Genetska mutacija povezana s prirodno kraćim ciklusom sna; istraživanje

"San je složena stvar", objašnjava Louis Ptáček, neurolog sa USCF-a, koji je vodio istraživanje. "Ne mislimo da postoji samo jedan gen ili jedna regija mozga koja tjera tijelo da spava ili da se probudi. Ovo je samo jedan od mnogih dijelova".

AUTOR: IFLScience
OBJAVLJENO: 11.09.19 u 12:00
http://bit.ly/32yjgJF
Nikola Tesla, Donald Trump i Martha Stewart samo su neki od ljudi koji navodno spavaju manje od četiri sata dnevno. Čini se da neki ljudi mogu samo funkcionirati s manje sna nego većina, no je li to stvar odlučnosti i volje ili možda genetika igra određenu ulogu?

Neurolozi sa Sveučilišta u Kaliforniji, San Francisco (USCF) otkrili su gen koji bi mogao imati izravan utjecaj na to koliko dugo osoba spava, prenosi IFLScience.

Izvješće iz časopisa Neuron pokazuje da ljudi s mutacijom na jednom genu mogu dobro funkcionirati i sa samo šest sati sna bez ikakvih štetnih zdravstvenih učinaka povezanih s nedostatkom sna. Bez te jedne mutacije, samo šest sati sna učinilo bi vas neraspoloženim i razdražljivim, a može utjecati i na vaše zdravlje.

"Fascinantno je što o spavanju znamo tako malo, s obzirom na to da prosječna osoba provede trećinu svoga života spavajući", rekao je jedan od autora istraživanja, Louis Ptáček, neurolog sa USCF-a. "Ovo istraživanje je nova granica u znanosti koja nam omogućuje da analiziramo mozak i različite vrste neurona koji doprinose spavanju i stanju budnosti".

Ovo nije prvi put da znanstvenici genima pripisuju to koliko sna je potrebno pojedinoj osobi. Još 2009. godine isti je laboratorij otkrio da su ljudi koji imaju određenu mutaciju gena, nazvanu DEC2, u prosjeku spavali svega 6 sati i 25 minuta, a oni koji nemaju tu mutaciju, spavali su 8,06 sati.

Ovaj novi gen izašao je na vidjelu kada su znanstvenici pronašli obitelj u kojoj je svim članovima prirodno potrebno manje sna, a nisu imali mutaciju DEC2. Znanstvenici su pregledali gene kod ljudi kojima također prirodno treba manje sna i otkrili jednu blagu genetsku mutaciju nad rugom genu. Čini se da taj gen, ADRB1, utječe na neurone i njihovu razinu aktivnosti u području mozga koje kontrolira faze spavanja.

Zatim su analizirali i miševe koji nose mutiranu varijantu gena ADRB1. Miševi s ovom mutacijom spavali su u prosjeku 55 minuta manje od onih koji mutaciju nemaju. Primijetili su da su miševi bez mutacije aktivniji tijekom REM faze zna i kada su budni. Čini se da mutacija ADRB1 utječe na cirkadijalni ritam miševa.

"San je složena stvar", objašnjava Ptáček. "Ne mislimo da postoji samo jedan gen ili jedna regija mozga koja tjera tijelo da spava ili da se probudi. Ovo je samo jedan od mnogih dijelova".


Prevela: Ružica Ereš