Zašto s godinama gubimo interes za novom glazbom?

Istraživanja pokazuju da kada navršimo otprilike 33 godine, većina nas prestaje slušati novu glazbu. U međuvremenu, popularne pjesme objavljene kada ste bili tinejdžer često ponovno postaju prilično popularne vašoj dobnoj skupini ljudi do kraja života. Za to bi moglo postojati biološko objašnjenje. Postoje dokazi da sposobnosti mozga da suptilno razlikuje različite akorde, ritmove i melodije postaje lošija s godinama. Tako starijim ljudima, novije, manje poznate pjesme često zvuče "isto".

AUTOR: Frank T. McAndrew/Curiosity
OBJAVLJENO: 05.11.19 u 14:55
http://bit.ly/2pI7rTr
Kada sam bio tinejdžer, moj otac nije pokazivao pretjerani interes za glazbu koju sam slušao. Njemu je to bila samo gomila buke, dok je svoju omiljenu glazbu uvijek smatrao lijepom.

Taj stav je imao čak i u svojim osamdesetim, pa mi je jedan dan nakon što je u TV reklami čuo pedeset godina star hit Beatlesa rekao: "Znaš, jednostavno mi se ne sviđa današnja glazba".

Ispada, da moj otac nije jedini s takvim stavom.

Kroz odrastanje, često sam čuo svoje vršnjake kako govore stvari poput "danas jednostavno ne prave dobru glazbu kao nekada".

Zašto se to događa?

Kao psiholog, imam nekoliko uvida u ovu pitanje.

Znamo da se glazbeni ukusi počinju kristalizirati već u dobi od 13-14 godina, a u ranim dvadesetima se učvršćuju.

Zapravo, istraživanja pokazuju da kada navršimo otprilike 33 godine, većina nas prestaje slušati novu glazbu. U međuvremenu, popularne pjesme objavljene kada ste bili tinejdžer često ponovno postaju prilično popularne vašoj dobnoj skupini ljudi do kraja života.

Za to bi moglo postojati biološko objašnjenje. Postoje dokazi da sposobnosti mozga da suptilno razlikuje različite akorde, ritmove i melodije postaje lošija s godinama. Tako starijim ljudima, novije, manje poznate pjesme često zvuče "isto".

Ali, vjerujem da postoje neki jednostavniji razlozi za averziju starijih ljudi prema novijoj glazbi. Jedan od najčešće istraživanih zakona socijalne psihologije je nešto što se "pukim učinkom izloženosti". Ukratko, to znači – što smo više izloženiji nekoj glazbi, ona nam se više sviđa.

To se događa s ljudima koje poznajemo, reklamama koje vidimo i naravno, pjesmama koje slušamo.

Kada ste u ranoj tinejdžerskoj dobi, vjerovatno trošite previše vremena slušajući glazbu ili gledajući glazbene videozapise. Vaše omiljene pjesme i izvođači postaju vam poznati, ugodni dijelovi vaše rutine.

Za mnoge ljude starije od 30 godina, obaveze se nagomilavaju pa je sve manje vremena za istraživanje nove glazbe. Umjesto toga, mnogi jednostavno slušaju stare, poznate pjesme iz razdoblja života koje je proželo puno slobodnog vremena i u kojem smo "otkrili" pjesme koje nam se trenutno sviđaju.

Naravno, te rane tinejdžerske godine nisu nužno bile bezbrižne, o čemu govore mnoge TV Serije poput "Glee", "Love, Simon" i na primjer "Eighth Grade".

Psihološka istraživanja pokazuju da su emocije koje doživljavamo kao tinejdežeri intenzivnije od onih koje doživljavamo u starijoj dobi. Također znamo da su intenzivne emocije povezane s jačim sjećanjima i preferencijama. Sve ovo bi moglo objasniti zašto pjesme koje slušamo u tinejdžerskim godinama postaju tako nezaboravne i drage.

Dakle, s vašim roditeljima je sve u redu iako im se ne sviđa vaša glazba. Ovo je, na neki način dio prirodnog poretka stvari.

U isto vrijeme, iz osobnog iskustva mogu reći da sam razvio naklonost prema glazbi koju sam čuo da moja djeca sviraju dok su bili tinejdžeri. Dakle, sigurno nije potpuno nemoguće da se vašim roditeljima svidi Billie Eilish ili Lil Nas X.


Piše Frank T. McAndrew za Curiosity
Prevela: Ružica Ereš