Glazba zaista jeste "univerzalni jezik", tvrde znanstvenici

Znanstvenici su analizirali dosad najopsežniji skup podataka i ustanovili da se glazba u društvima povezuje s ponašanjima kao što su briga o djeci, liječenje, ples, ljubav (uz mnoga druga kao što su tugovanje, ratovanje, povorke, obredi) i da se ta ponašanja ne razlikuju mnogo od društva do društva. Pokazalo se i da pjesme koje dijele bihevioralne funkcije imaju slična glazbena obilježja.

AUTOR: EurekAlert!
OBJAVLJENO: 23.11.19 u 15:24
http://bit.ly/2riIFcX
Prije skoro 200 godina Henry Wadswpth Longfellow rekao je da je "glazba univerzalni jezik čovječanstva". Znanstvenici s Harvarda prije nekoliko su dana objavili najopsežnije znanstveno istraživanje kojim su utvrdili jesu li riječi američkog pjesnika puki kliše ili kulturološka istina.

Istraživanje su osmislili Samuel Mehr, suradnik Inicijative znanosti o podacima na Harvardu i znanstveni suradnik na odsjeku psihologije, Manvir Singh, student poslijediplomskog studija na Harvardovom odsjeku za ljudsku evolucijsku biologiju, i Luke Glowacki, bivši student na Harvardu i trenutni profesor antropologije na Sveučilištu Pennsylvania.

Odlučili su odgovoriti na velika pitanja: je li glazba kulturološki univerzalna? Ukoliko jeste, koje se glazbene kvalitete preklapaju u različitim društvima? Ukoliko nije, zašto se čini toliko sveprisutnom?

Da bi odgovorili na ova pitanja, trebao im je skup podataka dosad najveće širine i dubine. Tim je tijekom pet godina pronašao stotine snimaka u knjižnicama i privatnim zbirkama znanstvenika iz raznih dijelova svijeta, piše EurekAlert!

"Toliko smo navikli da na internetu možemo pronaći bilo koju glazbu koja nam se sviđa", rekao je Mehr, koji je sada glavni znanstvenik u Harvardovom glazbenom laboratoriju. "No, postoje tisuće i tisuće snimaka zakopanih u arhivama koje nisu dostupne na internetu. Nismo znali što ćemo pronaći: u jednom trenutku pronašli smo neobičan pozivni broj, upitali smo knjižničarku na Harvardu za pomoć, a ona je u roku od 20 minuta dovezla kolica u kojima se nalazilo 20 snimaka tradicionalne keltske glazbe".

Mehr i Singh dodali su te snimke, vinil, kazete, CD-ove i digitalne snimke iz prihvatnih zbirki antropologa i etnomuzikologa u svoju rastuću diskografiju, kombinirajući je sa etnografskom zbirkom u kojoj se nalazi skoro 5.000 opisa pjesama iz 60 različitih društava. Svoju bazu podataka nazvali su Prirodna povijest pjesme.

Njihova pitanja bila su toliko neodoljiva da je projekt ubrzo prerastao u međunarodnu suradnju s brojnim glazbenicima, znanstvenicima, psiholozima, lingvistima i politolozima. Istraživanje objavljeno u časopisu Science njihovo je najambicioznije proučavanje glazbe dosad.

Dobili su jedan veliki odgovor: Glazba prožima društveni život na slične načine diljem svijeta.

"Kao postdiplomac radio sam na istraživanjima percepcije glazbe kod novorođenčadi i počeo sam primjećivati mnoga istraživanja koja su iznijela teze o tome da je glazba univerzalna", kaže Mehr. "Kako to da svaki rad o glazbi počinje s ovom velikom tvrdnjom, ali nikad nema citata koji to potvrđuje... Sada to možemo potvrditi".

Tim je proučavao svako društvo za koje postoje etnografske informacije u velikoj internetskoj bazi podataka, ukupno njih 315, i otkrili da se glazba spominje u svakom. Kao svoj vlastiti etnografski doprinos prikupili su oko 5.000 opisa pjesama iz podskupine od 60 kultura koje obuhvaćaju 30 različitih geografskih područja. Za diskografiju su prikupili 118 pjesama iz 86 kultura koje su također pokrivale 30 geografskih regija.

Kodirali su etnografiju i diskografiju svoje Prirodne povijesti pjesme u više desetaka varijabli. Bilježili su detalje o pjevačima i publici, dobu dana izvedbe, trajanju pjesme, prisutnosti instrumenata i više detalja za tisuće odlomaka o pjesmama u etnografskoj zbirci. Diskografiju su analizirali na četiri različita načina – kroz strojne sažetke, ocjene slušatelja, stručne napomene i prijepise.

Otkrili su da se glazba u društvima povezuje s ponašanjima kao što su briga o djeci, liječenje, ples, ljubav (uz mnoga druga kao što su tugovanje, ratovanje, povorke, obredi) te da se ta ponašanja ne razlikuju mnogo od društva do društva. Analizirajući uspavanke, 'ljekovitu' glazbu, pjesme za ples i posebice ljubavne pjesme, otkrili su da pjesme koje dijele bihevioralne funkcije imaju slična glazbena obilježja.

"Uspavanke i pjesme za ples su sveprisutne i vrlo stereotipne", rekao je Singh. "Po meni, pjesme za ples i uspavanke imaju tendenciju da definiraju prostor onoga što glazba može biti. One rade vrlo različite stvari, a njihove značajke su gotovo dijametralno suprotne".

Promatranje glazbe kao međukulturalnog fenomena definitivno je izbudljivo za Singha jer je u ovaj projekt ušao kao terenski antropolog zainteresiran za kulturalne posebnosti i evolucijski teoretičar zainteresiran za ljudske univerzalnosti. Za njega duboki glazbeni obrasci pokazuju da se ljudska kultura svugdje gradi iz zajedničkih psiholoških sastavnica.

Za Mehra, koji je svoj akademski život započeo u glazbenom obrazovanju, istraživanje ide u smjeru otključavanja vladajućih pravila "glazbene gramatike". Ta se ideja desetljećima već provlači među glazbenim teoretičarima, jezikoslovcima i psiholozima glazbe, ali nikada nije prikazana među različitim kulturama.

"U glazbenoj teoriji često se pretpostavlja da je tonalitet izum zapadnjačke glazbe, ali naši podaci ukazuju na kontroverznu mogućnost da bi to moglo biti univerzalno obilježje glazbe", rekao je. "To postavlja goruća pitanja o strukturi koja čini podlogu glazbe svugdje – i o tome je li i kako naš um dizajniran da stvara glazbu".


Prevela: Ružica Ereš