Moderna glazba: Katastrofa ili progres

Današnja glazba je za neke katastrofa, a za neke postaje sve bolja. Svi volimo različitu glazbu i to je sasvim u redu, no trebali bismo se potruditi ne postati glazbeni snob.

AUTOR: Odyssey
OBJAVLJENO: 29.08.19 u 13:34
http://bit.ly/2ZyfuSx
Glazba je jedna od onih stvari o kojoj svi imamo mišljenje – koji je najbolji ili najgori žanr glazbe, tko je talentiran glazbenik, a tko ne. Svatko od nas ima različit ukus. No, mišljenje da je današnja glazba nekvalitetna dijeli veliki broj ljudi.

Većina nas je barem jednom u životu prevrnula očima kada bi slušali prodike starijih o tome kako je "glazba bila puno bolja u njihovo vrijeme", ili kada bi oni kritizirali ono što mladi slušaju. Možda i vi već postajete kao svoji roditelji po tom pitanju – ja znam da ja jesam. Imam samo 21 godinu, ali ne mogu pobjeći od osjećaja nelagode svaki put kada uključim neku od top lista današnjice. To čak nije ni mainstream pop glazba, nego je riječ o starim metal, punk i rock bendovima u čija nova glazbena djela se često razočaram.

Pa, kakav je to fenomen? Je li to samo nostalgija za glazbom koju smo slušali prije, ili se ona zapravo vremenom pogoršala?

Jedan španjolski znanstvenik imao je ista pitanja 2012. godine i napravio istraživanje koje je pratilo promjene u pop glazbi u posljednjih 55 godina. Rezultati su bili razočaravajući, ali očekivani.

Istraživanjem je analizirano oko pola miliona pjesama. Mjerile su se različite karaktreistike poput kvalitete tona zvuka, visine zvuka, tonski aranžmani, glasnoća, harmonija itd., koje tvore svojevrsnu paletu koju glazbenik koristi da komponira pjesmu. Količina podataka u pjesmi ovisi o tome koliko složeno se koriste ove karakteristike i kako se one razlikuju unutar opsega pjesme.

Rezultati su pokazali da se od 1955. smanjila raznolikost sadržaja glazbe. Broj akorda i različitih melodija se smanjio, a pjesme su se s godinama sve više homogerizirale – što znači da moderna glazba sadrži puno manje glazbenih podataka i manje se razlikuje od drugih, piše Rachel Kidwell za Oddyssey.

Glazba je također postala drastično glasnija, što osim ljudskom uhu, predstavlja problem i kvaliteti zvuka. Scientific American piše da glasnoća smanjuje bogastvo i dubinu pjesme a istraživanje je pokazalo da se glasnoća snimljene glazbe povećava za jedan decibel svakih osam godina. Dakle, opći zaključak studije je potvrdio da je popularna glaza doista postala homogenizirana. Drugim riječima, pjesme liče jedne na drugu.

Ovi rezultati su razočaravajući, ali nisu neočekivani. Neki tvrde da u našem modernom svijetu komercijalizacije i masovnih medija uopće nema mjesta za složenu glazbu. Mnogi uživaju u popularnoj glazbi upravo zato jer ona ne sadrži puno raznolikosti, te je predvidljiva, laka za slušanje i lako pamtljiva.

Na kraju, znanost je ukazuje da pop glazba u današnje vrijeme zvuči monotono. No, znači li to da se glazba zaista pogoršala ili smo samo nostalgični za „dobrim starim vremenima? Odgovor još uvijek nije čvrsto "da" ni "ne", jer, na kraju, o ukusima se ne raspravlja. Neki uživaju u jednostavnosti nove glazbe pa je i ne doživljavaju nekvallitetnom ili lošom. Drugi, uključujući mene, ne cijene baš ponavljanja koja su karakteristična za modernu glazbu, te više vole složenije aranžmane i veće raznolikosti glazbenih karakteristika.

Dakle, današnja glazba je za neke katastrofa, a za neke postaje sve bolja. Svi volimo različitu glazbu i to je sasvim u redu, no trebali bismo se potruditi ne postati glazbeni snob.


Prevela: Ružica Ereš