U prvom tromjesečju embrionalnog razvoja pojavljuju se i gube mišići koji su evolucijski nestali prije 250 milijuna godina

"Ono što je fascinantno jeste da smo promatrali razne mišiće koji nikada nisu opisani u prenatalnom razvoju čovjeka i da su se neki od tih atavističkih mišića vidjeli čak i u plodovima starim 11,5 tjedana, što je izrazito kasno za razvojne atavizme", rekao je glavni autor istraživanja, dr. Rui Diogo.

AUTOR: IFLScience
OBJAVLJENO: 07.10.19 u 14:35
OSVJEŽENO: 07.10.19 u 14:35
http://bit.ly/2ViTVkD
Nekoliko mišića koji su nestali prije više od 250 milijuna godina pronađeni su u ljudskim embrijima u prvom tromjesečju razvoja. Evolucija je složena i lijepa, a upravo ovakvi dokazi ukazuju na naslijeđe promjena kroz povijest života na Zemlji.

Tim je uspio uhvatiti ovaj proces koristeći novu tehnologiju koja stvara 3D fotografije visoke rezolucije embrija tijekom prvog tromjesečja gestacije. Oktrili su da se tijekom sedmog tjedna gestacije (kada je fetus veličine borovnice) u ruci nalazi oko 30 mišića. Do trinaestog tjedna (kada je fetus veličine limuna), njih deset se spoji i broj mišića pada na 20. Nekoliko ovih mišića je čak i nestalo tijekom prijelaza iz gmazova u sisavce.

"Nekada smo imali znali više o ranom razvoju riba, žaba, pilića i miševa, nego o našem vlastitom razvoju, ali ove nove tehnike omogućuju nam da mnogo detaljnije promatramo evoluciju ljudi", stoji u priopćenju autora istraživanja, dr. Ruija Diogoa. "Ono što je fascinantno jeste da smo promatrali razne mišiće koji nikada nisu opisani u prenatalnom razvoju čovjeka i da su se neki od tih atavističkih mišića vidjeli čak i u plodovima starim 11,5 tjedana, što je izrazito kasno za razvojne atavizme".

Tim je uspio uhvatiti detaljan raspored tih mišića, kao i njihovo dijeljenje, spajanje i gubitak tijekom rasta i razvoja embrija. Mišići koji se spajaju nazivaju se atavistički mišići udova, a nastali su tijekom ranog evolucijskog razvoja, i jednako tako nestali prije našeg dolaska na svijet. Ovi mišići pružili su dosta zanimljiv pogled na evoluciju – često sebe promatramo kako evolucijski postajemo složeniji, ali neka anatomska obilježja evolucijom postaju jednostavnija.

"To je zapravo priča o anatomskom pojednostavljivanju", rekao je dr. Diogo za IFLScience. "Većinom se gube mišići i kosti. Odrasli čovjek zapravo ima manje mišića i kostiju u tijelu od odraslih miševa ili guštera".

"Zanimljivo je da se neki atavistički mišići u rijetkim slučajevima zadrže i kod odraslih ljudi, bilo kao anatomske varijacije bez ikakvih primjetnih učinaka na zdravog pojedinca, ili kao rezultat urođenih malformacija", objasnio je dr. Diogo.

Jedan od primjera atavističkog mišića koji se zadrži do odrasle dobi je opponens digiti minimi (suprostavljač malog prsta) stopala. Prisutan je i kod majmuna, a pomaže im da se kreću pomoću pokretnog i preciznog nožnog palca. Ljudi su evolucijom izgubili ovu značajku, no ona se pojavljuje u embrijima, i u rijetkim slučajevima se održi kao anomalija i u odrasloj dobi.

"To podržava ideju da i mišićne varijacije i patologije mogu biti povezane sa zakašnjelim ili zaustavljenim embrionalnim razvojem, u ovom slučaju najvjerojatnije s odgodom razvoja, odnosno smanjenjem apoptoze mišića. To pojašnjava zašto se ovi mišići ponekad mogu naći i kod odraslih ljudi. Riječ je o fascinantnom i moćnom primjeru evolucije na djelu".

Znanstvenici su otkrili i upečatljivu razliku u redoslijedu razvoja mišića u rukama u odnosu na noge, što sugerira da je nasljedna. "To znači da uobičajena pretpostavka među ljudima – da su sličnosti između gornjih i donjih udova posljedica naslijeđenih sličnosti ovih dijelova tijela – vjerojatno nije točna: sličnost je zapravo postala izraženija tijekom evolucije ovih udova, nego što je bila kod prvih riba s pektoralnom i trbušnom perajom, iz kojih su nastali gornji i donji udovi", zaključio je dr. Diogo.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Development.


Prevela: Ružica Ereš