Zanimljiva povijest pojma "empatija"

Riječ "empatija" se pojavila 1908. godine kao prijevod njemačke riječi Einfühlung. Ova rana empatija nije značila razumijevanje druge osobe, nego projiciranje vlastitih zamišljenih osjećaja i kretnji u objekte. Shvaćana je kao ključ uživanja u umjetnosti.

AUTOR: Psychology Today
OBJAVLJENO: 01.12.19 u 20:22
http://bit.ly/2L74lzV
Danas se mnogo govori o empatiji i o tomu kako je njegovati. No, većina ljudi ne zna da je riječ "empatija" relativno nova; ovaj pojam skovan je 1908. godine. Zanimljivo je to da je njegovo rano značenje bilo drugačije od onoga što danas nazivamo empatijom; zapravo, značio je gotovo suprotno.

Pojam "empatije" preveden je u vrijeme kada su psiholozi uspostavljali laboratorije i programe obuke za osnivanje nove psihološke znanosti. Ova znanost nastala je tek nekoliko desetljeća ranije kada su filozofi koji su proučavali um počeli vršiti laboratorijske eksperimente nad percepcijom i osjetilima. Mnogi od tih laboratorija nalazili su se na njemačkim sveučilištima, a psiholozi su trebali prevesti njemačke znanstvene pojmove na engleski jezik.

Riječ "empatija" tako se pojavila 1908. godine kao prijevod njemačke riječi Einfühlung. Ova rana empatija nije značila razumijevanje druge osobe, nego projiciranje vlastitih zamišljenih osjećaja i kretnji u objekte. Empatija je objašnjavala kako promatrač percipira planinu ili arhitektonski stub kao da se diže jer poistovjećuje svoje osjećaje istezanja prema gore na planinu ili stub. Slično tome, promatrači bi mogli vidjeti kako se apstraktne linije koje na nekoj slici jer projiciraju svoj vlastiti unutarnji osjećaj kretanja na linije. Empatija je shvaćana kao ključ uživanja u umjetnosti.

Psiholozi su počeli provoditi eksperimente o estetskoj empatiji kako bi otkrili percipiraju li subjekti linije s oštrim kutovima kao bijes, a linije koje idu prema gore kao izražavanje sile ili osjećaja nadahnuća. Spisateljica Rebecca West okarakterizirala je sanjarenje o tome kako leti nebom poput ptice "empatijom", iako pojam 1928. godine nije postojao u rječnicima. Empatijom se jastvo moglo maštovito spojiti s objektom koji posmatramo.

Iako je empatija izvorno imala estetsko značenje, američki psiholozi počeli su širiti njenu definiciju kako bi uključila razumijevanje drugih ljudi. Osoba bi tako mogla, primjerice, projicirati vlastiti zapamćeni osjećaj tuge u izražaj tuge kod druge osobe, kako bi razumjeli ono što je ta druga osoba proživjela. Tijekom 1930-ih, psiholozi i sociolozi istraživali su kako empatija može pomoći liječnicima da bolje shvate svoje pacijente.

Do Drugog svjetskog rata socijalni psiholozi počeli su osmišljavati eksperimente kako bi mjerili empatiju subjekata prema drugima. Empatija je sada značila da osoba može ispravno predvidjeti sklonosti neke druge osobe, a da se ta predviđanja ne 'kontaminiraju' vlastitim idejama. Budući da je empatija počela označavati sposobnost točnog razumijevanja tuđih misli i osjećaja, počela je polako nestajati ideja da je to estetska projekcija vlastitih osjećaja u predmete.

Empatija je danas u psihologiji i neuroznanosti višeslojan pojam koji ponekad uključuje emocionalno razumijevanje tuđih osjećaja, ponekad opisuje kognitivni dojam o tuđim misaonim procesima, a ponekad znači brižno ponašanje prema drugima. Zbog ove složenosti, znanstvena ispitivanja empatije sada prije svega moraju odrediti koja se vrsta empatije ispituje.

Iako je današnji pojam empatije višeslojan, većina psihologa nije svjesna njegovog najstarijeg estetskog značenja. No, teoretičari empatije bili su u pravu prije otprilike stotinu godina kada su istaknuli kako možemo osjetiti sebe u oblicima i objektima oko nas, čak i ako nismo svjesni da to radimo. Taj fenomen psiholozi sada nazivaju sposobnošću simulacije, a neki od njih misle da ljudi imaju unutarnju sposobnost projektiranja sebe ne samo u druge ljude, nego i u nežive oblike.

U jednom istraživanju iz 1944. godine, ispitanici su opisali geometrijske oblike koji su se kretali po ekranu kao da namjerno blokiraju ili progone ostale oblike. Često imamo običaj reći da su naša računala ili telefoni "mrtvi" [kada im je prazna baterija] kao da su u pitanju živa bića. Neuroznanstvenik Vittorio Gallese je 2007. godine surađivao s povjesničarom umjetnosti Davidom Freedbergom kako bi pokazao da ljudi, kada promatraju apstraktnu umjetnost, zamišljaju geste ili pokrete koji su mogli stvoriti takve crteže. I na novom polju neuroestetike neki teoretičari tvrde da naša sposobnost zamišljanja pokreta i osjećaja u svijetu oko nas objašnjava našu sposobnost simuliranja i doživljavanja ljepote – koncepata koji su bili u središtu rane koncepcije empatije.

Estetska empatija može nam pomoći da shvatimo da nismo ograničeni našim tijelima i da naši umovi nisu zaključani unutar naših lubanja. Umjesto toga, mi možemo prepoznati našu inherentnu povezanost sa svijetom koji se nalazi izvan nas. Harmoničan odnos prema svijetu, govorili su prvi teoretičari empatije, bio je sastavni dio doživljavanja ljepote.

Ponovno proučavanje estetske empatije moglo bi nam pomoći da bolje cijenimo i brinemo za prirodni svijet. Ako se osjećamo srodnima s našim prirodnim okruženjem, vjerojatnije je da ćemo reagirati s pažnjom i brigom. U vrijeme klimatskih promjena takav je odnos bitniji nego ikad. Empatija, u svim svojim raznolikostima, ima moć da nas poveže ne samo s drugim ljudima, nego i sa svijetom koji nas okružuje, piše Suzan Lanzoni za Psychology Today.


Prevela: Ružica Ereš