Koliko ljudi je umrlo u svemiru?

Od otprilike 550 ljudi koji su se dosad zaputili u svemir, samo troje ih je zapravo umrlo u svemiru. Riječ je o posadi sovjetske misije Soyuz 11, Georgiju Dobrovolskom, Vladislavu Volkovu i Viktoru Patsajevu.

AUTOR: Astronomy
OBJAVLJENO: 12.12.19 u 19:22
https://bit.ly/2RNLzl1
Za mnoge koji bi htjeli postati astronauti, ideja odlaska u nepoznato bila bi ostvarenje sna. No, kroz posljednjih pedeset godina dogodio se niz tragedija povezanih sa svemirskim letovima koji su sličniji najgorim noćnim morama astronauta.

U posljednjih pola stoljeća oko 30 kozmonauta i astronauta umrlo je tijekom obuke ili pokušaja opasnih svemirskih misija. No, velika većina ovih smrti dogodila se ili na Zemlji ili u Zemljinoj atmosferu – ispod takozvane Kármánove linije, koja počinje na nadmorskoj visini od otprilike 100 kilometara.

Međutim, od otprilike 550 ljudi koji su se dosad zaputili u svemir, samo troje ih je zapravo umrlo u svemiru.

Kobna granica

U ranim fazama svemirske utrke i NASA i SSSR doživjeli su porast smrtonosnih avionskih nesreća u kojima je poginuo veliki broj pilota koji su testirali napredne raketne avione. Tu je i požar tijekom misije Apollo 1 iz 1967. godine, koji je na užasan način ubio astronaute Gusa Grissoma, Eda Whitea i Rogera Chaffeeja. Tijekom simulacije lansiranja zapalila se iskra unutar kabine svemirskog broda, koja je bila ispunjena čistim kisikom. To je dovelo do nekontroliranog požara koji je ubrzo nadvladao posadu i doveo do njihove tragične smrti.

"Radili smo potpuno isti test noć prije, ali bez zatvaranja vrata, tako da nismo bili na 100% kisika", rekao je Walter Cunningham, pilot lunarnog modula misije Apollo 7 za portal Astronomy. "Nekoliko tjedana nakon što je posada poginula stvari su se počele vraćati u normalu, a onda smo postavljeni kao posada prve Apollo misije s ljudskom posadom". Nakon nešto manje od dvije godine, u listopadu 1968. godine, Cunningham, Wally Schira i Donn Eisele postali su prva posada u Apollo misijama koja je uspješno odletjela u svemir.

Kroz naredne tri godine, astronauti su dovršili još sedam misija – uključujući slijetanje na Mjesec tijekom misije Apollo 11 i nesretnu misiju Apollo 13. Zatim je 30. lipnja 1971. godine čovječanstvo postalo svjedok prvih, i zasad jedinih, smrtnih slučajeva koji su se dogodili u svemiru.

Soyuz 11

Prva svemirska stanica koja se nalazila iznad Zemljine atmosfere bio je SSSR-ov Salyut 1, koji je bespilotno lansiran 19. travnja 1971. godine. Samo nekoliko dana kasnije, lansirana je posada tri čovjeka na brodu Soyuz 10 s ciljem ulaska u svemirsku stanicu i bivanja u orbiti mjesec dana. Iako se posada Soyuz 10 sigurno povezala sa stanicom, problemi s ulaznim otvorom spriječili su ih da uđu u nju. Tijekom njihovog preuranjenog povratka na Zemlju, otrovne kemikalije procurile su u dovod zraka na Soyuzu 10, zbog čega se jedan od kozmonauta onesvijestio. Međutim, sva trojica na kraju su uspjela stići kući bez nekih dugotrajnih problema.

Samo nekoliko mjeseci kasnije, 6. lipnja, misija Soyuz 11 ponovno je pokušala ući u svemirsku stanicu. Za razliku od prve posade, tri kozmonauta iz misije Soyuz 11 – Georgi Dobrovolski, Vladislav Volkov i Viktor Patsajev – uspješno su ušla u Salyut 1. Jednom kad su se ukrcali, naredna tri tjedna su trebali provesti ne samo postavljajući novi rekord za najduže vrijeme provedeno u svemiru, nego i provodeći mnoštvo eksperimenata usredotočenih na to kako se ljudsko tijelo nosi s dužim razdobljima u bestežinskom stanju.

Kozmonauti su se 29. lipnja ponovno ukrcali na svemirski brod Soyuz 11 i započeli operaciju spuštanja na Zemlju, kada se dogodila tragedija.

Onima koji su bili na zemlji, činilo se da sve ide bez zastoja. Svemirski brod je sasvim uredno ušao kroz atmosferu i u konačnici sletio u Kazahstan kako je planirano. Tek kad su posade za oporavak otvorile otvor, otkrile su da su sva tri člana posade Soyuz 11 mrtva.

"Izvana nije bilo apsolutno nikakve štete", prisjeća se Kerim Kerimov, predsjedatelj Državne komisije. "Posada za oporavak je kucala sa strane, no iznutra nije bilo odgovora. Kad su otvorili vrata, vidjeli su svu trojicu članova u svojim sjedalicama, nepomični, s tamnoplavim mrljama na licu i tragovima krvi s nosa i ušiju. Izvadili su ih iz modula za spuštanje. Dobrovolski je još uvijek bio topao. Liječnici su im pokušali dati umjetno disanje. Na temelju njihovih izvještaja, uzrok smrti bilo je gušenje".

Kasnije je utvrđeno da je ova fatalna nesreća bila posljedica neispravne brtve ventila na modulu za spuštanje, koja se otvorila tijekom odvajanja od servisnog modula. Na visini od 168 kilometara, smrtonosna kombinacija curenja ventila i vakuuma u svemiru brzo je isisala sav kisik iz kabine u kojoj je bila posada, što je dovelo do smanjenja tlaka. Budući da se ventil nalazio ispod sjedala kozmonauta, bilo bi gotovo nemoguće na vrijeme riješiti problem.

SSSR je zbog ove tragedije tražio da svi kozmonauti moraju početi nositi hermetički zatvorena svemirska odjela za vrijeme ponovnog ulaska u atmosferu – što je praksa koja je i danas na snazi.


Prevela: Ružica Ereš