Na propast Novoasirskog carstva utjecale su promjene klime; istraživanje

Analizom novih zapisa o oborinama na ovom području tim je otkrio da se dogodila ogromna suša koja je trajala 60 godina i toliko oslabila asirsku državu da je Niniva osvojena u roku od tri mjeseca i zatim zauvijek napuštena. Asirija je bila agrarno društvo čija je poljoprivreda ovisila o sezonskim oborinama. Babilonska se poljoprivreda oslanjala na navodnjavanje tako da njihovi resursi, vlada i društvo nisu bili pogođeni sušom.

Osama Shukir Muhammed Amin
AUTOR: Science Blog
OBJAVLJENO: 14.11.19 u 18:52
http://bit.ly/33PofXp
Novoasirsko carstvo, koje se prostiralo od Irana do Egipta i bilo najveće carstvo u svoje vrijeme, srušilo se nakon više od dva stoljeća dominacije padom svoje prijestolnice Ninive 612. godine pr. Kr. Unatoč velikom broju klinopisa, arheoloških iskopavanja i terenskih istraživanja, arheolozi i povjesničari nisu uspjeli objasniti zašto se konačni pad ovog carstva dogodio tako naglo.

Otkako su arheolozi pronašli grad i vidjeli njegove razine uništenja pojavile su se brojne teorije o propasti. No, misterija o tome kako su se dvije male vojske – Babilonci na jugu i Medijci na istoku – mogle zbiližiti na Ninivi i potpuno uništiti ono što je tada bio najveći grad na svijetu, i to bez ponovne okupacije, ostala je neriješena.

Sada je tim znanstvenika po prvi put uspio utvrditi temeljni uzrok kolapsa koristeći arhivske i arheološke podatke koje je pronašao Harvey Weiss, profesor ekoloških studija i arheologije koji se specijalizirao za područje Bliskog Istoka. Analizom novih zapisa o oborinama na ovom području tim je otkrio da se dogodila ogromna suša koja je trajala 60 godina i toliko oslabila asirsku državu da je Niniva osvojena u roku od tri mjeseca i zatim zauvijek napuštena.

Asirija je bila agrarno društvo čija je poljoprivreda ovisila o sezonskim oborinama. Babilonska se poljoprivreda oslanjala na navodnjavanje tako da njihovi resursi, vlada i društvo nisu bili pogođeni sušom, objašnjava Weiss.

Tim je analizirao stalagmite pronađene u špilji Kuna Ba koja se nalazi na sjeveroistoku Irana. Oni mogu dati uvid u povijest klime određenog područja kroz izračunavanje omjera kisika i urana u infiltracijskoj vodi koji su se očuvali u njenim slojevima. Postoje dvije glavne vrste izotopa kisika u kišnici – teški i lagani. Odnos teških i lakih tipova izotopa kisika izuzetno je osjetljiv na varijacije padalina i temperature. Uran zarobljen u speleotemama pretvara se u torij, što znanstvenicima omogućuje da datiraju speleoteme.

Weiss i njegov tim znanstvenika uskladili su ta otkrića s arheološkim zapisima i pronađenim klinopisima i uspjeli dokumentirati prve podatke o klimi tijekom velike suše koja je zahvatila srce Asirije u vrijeme kada su je napali i porazili njezini susjedi manje pogođeni sušom. Istraživanje je pokazalo da je suša uslijedila nakon razdoblja velikih kiša koja je omogućila raniji rast i širenje Asirskog carstva.

"Došli smo do povijesne i ekološke dinamike između sjevera i juga i razlika u poljoprivredi koja ovisi o kiši i poljoprivredi koja ovisi o navodnjavanju i tako uspjeli shvatiti što je dovelo do pobjede Babilonaca nad Asircima", rekao je Weiss.

Ovo je društvo doživjelo klimatske promjene kojima se nije moglo prilagoditi, piše Science Blog. "Ovo se uklapa s povijesnim obrascem koji nije strukturiran samo kroz vrijeme i prostor, nego kroz vrijeme i prostor zajedno s promjenama okoliša", dodao je znanstvenik.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances.


Prevela: Ružica Ereš