Povijest Mjeseca u slikama

Ove godine po prvi put je snimljena i "tamna", nevidljiva strana Mjeseca.

AUTOR: Science News
OBJAVLJENO: 10.07.19 u 15:12
http://bit.ly/2YjV5RI
Kada pogledate u Mjesec, vidite otprilike iste obrasce svjetlosti i sjena koje je vidio i Platon prije 2.500 godina. No, saznanja čovječanstva o najbližem susjedu našeg planeta znatno su se promijenila od tada, a s njima su se promijenili načini na koje su znanstvenici, ali i drugi ljudi, vizualizirali Mjesec.

Povodom pedesete godišnjice slijetanja Apollo 11 misije na Mjesec, Science News donosi zbirku slika koje pokazuju kako se Mjesec prikazivao tijekom povijesti – od ručno nacrtanih ilustracija i karata, preko ranih fotografija do vrlo detaljnih satelitskih snimaka koje su omogućile svemirske letjelice i sateliti poput NASA-inog Lunar Reconnaissance Orbitera.

Kompilaciju slika napravili su uz veliku pomoć Marcyja Bidneyja, kustosa knjižnice Američkog geografskog društva sa Sveučilišt Winsconsin-Milwaukee. One pokazuju kako su razvoj tehnologije te izumi poput teleskopa i kamera ponudili sve detaljnije opservacije Zemljinog najbližeg nebeskog pratioca.

Atlas Coelestis - Nebeska karta (Johann Gabriel Doppelmayr, 1742.)

Starogrčki filozofi, među njima i Platon, smatrali su da se Mjesec i druga nebeska tijela okreću oko Zemlje. Dijagram njemačkog znanstvenika Johanna Gabriela Doppelmayra iz 1742. godine prikazuje tu ideju. Ovi mislioci su Mjesec smatrali savršenim i teško im je bilo objasniti tamne tragove, odnosno kratere, koje možemo vidjeti na Mjesecu. Jedan od najvećih i najvidljivijih kratera na Mjesecu je 1935. godine dobio ime po Platonu.

Astronomicum Caesareum - Carski astronom (Michael Ostendorfer, 1540.)

Ovaj ručno izrađen i obojen drvorez njemačkog slikara Michaela Ostendorfera nalazi se u Carskom astronomu, ogromnoj zbirci astronomskih saznanja koje je sastavio i objavio njemački pisac Petrus Apianus 1540. godine. Slika pokazuje da su astronomi u početnoj fazi renesanse Mjesec stilski prikazivali crtanjem lica, kaže Bidney. U zbirci se također nalazi i više od 20 detaljno nacrtanih dijagrama koji su služili za predviđanje pomrčina Mjeseca, izračunavanje položaja zvijezda i slično.

De Mundo (William Gilbert, oko 1600. godine)

Ovdje je riječ o najstarijoj skici lunarne karte koju je William Gilbert nacrtao promatrajući Mjesec golim okom. Gilbert je zamišljao da su svijetla mjesta na Mjesecu mora, a tamne mrlje kopno. Nekim oblicima na Mjesecu je dao imena, poput Regio Magna Orientalis (Velika istočna regija), koja se podudara s ogromnom ravnicom lave na Mjesecu, danas poznate kao Mare Imbrium (More kiša).

Sidereus Nuncius - Naša galaktika (Galileo Galilei, 1610.)

Izum teleskopa je uvelike olakšao promatranje topografije Mjeseca. Lunarne karte iz 1610. godine, koje je nacrtao Galileo, među prvim su objavljenim kartama koje se oslanjaju na gledanje kroz teleskop. Galileov rad je podupirao kopernikansku ideju da Mjesec, Zemlja i drugi planeti kruže oko Sunca. Galileovi crteži nisu prvi koji su nastali promatranjem Mjeseca kroz teleskop. Prvu skicu je nacrtao Thomas Harriot 1609. godine. Međutim, Galileove skice su prve objavljene, a nalaze se u njegovom astronomskom traktatu Sidereus Nuncius (Naša Galaktika).

Selenographia (Johannes Hevelius, 1647.)

Poljski astronom Johannes Hevelius je 1647. godine objavio prvi lunarni atlas pod nazivom Selenographia. U ovoj knjizi bilo je više od 40 detaljnih crteža i gravura, od kojih je jedna i ova koju možete pogledati u našoj galeriji. Hevelius je u svom atlasu napisao i rječnik sa 257 pojmova za lunarne oblike. U crtanju slika je Hevelius, inače bogati pivar, izgradio opservatorij na krovu svoje kuće u Gdanjsku i opremio ga teleskopom koji je mogao zumirati Mjesec za 40 puta. Hevelius se smatra osnivačem selenografije, znanosti koja proučava površinu i fizičke značajke Mjeseca.

Prva poznata fotografija Mjeseca (John William Draper, 1840.)

Dolaskom fotografije nastao je novi način prikazivanja Mjeseca. Dagerotipija britanskog kemičara i liječnika Johna Williama Drapera, uslikana oko 1840. godine, prva je poznata fotografija Mjeseca. Dijelovi fotografije su oštećeni zbog plijesni i vode.

Moon over Hastings (Henry Draper, 1863.)

Nije trebalo dugo da se fotografije mjeseca poboljšaju. Sin Johna Williama, Henry Draper, također je razvio strast za fotografiranjem noćnog neba i posebice Mjeseca. Fotografija Moon over Hastings je nastala u njegovom opservatoriju Hastings-on-Hudson u New Yorku 1863. godine. Henr je postao jednim od pionira astrofotografije.

Lunar Reconnaissance Orbiter (NASA, 2018.)

Fotografija koju je napravila NASA-ina svemirska letjelica 2018. godine prikazuje dobro poznato lice Mjeseca do najsitnijih detalja. Sada znamo da su njegovi ožiljci, koji uključuju planine, duboke kratere i ogromne bazene ispunjene stvrdnutom lavom, posljedica burne prošlosti.

Lunar Farside (Chang'e 4, 2019.)

Postoji nebrojeno mnogo fotografija koje prikazuju vidljivi dio Mjeseca, a njegovu 'stražnju' stranu astronomi su tek nedavno uspjeli snimiti. Kineski Chang'e 4 je u siječnju ove godine postao prva sonda koja je sletjela na stražnju stranu Mjeseca, nakon čega smo dobili i prve slike mjesečeve nevidljive strane.


Fotografije možete pregledati u našoj galeriji pri vrhu članka.


Prevela: Ružica Ereš