Percepcija visine tona razlikuje se među pripadnicima različitih kultura

"Otkrivamo sve više međukulturalnih sličnosti, ali čini se da zaista postoji nevjerojatna varijacija u stvarima za koje bi mnogi ljudi na prvu pretpostavili da su zajedničke mnogim kulturama i slušateljima", rekao je Josh McDermott, izvanredni profesor na MIT-u.

AUTOR: Interesting Engineering
OBJAVLJENO: 21.09.19 u 13:52
http://bit.ly/2LJFiUl
Novo istraživanje, koje su vodili istraživači s MIT-a i Instituta Max Planck, razmatra kako ljudi iz različitih kultura interpretiraju glazbene note. Da bi u tom uspjeli, proučavali su kako pleme Tsimane, koje živi u zabačenom području bolivijske prašume, percipira visinu tonova.

Istraživanje traži odgovor na pitanje mogu li ljudi izvan zapadnih društava pronaći sličnosti između dvije verzije iste note koje se reproduciraju u različitim tonalitetima (visokim ili niskim). Rezultati su otkrili da mozak primjećuje sličnosti tek kada čuje glazbu koja se temelji na oktavama, objasnio je Josh McDermott, izvanredni profesor na MIT-u.

"Može biti da postoji biološka predispozicija za prepoznavanje oktavnih odnosa, ali čini se da se ona ne ostvaruje ako niste izloženi glazbi koja se temelji na oktavnom sustavu nota", rekao je McDermott.

Međutim, kada je u pitanju gornja granica frekvencije nota koje je pleme moglo točno razlikovati, pokazalo se da je ono ostvarilo iste rezultati kao i zapadnjaci, prenosi Interesting Engineering. To ukazuje da ovaj aspekt percepcije tona može biti biološki određen i neovisan o glazbenom iskustvu.

McDermott je već u jednom ranijem istraživanju objavljenom 2016. godine otkrio da zapadnjaci i pripadnici plemena Tsimane drugačije reagiraju na kombinacije nota. Zapadnjacima je kombinacija nota C i F# bila vrlo neugodna, dok se pripadnicima plemena Tsimane svidjela.

U novom istraživanju, znanstvenici su analizirali percepciju visine tona koristeći eksperimentalni test u kojem sviraju vrlo jednostavnu melodiju sastavljenu od svega dvije ili tri note pa zatim od slušatelja traže da je otpjeva. Zapadni slušatelji većinom bi reproducirali melodiju za točan broj oktava iznad ili ispod onoga što su čuli, dok kod slušatelja iz plemena Tsimane to nije bio slučaj.

"Relativnu visinu tona su sačuvali, ali apsolutna visina tona koju bi otpjevali slušatelji iz plemena Tsimane nije uopće bila povezana s apsolutnom visinom tona koji su slušali", objašnjava Nori Jacoby s MIT-a, koji je vodio ovo istraživanje. "To je u skladu s idejom da je perceptivna sličnost nešto što stičemo izlaganjem zapadnjačkoj glazbi, u kojoj su oktave vrlo važne u strukturi glazbe".

Studija je također ponudila perspektivu o gornjoj granici percepcije tonova kod ljudi. Otkriveno je da i zapadnjaci i ljudi iz plemena Tsimane ne mogu točno razlikovati tonove više od 4000 Hz. "To se čini gotovo isto među svim skupinama, tako da imamo neke dokaze o biološkim ograničenjima kada su u pitanju granice visine tone", kazao je Jacoby.

Jacoby i McDermott se nadaju da će nastaviti istraživanje s drugim skupinama koje nisu bile mnogo izložene zapadnjačkoj glazbi.

"Otkrivamo sve više međukulturalnih sličnosti, ali čini se da zaista postoji nevjerojatna varijacija u stvarima za koje bi mnogi ljudi na prvu pretpostavili da su zajedničke mnogim kulturama i slušateljima", kazao je McDermott. "Te razlike u iskustvu mogu dovesti do podjele različitih aspekata percepcije, što nam nudi indicije o tome koji su dijelovi sustava percepcije".

Istraživanje je objavljeno u časopisu Current Biology. Detaljnije informacije možete pronaći i u videu koji se nalazi u našoj galeriji.


Prevela: Ružica Ereš