Povezanost želje za kaloričnom hranom i nedostatka sna; istraživanje

Istraživanje je učvrstilo pretpostavke o povezanosti nedostatka sna s osjetilnim procesima

AUTOR: Science
OBJAVLJENO: 19.10.19 u 19:03
http://bit.ly/2Bt6IaQ
Premalo sna može masnu i slatku hranu učiniti privlačnijom nego inače. Znanstvenici sada tvrde da znaju zašto – nedostatak sna utječe na isti neuronski put na koji utječe i pušenje marihuane, a kojim mozak obrađuje mirise. "Ovo je izvanredno istraživanje", rekao je Christian Benedict, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Uppsala u Švedskoj koji je analizirao učinke nedostatka sna na metabolizam, ali nije bio uključen u novo istraživanje.

Dugo je poznato kako ljudi koji ne spavaju dovoljno više žude za visokokaloričnom hranom. Da bi otkrio kako taj proces funkcionira, Thorsten Kahnt, neurolog s Medicinskog fakulteta na Sveučilištu Northwestern, je inspiriran istraživanjima koja povezuju nedostatak sna s povećanjem određenih molekula u endokanabinoidnom sustavu, složenoj mreži neurotransmitera i receptora na koje, između ostalog, utječe i konzumiranje marihuane. Istraživanja na miševima su pokazala da ovaj sustav utječe na to kako mozak procesuira mirise. A miris je snažan pokretač apetita.

Međutim, ranija istraživanja nisu uspostavila jasne veze između spavanja, endokanabinoidnog sustava, mirisa i apetita od ljudi. "Samo smo došli i rekli: 'Ok, testirajmo to na ljudima. Povežimo te stvari'", kaže Kahnt.

Da bi to učinio, Kahnt i njegov tim zamolili su 25 zdravih dobrovoljaca da spavaju ili četiri ili osam sati tijekom noći. Četiri tjedna kasnije, ponovili su eksperiment, no zamijenili su ispitanike. Oni koji su u prvom dijelu ispitivanja spavali četiri sata sada su trebali spavati osam i obrnuto. Oni koji nisu dovoljno spavali imali su, očekivano, više razine 2-oleoilglicerola, molekule koja najvjerojatnije djeluje na endokanabinoidne receptore. Ta grupa nije prijavila da osjeća veću glad od onih koji su spavali osam sati, a kada su im znanstvenici ponudili hranu sa švedskog stola, obje su skupine konzumirale u prosjeku istu količinu kalorija. Međutim, ljudi iz skupine koja je spavala kraće birali su hranu koja je imala više energije po gramu – primjerice, glazirane krafne umjesto muffina s borovnicama.

Kako bi testirali utječe li san na način na koji mozak obrađuje mirise, znanstvenici su također obavili MRI pretrage prije nego što su ispitanicima ponudili hranu. Tijekom snimanja, sudionici su mirisali razne mirise hrane, ali i drugih stvari, poput primjerice pečenja, peciva s cimetom, češnjaka, ali i miris drveća.

Znanstvenici su pregledali snimke piriformnog korteksa, regije u mozgu oblika kruške koja je odgovorna za mirise – a samim time i apetit osobe – i zaključili su da bi trebalo biti razlika u aktivnostima prerade mirisa koje su usklađene s promjenama u načinu spavanja kod ispitanika i njihovim preferencijama u prehrani.

Ipak, to nije bilo tako jednostavno. Znanstvenici su otkrili da je piriformni korteks od ispitanika koji su premalo spavali pokazao veću aktivnost tijekom reakcija na mirise povezane s hranom, ali ne na način koji je izravno u korelaciji s njihovim promjenama u apetitu. Primjerice dva ispitanika s istim pojačanjem u obrađivanju mirisa mogla su odabrati hranu s različitim količinama masti i kalorija sa švedskog stola.

Znanstvenici su se odlučili za drugu taktiku. Možda promjene u snu koje vode do žudnje za visokokaloričnom hranom događaju negdje drugdje u mozgu. Razmotrili su zatim protok informacija između insule, regije koja se nalazi duboko u mozgu i pomaže reguliranju unosa hrane, i piriformnog korteksa. Otkrili su da kod ispitanika s višim razinama 2-oleoilglicerola ove dvije regije daleko manje komuniciraju. Te promjene, zajedno s promjenama apetita, pokazuju mogući put prema odgovoru na pitanje kako nedostatak sna utječe na čulo mirisa i unos hrane.

Kahnt je naglasio da uzročno-posljedična veza između dviju regija još uvijek nije jasna. "Ne znamo tko tu govori, a tko sluša", rekao je. No ovo istraživanje je učvrstilo pretpostavke o povezanosti nedostatka sna s osjetilnim procesima. "To ujedno naglašava ulogu koju osjet mirisa ima u odabiru hrane". Kad bismo znali više o tome kako vanjski čimbenici mogu utjecati na obradu mirisa i apetit, mogli bismo doći do novih pristupa liječenju pretilosti ili poremećaja u prehrani, rekao je znanstvenik.

Benedict je dodao kako ovo istraživanje pruža mnogo mogućnosti za buduća istraživanja. Međutim, napomenuo je da može biti i nekih drugih varijabli koje su mogle utjecati na rezultate. Primjerice, ispitanici koji su spavali osam sati išli su u krevet u 23 sata i budili se u 7 ujutro, a ispitanici koji su spavali četiri sata legli bi u 1 sat poslije ponoći i ustajali bi u 5 sati ujutro. "Znamo da vrijeme buđenja ima neki utjecaj na cirkadijalni ritam", rekao je Benedict. Dakle, buđenje prije zore moglo bi poremetiti biološki sat u usporedbi s osobama tko se probudi kad sunce već izađe.

Kahnt i njegov tim dalje žele istražiti kako se osjet mirisa mijenja tijekom dana i kako to doprinosi unosu hrane. Drugi projekt će istražiti kako na cirkadijalni ritam utječe produljeni post, u kojem osoba ograničava dnevni unos hrane u organizam u kratko vremensko razdoblje.


Prevela: Ružica Ereš