Donaldom Trampom, već i ugledu Džulijana Asanža, ocjenjuje istraživački novinar Valraf. Pritom je presudno bilo zanimanje javnosti za te informacije: recimo o tome kako je demokratsko rukovodstvo protiv svih pravila u predizbornoj trci favorizovalo Hilari Klinton, na štetu Bernija Sandersa. Valraf odbacuje optužbe na račun Asanža zbog bliskosti sa Rusijom i podsjeća na dokumente koje je Vikiliks objavio o Putinu i kršenju ljudskih prava u Rusiji.

Andi Miler-Magun, bivši portparol udruženja „Haos kompjuter klub" (Chaos-Computer-Club, CCC) kaže da je gotovo svakog mjeseca posjećivao Asanža dok je imao azil u ambasadi. Miler-Magun je sada predsjednik fondacije Vau Holand, koja se, između ostalog, zalaže za slobodu informisanja. Kada je riječ o uticaju Asanža na američku predizbornu kampanju, a posebno na kandidatkinju Hilari Klinton, Miler-Magun govori „o ekstremno kritičkim raspravama o tome koji su komentari još u duhu novinarstva i slobodnog informisanja i o tome gdje počinju lični okršaji."

Međutim, u razgovoru za DW, Miler-Magun pokazuje i razumijevanje za Asanža: „Hilari Klinton je više puta javno kazala da ga treba ubiti dronom. Bila je ministarka spoljnih poslova kada je Asanž 2010. godine objavio depeše ambasade, afganistanske i iračke dnevnike. On se takoreći borio za svoj život, kako ta žena ne bi postala predsjednica. To ne može da mu se zamjeri."

Izvor: Matthias von Hein za Deutsche Welle, 27. decembar 2020. godine