Pronađene veće količine naslaga leda na polovima Merkura i Mjeseca

Ovu svemirsku misiju vodili su NASA-ini programi LRO i MESSENGER.

AUTOR: NASA
OBJAVLJENO: 08.08.19 u 17:05
http://bit.ly/2YQlWQF
Mjesec i Merkur mogli bi sadržavati dosta više leda nego što se ranije mislilo, pokazala je nova analiza podataka NASA-inih svemirskih letjelica LRO i MESSENGER.

Potencijalne naslage leda nalaze se u kraterima u blizini polova oba svemirska tijela. Na Mjesecu "smo otkrili da plitki krateri najčešće budu na područjima gdje je površinski led prethodno otkriven, u blizini južnog pola Mjeseca. Zaključili smo da se smanjenje dubine tih područja događa najvjerojatnije zbog prisutnosti pokopanih debelih naslaga leda", stoji u NASA-inom priopćenju.

Teleskopske opservacije i svemirske letjelice su već ranije pronašle "ledenjake" na Merkuru, no kada je u pitanju Mjesec, ovo je prvi put. Novo istraživanje povećava mogućnost da se na Mjesecu nalaze debele i velike naslage leda. Ono ne samo da bi moglo pomoći u rješavanju pitanja Mjesečevih prividno malih naslaga leda u odnosu na Merkur, nego bi moglo imati i praktičnu primjenu: "Ako se potvrdi, ovaj potencijalni rezervoar smrznute vode na Mjesecu, mogao bi biti dovoljno masivan da se održi dugotrajno istraživanje Mjeseca", rekao je Noah Petro, znanstvenik na projektu Lunar Reconnaissance Orbiter u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard, u Greenbeltu (Maryland).

Polovi Merkura i Mjeseca su među najhladnijim mjestima u Sunčevom sustavu. Za razliku od Zemlje, osi Merkura i Mjeseca usmjerene su tako da Sunce nikad ne obasjava polarna područja. Zbog toga, polarne topografske depresije kao što su primjerice krateri nastali udarom, nikada ne vide Sunce. Već desetljećima se tvrdi kako su ove tzv. trajno zasjenjene regije toliko hladne da led koji nastane na tim područjima može potencijalno preživjeti i milijarde godina.

Ranija promatranja Merkurovih polova pokazala su karakteristične, jake i čiste naslage leda. Kasnije je MESSENGER uspješno snimio te naslage. "Pokazali smo da naslage leda na polovima Merkura dominantno čini zaleđena voda, a široko je rasprostranjen sjevernim i južnim polarnim područjem", rekla je Nancy Chabot, jedna od znanstvenica koja radi na razvoju MESSENGERA. "Naslage leda na Merkuru izgledaju mnogo bolje od onih na Mjesecu, a nastale su relativno nedavno, vjerojatno nadomještavanjem ili osvježavanje u posljednjih nekoliko desetaka milijuna godina".

Prethodni radari i snimanje Mjeseca, čiji su polovi vrlo slični Merkurovim, pokazali su dosta manje i pliće naslage leda. Ova jedinstvena razlika bila je motivacija znanstvenicima sa UCLA da naprave komparativnu analizu polarnih kratera na Merkuru i Mjesecu kako bi se počele proučavati razlike između ova dva nebeska tijela. Rezultati istraživanja objavljeni su 22. srpnja u časopisu Nature Geoscience.

Površine Merkura i Mjeseca pune su kratera. Ovi udarni krateri nastaju kada meteori ili kometi udare u njihovu površinu. Znanstvenici su analizirali jednostavne kratere koje su stvorili manji i manje energični udarci. Udubljenja koja nastanu na ovakav način održava površinski sloj prašine ili regolita i obično imaju okrugliji i simetričniji oblik. Prilikom ovog istraživanja izmjereno je oko 15.000 jednostavnih kratera promjera između 2.5 i 15 km. Otkrili su da krateri postaju za čak 10% plići na sjevernom polu Merkura i južnom polu Mjeseca.

Znanstvenici su se složili da je najvjerojatnije objašnjenje za pliće kratere akumulacija debelih naslaga leda na oba nebeska tijela. Otkrili su da su nagibi obih kratera koji su okrenuti prema polovima nešto plići od nagiba okrenutih prema ekvatoru. Topografski signali koji su znanstvenici otkrili relativno je izraženiji u manjim i jednostavnijim kraterima, ali to ne isključuje mogućnost da bi se led mogao nalaziti i u većim kraterima mjesečevog pola.

Pored toga, za razliku od Merkura u kojem je led, čini se, gotovo čist, naslage leda na Mjesecu su najvjerojatnije pomiješane s regolitom, moguće u nekom slojevitom obliku. Tipična dob takvih kratera koje su znanstvenici istraživali upućuje na to da su se tu nagomilale količine leda koje su se kasnije tijekom dugog vremenskog perioda pomiješale s regolitom. Znanstvenici su otkrili da su te naslage leda u korelaciji s mjestima na kojima su već otkrivene površinske naslage leda. To bi možda moglo značiti da se izložene naslage leda mogu ekshumirati ili nastati molekularnom difuzijom iz dubine.

Ovu svemirsku misiju vodili su NASA-ini programi LRO i MESSENGER.


Prevela: Ružica Ereš