Kultura iz koje potječemo može utjecati na našu sposobnost razumijevanja emocija kod pasa; istraživanje

Treba napomenuti da je fokus istraživanja bio sužen. U istraživanje je bilo uključeno samo nekoliko kulturnih skupina, a nejasno je mogu li se otkrića općenito generalizirati na europske i muslimanske skupine, jer kulturni stavovi mogu biti složeni i dolaze u nijansama. Rezultati se mogu razlikovati ovisno i pasmini koja je prikazana na fotografiji, a postoje mnogi ljudi koji imaju različita iskustva s psima – na primjer, ljudi koji nisu uopće vlasnici, a stručnjaci su u tom polju.

AUTOR: The British Psychological Society
OBJAVLJENO: 09.12.19 u 09:24
http://bit.ly/2rjokor
Svatko tko je ikada "naružio" svog psa zbog krađe hrane sa stola ili skakanja na "zabranjenu zonu" poput kauča, svjestan je da psi jako dobro razumiju ono što im se govori – barem kada im to odgovara.

Istraživanja su pokazala da su psi sposobni razumjeti neke aspekte ljudske komunikacije, vjerojatno zbog činjenice da smo kroz povijest koristili njihovu sposobnost da reagiraju na naše naredbe. Izgleda da psi razumiju riječi, gestikulacije, značenje visine tona i facijalne ekspresije.

Ali, što sa ljudima i kako oni razumiju pse?

Federica Amici s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju zajedno sa svojim kolegama pokušava naći odgovor baš na ovo pitanje.

Tim je regrutirao sudionike s raznim iskustvima sa psima i koji potiču iz različitih kultura, svaki sa svojim kulturološki uvjetovanim stavovima o životinjama. Na primjer, veći dijelovi Europe uglavnom imaju pozitivne stavove o psima. Ljudi iz Europe smatraju da su njihovi psi dio obitelji te oni žive zajedno sa svojim vlasnicima u kući. U zemljama sa pretežito muslimanskim stanovništvom, psi žive na otvorenom i ne smatra ih se članovima obitelji.

Istraživači za ispitanike izabrali 88 odraslih i 77 djece, iz četiri različite demografske kategorije:

Europljani koji nisu muslimani i vlasnici su pasa, Europljani koji nisu muslimani i nisu vlasnici pasa, muslimani koji nisu vlasnici pasa te potiču iz zemalja čije je stanovništvo pretežito muslimansko, ali su živjeli u Europi najmanje tri godine i muslimani koji nisu vlasnici pasa te žive u nekoj od većinski muslimanskih zemalja.

Bez obzira na demografsku kategoriju, među sudionicima je bilo različitih stavova prema psima, piše The British Psychological Society.

Sudionicima su prikazane fotografije lica 20 pasa, 20 čimpanza i 20 ljudi, a sve fotografije su prikazivale različite emocije – sreću, tugu, bijes, strah te neutralni izraz. Ispitanici su morali ocijeniti koliko snažno svaka slika predstavlja neku od emocija. Pitali su ih i o kontekstu u kojem je svaka fotografija snimljena – misle li na primjer da se pas igra s vlasnikom ili se sprema napasti nekoga.

Rezultati su sugerirali da, iako neka sposobnost prepoznavanja psećih emocija postoji još od ranog života, to je uglavnom vještina koju stičemo iskustvom. Dječja sposobnost prepoznavanja emocija pasa bila je uglavnom slična bez obzira na kategoriju kojoj pripadaju: iskustvo psima ili odrastanje u kulturi prihvatljivoj za pse nije imalo velikog utjecaja na uspješnost djece u ovom zadatku.

No, kod odraslih je kulturološko iskustvo igralo veliku ulogu. Bez obzira da li posjeduju pse ili ne, sudionici koji potiču iz europskih kultura daleko su bolje prepoznavali pseće emocije od onih ispitanika koji su odrasli u muslimanskim zemljama (čak i ako spadaju u kategoriju koja je određen period života provela u Europi). Ovi rezultati se odnose na prepoznavanje psećih emocija. Što se tiče prepoznavanja emocija kod čimpanzi i ljudi, sve skupine su imale jednako dobar učinak. Očekivano, i odrasli i djeca bila su u stanju prepoznati ljudske emocije bolje nego pseće.

"Ovi rezultati su važni jer sugeriraju da nije nužno izravno iskustvo s psima kako bi se razvila sposobnost kod ljudi da prepoznaju pseće emocije, već i kultura u kojoj odrastaju“, kaže Amici.

Zanimljivo je da su sve skupine imale bolje rezultate kada su ih pitali o razumijevanju konteksta fotografija, nego kada su za zadatak imali da imenuju emocije izravno, što sugerira da sposobnost razumijevanja emocija leži u znakovima koje dobivamo iz određenih situacija.

Fokus istraživanja bio je sužen. U istraživanje je bilo uključeno samo nekoliko kulturnih skupina, a nejasno je mogu li se otkrića općenito generalizirati na europske i muslimanske skupine, jer kulturni stavovi mogu biti složeni i dolaze u nijansama. Rezultati se mogu razlikovati ovisno i pasmini koja je prikazana na fotografiji, a postoje mnogi ljudi koji imaju različita iskustva s psima – na primjer, ljudi koji nisu uopće vlasnici, a stručnjaci su u tom polju.

Proučavanje utjecaja na naše prepoznavanje životinjskih emocija moglo bi utabati put daljnjem ispitivanju kulturološki razlika kada je u pitanju prepoznavanje emocija, te bi vlasnicima moglo pomoći da bolje razumiju svog ljubimca.


Prevela: Ružica Ereš