Aristotelov utjecaj na razvoj medicine

Aristotelova metodologija je jedan od najvećih doprinosa ljudskom znanju i razmišljanju u povijesti čovječanstva. Njegova razmišljanja i ideje i danas su osnova znanstvenih otkrića.

AUTOR: Interesting Engineering
OBJAVLJENO: 04.11.19 u 13:12
http://bit.ly/2JNdXPA
Aristotel je dobro poznat u svijetu filozofije, pa i povijesti. Međutim, manje je poznato da se on zapravo smatra i jednim od osnivača medicine utemeljene na dokazima.

Njegovo podučavanje logike iskorišteno je za usmjeravanje medicinske industrije od praznovjerne prošlosti prema znanstvenoj budućnosti. Da bi Aristotelov značaj za razvoj medicine mogli u potpunosti razumjeti, treba početi od rane medicinske prakse u antičkom Egiptu.

Rana medicina

Rani Egipćani imali su boga medicine, Imhotepa, odnosno Imhutesa. Imhotep je ustvari bio arhitekt i bilježnik koji je živio u doba Starog kraljevstva, no bavio se i medicinom, a Egipćani su ga slavili i dvije tisuće godina nakon njegove smrti kao mudraca i kasnije kao boga medicine.

Egipatska medicinska praksa se tijekom godina razvijala i uglavnom se koristila za liječenje oboljenja koja su na svojim počecima. Međutim, prikupili su mnogo znanja o ljudskom organizmu.

Jedan od primjera je papirus Ebers, dokument na 110 stranica iz 1552. godine prije nove ere. U ovom dokumentu opisane su bolesti koje se tiču srca i krvnih žila. U dokeumentu se također raspravlja o kontracepciji, trudnoći, crijevnim bolestima, stomatologiji pa čak i o kirurškim zahvatima.

Iako je u pitanju velika količina znanja koju ne biste očekivali u tako drevnoj kulturi, veliki broj lijekova za određena stanja bili su "magija". Mnogi tekstovi o liječenju bolesti argumentiraju da su uzrok određenog stanja demoni koji su ušli u pojedinca.

Gledajući i grčku kulturu u razdoblju oko 500. godine prije nove ere, i tu možemo vidjeti izrazito mistično razumijevanje medicine koje se temeljilo na njihovim bogovima i božanstvima. Tijekom većeg dijela povijesti ove kulture svećenici su bili i učitelji religije i iscjelitelji ljudi, koristeći moć koju im daju bogovi.

Međutim, oko 400. godine prije nove ere Hipokrat je postao jedan od najvećih liječnika u povijesti čovječanstva, koji se danas smatra ocem zapadne medicine. Osnovao je Hipokratovu medicinsku školu, a njegovi sljedbenici su sastavili Hipokratovu zbirku, zbirku ranih medicinskih radova iz Grčke.

Hipokrat je bio jedan od prvih ljudi koji su radili na polju medicine, a da su svoje odluke temeljili na kliničkim znakovima i racionalnom razmišljanju. Iako su se Hipokratov i Aristotelov život preklopili tijekom 14 godina (384-370 pr. Kr.), njih dvojica nisu nikad surađivali. Tek nakon što se Aristotel etablirao počeo je njegov radu u polju medicine utemeljene na dokazima.

Aristotelov utjecaj

Aristotel je u svoje vrijeme bio priličan polihistor, a proučavao je gotovo svaki predmet koji vam može pasti na pamet i dao je značajan doprinos u gotovo svakom polju. Zapravo, kad biste pročitali sva njegova djela koja su preživjela do danas, dobili biste pristojnu sliku ukupnog tadašnjeg grčkog znanja.

Na čelu njegovih doprinosa društvu bila je ideja logike i prirodnog uzroka i posljedica. Donošenje principa poput: A = B i ako je B = C, onda je A = C, značajno je ojačalo sposobnost čovječanstva da razmišljamo o svijetu oko nas.

Iako se Hipokrat koncentrirao na ranu praktičnu medicinu, on nije poznavao koncept logike niti uzroka i posljedica. Tek kada je Aristotel pokrenuo ove oblasti, nastao je prostor za razvijanje prave medicine utemeljene na dokazima. Ona se nastavila razvijati i nakon njegove smrti.

Aleksandrijska škola medicine

Grad Aleksandrija postao je središte akademika u ranom razdoblju medicine utemeljene na dokazima. Ptolomej, jedan od tadašnjih glavnih gradskih mislioca, pozvao je veliki broj liječnika iz cijele Grčke da dođu tamo studirati, vježbati i podučavati medicinu.

Ovi liječnici pomogli su centralizirati čitavu ranu medicinsku spoznaju grčkog svijeta. Pritom su se potrudili izbaciti zastarjele prakse koje nisu odgovarale novim načinima razmišljanja po uzoru na Aristotela. U suštini, to je bila neka vrsta revizije medicinske prakse u to vrijeme, usklađujući ono što je bilo staro s novim načinom razmišljanja koji je utemeljio Aristotel.

U ovom su gradu mnogi liječnici pokrenuli nova područja medicine, poput primjerice proučavanja mozga ili srca. Znanje koje je čovječanstvo imalo o medicini, počelo je brzo napredovati, pogotovo u odnosu na prošlost.

Sav taj napredak počeo je usporavati u trećem stoljeću. Širenje ranog kršćanstva Aleksandriju je učinilo žarištem pobune protiv poganskih rimskih vladara. Tada su poganske statue grada rušene i zapaljivane, što je dovelo do velikog požara u kojem je uništen veliki dio dokumentiranog ljudskog znanja koji je bio pohranjen u knjižnici. Ova rana medicinska saznanja ponovno će se početi otkrivati tek u razdoblju renesanse.

Evolucija moderne medicine utemeljene na dokazima

Aristotelova metodologija je jedan od najvećih doprinosa ljudskom znanju i razmišljanju u povijesti čovječanstva. Njegova razmišljanja i ideje i danas su osnova znanstvenih otkrića. Čak i u moderno doba velik dio područja medicine i dalje se bori s konceptom čisto znanstvene medicine utemeljene na dokazima.

Čak i uz jasnu superiornost medicinskih odluka utemeljenih na dokazima, metode u ovom znanstvenom polju nisu uvijek tako suhoparne i izričite. Posljednjih godina klinička praksa se počela odvraćati od medicinske njege utemeljene na dokazima prema nešto više personaliziranoj iskustvenoj njezi. Znanstvenici još uvijek rade na razumijevanju uzroka takvih promjena i predviđanjima kakve bi utjecaje to moglo imati na medicinsku industriju u cjelini.

Naposljetku, kombinacija suosjećajne medicinske skrbi i medicinske skrbi utemeljene na dokazima gura industriju na neku višu razinu. Naravno, sve to i dalje se temelji na Aristotelovim izvornim idejama, piše Trevor English za Interesting Engineering.


Prevela: Ružica Ereš