Utječe li redoslijed rađanja na razvoj ličnosti?

Novija istraživanja uglavnom pokazuju da je riječ o pretjerivanju.

AUTOR: Scientific American
OBJAVLJENO: 17.08.19 u 16:50
http://bit.ly/2Z68msB
Unatoč istim genima i okruženju, braća i sestre često nemaju toliko slične karaktere kao što bi se na prvu moglo pomisliti. No, odakle potječu te navodne razlike? Alfred Adler, austrijski psihoterapeut koji je živio krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pretpostavljao je da redoslijed rođenja uzrokuje razlike među braćom i sestrama.

Američki psiholog Frank J. Sulloway koji je sredinom '90-ih proučavao povijesne knjige tražeći podatke o tomu koje su važne povijesne ličnosti bili prvorođena djeca, a koje su pak buntovnici rođeni kasnije, pronašao je sličan trend. Među onima koji su u obitelji bili mlađa djeca pronašao je mislioce i revolucionare kao što su Charles Darwin, Karl Marx ili Mahatma Gandhi. Među prvorođenima je pak pronašao vladare poput Staljina ili pak Mussolinija. Njegovo objašnjenje? Svako dijete zauzima određenu poziciju u obitelji i onda koristi svoje strategije i taktike kako bi se snašlo u životu. Prvorođena djeca i jedinci ne moraju opirati obiteljskom statusu quo i snažnije se poistovjećuju sa svjetonazorima svojih roditelja. Nasuprot tomu, mlađa braća i sestre dosta su nesigurniji u stavove svojih roditelja i zato češće biraju alternativne puteve u životu.

Ovakve kategorizacije su jako popularne jer se čine prilično intuitivnim i ljudi uvijek u svom okruženju mogu naći primjere "razumne velike sestre" i "buntovnog mlađeg brata". S obzirom na to, Adlerova se teorija i dalje redovito pojavljuje u obrazovnim knjigama i nastavlja odjekivati u glavama roditelja.

Nadalje, neka su istraživanja potvrdila pretpostavku da redoslijed rođenja braće i sestara može oblikovati njihovu osobnost, piše Scientific American. Primjerice, jedno istraživanje iz 1968. godine je pokazalo da, u usporedbi s mlađom braćom i sestrama, prvorođenci nisu toliko skloni sudjelovanju u opasnim sportovima i aktivnostima zbog većeg straha od ozljeda. Drugo istraživanje, provedeno 1980. godine na 170 studentica i 142 studenta pokazalo je više razine egoizma i niže razine anksioznosti kod prvorođene djece, što je izmjereno pomoću Howarthovog upitnika osobnosti. Međutim, neke od metoda spomenutih istraživanja su upitne. Primjerice, od članova iste obitelji tražilo se da ocjene sami sebe po pitanju ekstrovertnosti, otvorenosti prema novim iskustvima, savjesnosti, tolerancije i neurotičnosti. Problem je u tome što su istraživanja provedena samo jednom. To je problematično zato što je riječ o osobama u razdoblju adolescencije, a već se dugo zna da adolescenti postaju sve savjesniji i zreliji kako odrastaju, što upućuje na mogućnost da se u odraslom dobu situacija mogla i promijeniti. Dakle, adolescentska dob je mogla utjecati na rezultate. Druga metodološka mana je bila u tome što je samo jedna osoba prosuđivala svoju i ličnosti svoje braće i sestara. Ovaj je detalj jako važan zato što se samopercepcija i percepcija drugih ponekad mogu značajno razlikovati. Pored toga, ispitanici su možda podsvjesno naučili klišeje o "velikoj braći i sestrama" koji su utjecali na njihovu procjenu što je moglo dovesti do ovakvih rezultata.

S druge strane, znanstvenici koji su analizirali velike količine transnacionalnih podataka i uspoređivali različite vrste obitelji jedne s drugima, otkrili su da učinak redoslijeda rađanja nestaje skoro u potpunosti. Tim znanstvenika na čelu s psihologinjom Juliom Rohrer sa Sveučilišta u Leipzigu analizirali su podatke više od 20.000 ispitanika iz Njemačke, Velike Britanije i SAD-a i usporedili profile osobnosti braće i sestara, ali i ljudi s različitim redoslijedom rođenja koji se nikada nisu ni sreli. Leipziški psiholozi nisu pronašli nikakve sistematske razlike u osobnosti između braće i sestara i u kontrolnoj skupini koje bi ukazivale na značaj redoslijeda rađanja.

I u ovakvim istraživanjima znanstvenici trebaju biti jako oprezni zato što osim dobi, važan faktor kada je u pitanju pozicija određenog djeteta u obitelji je i veličina te obitelji. Dijete koje ima još jednog brata ili sestru ima 50% šanse da bude prvorođenac; što više ima braće i sestara, manja je vjerojatnost za to. Primjerice, činjenica da postoji veliki broj astronauta koji su u svojoj obitelji prvorođena djeca ne mora nužno ukazivati na posebne kvalitete koje imaju prvorođena djeca, nego je vjerojatnije da mnogo astronauta dolazi iz manjih i bogatijih obitelji.

Što je veći uzorak, veća je i šansa da će biti otkriveni i najmanji učinci redoslijeda rađanja na osobnost djece. Primjerice, istraživanje iz 2015. godine u kojem je sudjelovalo 377.000 srednjoškolaca, koje je vodila psihologinja Rodica Damian i njen kolega psiholog Brent Roberts, otkrilo je da su prvorođena djeca sklonija savjesnom i ekstrovertnom ponašanju i da češće preuzimaju ulogu vođe. Ipak, suprotno očekivanjima istraživanja, prvorođena djeca pokazala su se i kao tolerantnija i emocionalno stabilnija od onih adolescenata koji imaju stariju braću i(li) sestre. Ipak, razlike među njima bile su jako male, a znanstvenici su zaključili da je uloga redoslijeda rođenja u oblikovanju nečijeg karaktera pretjerana.

"Sasvim je moguće da položaj u obitelji pa i redoslijed kojim su djeca rođena oblikuje ličnost djeteta, međutim, ne u svakoj obitelji na isti način", objašnjava Frank Spinath, psiholog sa Sveučilišta Saarland u Njemačkoj. "Drugim riječima, može postojati neki utjecaj, ali sigurno nije riječ o sistematičnom utjecaju primjenjivom na sve obitelji. Bez obzira na to, postoje drugi faktori koji daleko više utječu na različitost karaktera među djecom. Pored gena veliku ulogu igra i takozvana nepodijeljena pažnja. Kada su u pitanju djeca koja odrastaju u istoj obitelji, ona uključuje i odnosni krug prijatelja". Osim toga, roditelji ne postupaju prema svoj svojoj djeci na isti način bez obzira na redoslijed rađanja. Istraživanja su pokazala da roditelji reagiraju na urođeni temperament svog potomstva i u skladu s njim prilagođavaju svoj način odgoja".

Istraživanje psihologinje Daiman također je utvrdilo da prvorođena djeca imaju i malo veći IQ u odnosu na svoju mlađu braću i sestre, da imaju tendenciju završavati obrazovanje s boljim ocjenama, kao i da se češće odlučuju za tradicionalno prestižne karijere poput medicine ili inženjerstva. Kako dolazi do te 'intelektualne prednosti'? Možda bi Adler mogao biti i u pravu kad tvrdi da nepodijeljena pažnja koju roditelji pružaju prvom djetetu tijekom ranih godina života, jača kognitivne sposobnosti. Ova prednost vidljiva je već u dobi od dvije godine. Norveški znanstvenici Petter Kristensen i Tor Bjerkedal na zanimljiv su način pokazali da razlika u inteligenciji nije povezana s biološkim čimbenicima. Proveli su istraživanje s djecom čija su starija braća i sestre prerano umrli. Njihova pretpostavka je bila da, iako su u pitanju mlađa djeca, ona preuzimaju ulogu prvorođenih u obitelji. U usporedbi s još mlađom braćom i sestrama, ona su postigla bolje rezultate na testovima inteligencije.


Prevela: Ružica Ereš