Kako funkcioniraju orgulje?
Prve orgulje osmislio je jedan grčki inženjer oko 300. godine pr. n. e. Moderne orgulje temelje se na istim principima, a zvukovi koje stvaraju mogu se mijenjati ovisno o dizajnu svirala.
AUTOR: How It Works
OBJAVLJENO:
21.12.19 u 17:16
Zvuk orgulja nastaje zbog vibriranja zraka u svakoj svirali. Ovaj instrument sastoji se od četiri glavna dijela: svirala, kućišta, mehaničke trakture i tipki. Prve orgulje osmislio je jedan grčki inženjer oko 300. godine prije nove ere.
U to vrijeme najveći izazov bio je pronaći način kako da više puhačkih instrumenata svira istovremeno bez potrebe za cijelim orkestralnim sastavom. Tako je grčki inženjer konstruirao kućište ispunjeno zrakom u kojem bi se zrak pumpao u svirale pomoću pritiska vode, s nizom ključeva i ventila koji omogućuju da zrak prolazi kroz različite dijelove instrumenta u različitim trenucima. Instrument se tada zvao hidraulos i bio je vrlo popularan u antičkom svijetu.
Rimljani su kasnije pumpe zamijenili mjehovima, a u srednjovjekovnom razdoblju došlo je do još većeg razvoja, uključujući i prenosive orgulje s mjehovima koje su se mogle svirati jednom rukom te uvođenje crkvenih orgulja za sviranje muzike u zajednici. Do renesanse su ovi ogromni instrumenti imali i kontrole za zaustavljanje, što je omogućilo sviranje više setova svirala odjednom, stvarajući bogatije, višeslojne zvukove.
Moderne orgulje temelje se na istim principima, a zvukovi koje stvaraju mogu se mijenjati koristeći različite dizajne samih svirala. Uske i ravne svirale imaju više harmonija od širokih šiljastih, a metalne svirale daju veseliji zvuk od drvenih. Labijalne svirale više zvuče poput frule, dok tzv. jezične svirale imaju mehanički jezičak na dnu slično kao klarinet.
- Izvor: How It Works
U to vrijeme najveći izazov bio je pronaći način kako da više puhačkih instrumenata svira istovremeno bez potrebe za cijelim orkestralnim sastavom. Tako je grčki inženjer konstruirao kućište ispunjeno zrakom u kojem bi se zrak pumpao u svirale pomoću pritiska vode, s nizom ključeva i ventila koji omogućuju da zrak prolazi kroz različite dijelove instrumenta u različitim trenucima. Instrument se tada zvao hidraulos i bio je vrlo popularan u antičkom svijetu.
Rimljani su kasnije pumpe zamijenili mjehovima, a u srednjovjekovnom razdoblju došlo je do još većeg razvoja, uključujući i prenosive orgulje s mjehovima koje su se mogle svirati jednom rukom te uvođenje crkvenih orgulja za sviranje muzike u zajednici. Do renesanse su ovi ogromni instrumenti imali i kontrole za zaustavljanje, što je omogućilo sviranje više setova svirala odjednom, stvarajući bogatije, višeslojne zvukove.
Moderne orgulje temelje se na istim principima, a zvukovi koje stvaraju mogu se mijenjati koristeći različite dizajne samih svirala. Uske i ravne svirale imaju više harmonija od širokih šiljastih, a metalne svirale daju veseliji zvuk od drvenih. Labijalne svirale više zvuče poput frule, dok tzv. jezične svirale imaju mehanički jezičak na dnu slično kao klarinet.
- Izvor: How It Works
