Pet zanimljivih nedavnih otkrića o Mjesecu

Prošlo je 50 godina otkako su ljudi prvi put kročili na Mjesec. Naše se znanje o Zemljinom najbližem susjedu od tada značajno poboljšalo, a opsesija ljudi njime nikada nije prestala.

AUTOR: Live Science
OBJAVLJENO: 06.10.19 u 15:00
http://bit.ly/2Mn9Km2
Prošlo je 50 godina otkako su ljudi prvi put kročili na Mjesec. Naše se znanje o Zemljinom najbližem susjedu od tada značajno poboljšalo, a opsesija ljudi njime nikada nije prestala. Popularnost našeg satelita je posljednjih godina sve veća, a veliki broj zemalja, više ili manje uspješno radi na istraživanjima. NASA ponovno planira slijetanje ljudske misije na Mjesec, a slične planove najavio je i ruski Roscosmos. Mjesec je odavno predmet ljudske fascinacije i zanimanja, zbog čega nije čudno da su se pojavili brojni mitovi o njemu.

U ovom članku s portala Live Science donosimo vam pet najnovijih i fascinantnih otkrića o Mjesecu.

Na Mjesecu ima vode

Podaci NASA-inog Lunar Reconnaissance Orbitera (LRO) doveli su do otkrića zaleđene vode na Mjesecu. Nedavna nadogradnja ovog orbitera LAMP omogućila je znanstvenicima da detaljnije analiziraju vodu na Mjesečevoj površini. LAMP je otkrio kako se molekule vode kreću oko Mjeseca dok se njegova površina zagrijava i hladi tijekom dana.

Voda ostaje zaglavljena na Mjesečevoj površini sve do Mjesečevog podneva kada se dio vode otopi i zagrije dovoljno da uđe u njegovu delikatnu atmosferu. Voda lebdi okolo dok dođe u dovoljno hladno područje gdje se ponovno smjesti na površinu.

Voda na drugim planetarnim tijelima mogla bi biti dragocjen resurs ne samo za piće, već i kao sredstvo Fza buduća robotska istraživanja, budući da se od nje može praviti raketno gorivo, pošteđujući astronomske misije prenošenja goriva sa Zemlje.

Ispod površine Mjesečevog južnog pola nalazi se ogromna gusta metalna mrlja

Duboko ispod Mjesečevog bazena Južni pol-Aitken (najveći krater udara u Sunčevom sustavu), znanstvenici su otkrili ogromnu "anomaliju" teških metala smještenih u omotaču koji očito mijenja gravitacijsko polje Mjeseca. Prema istraživanju ove tajanstvene mrlje, koje je objavljeno 5. travnja ove godine u časopisu Geophysical Research Letters, anomalije vjerojatno teži negdje oko 2,4 bilijarde tona. Znanstvenici nisu sigurni kako se ova divovska mrlja našla zarobljena ispod Mjesečeve površine. Simulacije sugeriraju da bi u pitanju mogli biti ostaci asteroida od željeza i nikala koji se srušio na stražnju stranu Mjeseca i stvorio divovski krater Južni pol-Aitken prije otprilike 4 milijarde godina.

Mjesec se smanjuje i treperi

Mjesec se smanjuje, a kako se kora našeg jedinog satelita skuplja, ona vuče pukotine nalik liticama na površini, što dovodi do puno potresa na Mjesecu, otkrili su zanstvenici.

Znanstvenici su ponovno promatrali podatke o Mjesečevim potresima prikupljene između 1969. i 1977. godine korištenjem seizmičke opreme misije Apollo. Mapirali su seizmičke podatke na satelitske snimke potisnih rasjeda, odnosno padina – stepenastih litica na površini Mjeseca. Te formacije su visoke nekoliko desetaka metara i protežu se kilometrima, što se može vidjeti na slikama koje je snimio NASA-in LRO. Znanstvenici su otkrili da oko 25% Mjesečevih potresa nastaje izbacivanjem energije iz tih rasjeda, a ne udarima asteroida ili aktivnostima duboko unutar Mjeseca.

Te padine nalaze se svuda po Mjesecu u širokoj, globalnoj mreži, a procjenjuje se da nisu starije od 50 milijuna godina, kažu znanstvenici. Starost i raspodjela padina nagovještavaju da su se pojavile tijekom hlađenja Mjesečeve unutrašnjosti, što uzrokuje skupljanja njegove kore.

Na Mjesecu se nećete obogatiti

Željezo, platina, i drugi izrazito siderofilni elementi, daleko su prisutniji u Zemljinoj nego u Mjesečevoj kori. To se može činiti neobično s obzirom na njihovu zajedničku povijest.

Prije otprilike 4,5 milijardi godina, planet veličine Marsa, nazvan Theia, zabio se u proto-Zemlju, što je dovelo do izbacivanja ogromnih količina materijala s oba sudarena tijela u svemir. Neke od tih oslobođenih tvari ugradile su se u ozlijeđenu i razbijenu Zemlju, a neke su se sjedinile i stvorile Mjesec. No čini se da u kombinaciji od koje je nastao Mjesec nije bilo izrazito siderofilnih elemenata. Ovi metali su vjerojatnije došli tijekom kasnijih udara asteroida.

Zašto zemlja ima toliko više ovih metala od Mjeseca? Znanstvenici pretpostavljaju da slabija gravitacija na Mjesecu znači da materijal koji je nastao sudarom neće ostati u razmjernim količinama na Mjesecu kao što je ostao na Zemlji – puno stvari koje udare u Mjesec vraćaju se u svemir. Mala koncentracija siderofilnih metala koja je ostala na Mjesecu vjerojatno je nastala prije nego što se Mjesečev ocean od magme ohladio i stvrdnuo, tako da je taj materijal ostao u Mjesečevoj jezgri.

Mjesec ima dva lica

Naš Mjesec ima dva lica: na strani bližoj Zemlji kora mjeseca je tanja i glatkija, a udaljena strana je deblja i puna udarnih kratera. Ova razlika desetljećima je okupirala znanstvenike, a u jednom novom istraživanju, znanstvenici su koristili modele kako bi objasnili ovaj fenomen. Oni tvrde da bi te različitosti mogle biti rezultat jakog udarca asteroida koji je ostavio ogromni krater po cijeloj prednjoj stani Mjeseca.


Prevela: Ružica Ereš