Životni vijek životinja upisan je u njihov DNK. Za ljude je to 38 godina; istraživanje

Znanstvenici su otkrili da su neandertalci i denisovci, izumrli rođaci modernih ljudi, imali maksimalni životni vijek od 37,8 godina. Na temelju procjene DNK, "prirodni" životni vijek modernog čovjeka iznosi svega 38 godina. To se podudara s nekim antropološkim procjenama za rane moderne ljude. Međutim, današnji ljudi mogu biti izuzetak zato što je napredak medicine i načina života produžio naš prosječni životni vijek.

AUTOR: The Conversation
OBJAVLJENO: 15.12.19 u 14:33
http://bit.ly/2YPB6qK
"Prirodni" životni vijek ljudi je oko 38 godina prema novoj metodi koju smo razvili za procjenu životnog vijeka različitih vrsta analizirajući njihovu DNK. Ekstrapoliranje iz genetskih istraživanja vrsta s poznatim životnim vijekom, otkrili smo da je izumrli vuneni mamut vjerojatno imao životni vijek od oko 60 godina, a grenlandski kit može očekivati da će živjeti više od dva i pol stoljeća.

Istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Reports je razmatralo na koji se način mijenja DNK životinje kako ona stari – i otkrilo da ono varira od vrsta do vrste i povezan je s time koliko će životinja vjerojatno živjeti.

Proces starenja vrlo je važan za biomedicinska i ekološka istraživanja. Kako životinje stare, tako doživljavaju pad bioloških funkcija, što ograničava njihov životni vijek. Do sada je bilo teško odrediti koliko dugo životinja može živjeti.

DNK je nacrt živih organizama i očigledno mjesto za traženje uvida u starenje i životni vijek živih bića. Međutim, dosad nitko nije uspio pronaći razlike u DNK sekvencama koje se odnose na razlike u životnom vijeku.

Životni vijek kralježnjaka uvelike varira. Riba pygmygoby (Eviata sigillata) je mala riba koja živi tek osam tjedana, a pojedini grenlandski kitovi (Somniosus microcephalus) mogu živjeti duže od 400 godina.

Poznavanje očekivanog životnog vijeka divljih životinja ključno je za upravljanje i očuvanje divljih vrsta životinja. Za ugrožene vrste poznavanje životnog vijeka može se iskoristiti za otkrivanje održivih populacija. U industrijama poput ribarstva životni vijek se koristi u modelima određivanja populacije kako bi se utvrdila ograničenja lova.

Međutim, životni vijek većine životinja je nepoznat. Većina procjena dolazi od malog broja jedinki koje žive u zatočeništvu i čija je dob kada su umrli bila poznata. Za dugovječne vrste teško je odrediti životni vijek jer mogu nadživjeti čitave generacije istraživača.

Proteklih nekoliko godina znanstvenici su razvili tzv. DNK "satove" koji mogu odrediti koliko godina životinja prolazi kroz posebnu vrstu promjene u DNK koja se naziva metilacijom DNK. Metilacija DNK ne mijenja temeljnu sekvencu gena, ali kontrolira jesu li one aktivne. Drugi znanstvenici su dokazali da je metilacija DNK u specifičnim genima povezana s maksimalnim životnim vijekom nekih sisavaca, poput primjerice primata. Unatoč tome što je metilacija DNK povezana sa starenjem i životnim vijekom, nijedno istraživanje dosad ga nije koristilo kao metodu za procjenu životnog vijeka životinja.

U najnovijem istraživanju znanstvenici su koristili 252 genoma (cjelovite sekvence DNK) od vrsta kralježnjaka koje su drugi znanstvenici već prikupili i učinili dostupnim javnosti u internetskoj bazi podataka. Zatim su te genome usporedili s drugom bazom podataka o životnim vijekovima životinja. Pomoću dobivenih podataka otkrili su da mogu procijeniti životni vijek kralježnjaka promatrajući gdje se događa metilacija DNK u 42 određena gena. Ova metoda omogućila im je i procjenu životnog vijeka dugo živućih, ali i izumrlih vrsta.

Tako su otkrili da je životni vijek grenlandskih kitova, koji se smatraju najdugovječnijim sisavcima na svijetu – 268 godina. Ta je procjena za 57 godina duža od najstarijeg pronađenog primjerka, koji će vjerojatno imati puno duži životni vijek nego što se mislilo. Također su otkrili da su vuneni mamuti imali prosječni životni vijek od 60 godina, što je slično današnjem životnom vijeku afričkih slonova – 65 godina.

Životni vijek izumrle vrste divovske kornjače s otoka Pinta procijenili su na 120 godina. Posljednji primjerak ove vrste, Lonesome George (usamljeni George), uginuo je 2012. godine u dobi od 112 godina.

Zanimljivo, otkrili su da su neandertalci i denisovci, izumrli rođaci modernih ljudi, imali maksimalni životni vijek od 37,8 godina. Na temelju procjene DNK, "prirodni" životni vijek modernog čovjeka iznosi svega 38 godina. To se podudara s nekim antropološkim procjenama za rane moderne ljude. Međutim, današnji ljudi mogu biti izuzetak zato što je napredak medicine i načina života produžio naš prosječni životni vijek.

Kako sve više znanstvenika bude prikupljalo genome drugih životinja, njihovi životni vjekovi moći će se lakše procijeniti pomoću ove metode. To je jako važno u ekološkom i smislu zaštite mnogih životinjskih vrsta za koje je potrebno bolje upravljanje divljinom.


Benjamin Mayne/The Conversation
Prevela: Ružica Ereš