Ekstremne nevolje u djetinjstvu povezane s promjenama u strukturi mozga; istraživanje

Ovo istraživanje pokazalo je da je rana institucionalna deprivacija povezana s promjenama u strukturi mozga koje su vidljive u odrasloj dobi, nakon više od 20 godina od napuštanja ustanova. Ovi nalazi pružaju uvjerljive dokaze za tvrdnju da ekstremne nevolje u ranom djetinjstvu mogu dovesti do dugotrajnih promjena u razvoju mozga usprkos kasnijem poboljšanju okoline.

AUTOR: Nuria Mackes
OBJAVLJENO: 08.01.20 u 13:33
http://bit.ly/36yUYBz
Ljudski mozak prolazi kroz dramatične razvojne promjene u prvim godinama života. U ovom razdoblju on je vrlo osjetljiv na utjecaj okoline. Ova osjetljivost pomaže bebama da se uče i razvijaju, ali ih čini i ranjivim na negativna iskustva, poput zlostavljanja, koja mogu imati trajne fizičke i psihološke posljedice.

U našem najnovijem istraživanju, objavljenom u časopisu PNAS, pokazujemo da su ekstremne nevolje u ranom životu povezane s promjenama u strukturi mozga u odrasloj dobi. Nevolje u ranom djetinjstvu koje doživljavaju djeca u ustanovama bilo je povezano s manjom veličinom mozga, kao i s promjenama moždanih struktura u određenim regijama. Neke od ovih promjena povezane su s neurorazvojnim problemima, poput poremećaja deficita pažnje (ADHD), koji mogu nastati zbog negativnih iskustava u ranom djetinjstvu.

U svom istraživanju ispitivali smo skupinu posvojenika koji su bili izloženi teškoj deprivaciji u ranom djetinjstvu, dok su živjeli u ustanovama u Rumunjskoj pod Ceauşescuovim režimom. Uvjeti u ovim ustanovama bili su grozni. Djeca često nisu imala dovoljno hrane, a nisu imala ni igračke. Bili su zatvoreni u krevetićima i nisu imali stalnih skrbnika s kojima bi se mogli povezati. Mnogo djece je umrlo u ovim ustanovama.

Nakon pada Nicolae Ceauşescua, snimke stanja u tim ustanovama proširile su se svijetom. Uslijedila je velika kampanja posvajanja. Za djecu je posvajanje značilo nagle promjene njihovih životnih okolnosti nabolje. Počeli su živjeti u obiteljima koje su se brinule za njih i voljele ih.

Istraživanje engleskih i rumunjskih posvojenika (English and Romanian Adoptees Study – ERA) prati razvoj neke od ove djece, koju su usvojile obitelji iz Velike Britanije. Istraživanje je uključilo i usporednu skupinu posvojenika u Velikoj Britaniji koji nisu iskusili institucionalno zanemarivanje.

Prethodno ERA istraživanje pokazalo je da su rumunjski posvojenici bili ozbiljno povrijeđeni kad su prvi put stigli u svoje posvojiteljske domove. Kod većine njih uslijedio je brzi oporavak.

Do šeste godine života kod mnogo se djece, posebice one koja su provela samo kratko vrijeme u ustanovama, fizički i kognitivni razvoj potpuno oporavio. Ipak, mnogi posvojenici koji su bili u ustanovama duže vrijeme razvili su kognitivne probleme i poremećaje mentalnog zdravlja, poput pojačanih simptoma ADHD-a, poremećaja autističnog spektra i nižeg IQ-a. Ti problemi često su se zadržali do odrasle dobi.

Snimci mozga

Zanimalo nas mogu li velike promjene u razvoju mozga objasniti učestalost poremećaja mentalnog zdravlja. Da bismo to učinili, istražili smo utjecaj rane institucionalne deprivacije na strukturu mozga odraslih osoba tako što smo radili funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) mozgova naših ispitanika.

Otkrili smo da je institucionalna deprivacija povezana s manjim mozgom u mladoj odrasloj dobi. Postojala je izravna veza s trajanjem deprivacije – što su duže posvojenici bili u ustanovama, veća je bila vjerojatnost da imaju manju veličinu mozga. Manji volumen mozga bio je povezan i s nižom inteligencijom i više simptoma ADHD-a.

Činilo se da su određene regije frontalnog i temporalnog dijela mozga bile posebno osjetljive na deprivaciju. Promjene u regiji koja se nalazi u temporalnom dijelu mozga – inferiorni temporalni korteks – povezane su s manjim brojem simptoma ADHD-a. To ukazuje da bi ova promjena u strukturi mozga mogla biti kompenzacijska, a ne štetna, jer je povezana s boljim ishodima.

Ovo istraživanje pokazalo je da je rana institucionalna deprivacija povezana s promjenama u strukturi mozga koje su vidljive u odrasloj dobi, nakon više od 20 godina od napuštanja ustanova. Ovi nalazi pružaju uvjerljive dokaze za tvrdnju da ekstremne nevolje u ranom djetinjstvu mogu dovesti do dugotrajnih promjena u razvoju mozga usprkos kasnijem poboljšanju okoline.

Promjene u strukturi mozga ne ukazuju uvijek na oštećenja – u nekim slučajevima u pitanju je bila kompenzacija. Potrebna su daljnja istraživanja kojima ćemo utvrditi najbolji način za sprječavanje i liječenje psihijatrijskih stanja koja proizlaze iz nevolja. Primjerice, bilo bi zanimljivo vidjeti može li se u kognitivnom treningu ciljati na kompenzacijske procese otkrivene ovim istraživanjem kako bi se ublažili simptomi ADHD-a kod ljudi koji su doživjeli deprivaciju u ranom djetinjstvu.


Piše Nuria Mackes za The Conversation
Prevela: Ružica Ereš