Kristalna pećina u Meksiku: Najveći kristali na svijetu nastali kroz 500.000 godina

Kristalna pećina otkrivena je tijekom rudarskih radova 2000. godine. Puna je kristala selenita promjera do 1,2 metra i dužine 15 metara.

AUTOR: Geology In
OBJAVLJENO: 17.01.20 u 13:39
http://bit.ly/2NBmmHN
Rudnik Naica u meksičkoj državi Chihuahua najpoznatiji je po svojim kristalima selenita. Nalazi se u općini Saucillo, a riječ je o rudniku olova, cinka i srebra kojim upravlja Industrias Peñoles, vodeći proizvođač olova u Meksiku. Kristalna pećina otkrivena je rijekom rudarskih operacija, a puna je kristala selenita (gipsa) promjera do 1,2 metra i dužine 15 metara.

Nastanak kristala

Naica leži na drevnom rascjepu, a ispod pećine se nalazi podzemna komora magme. Magma je zagrijavala podzemne vode pa su one postale zasićene mineralima, uključujući velike količine gipsa. Šuplji prostor u pećini bio je ispunjen toplom vodom bogatom mineralima tijekom pola milijuna godina. Za to vrijeme voda je ostala vrlo stabilna na temperaturi većoj od 50°C, što je omogućilo formiranje rast kristala.

Kako su kristali toliko narasli?

U časopisu Geology, Juan Manuel García-Ruiz izvještava da su kristali tisućljećima uspijevali u izuzetno rijetkom i stabilnom prirodnom okruženju pećine. Temperature su se kontinuirano kretale oko 58°C, a pećina je bila puna vode bogate mineralima koja je potaknula rast kristala.

Rudarski radovi u suvremenom dobu doveli su do otkrića ovog prirodnog čuda ispumpavanjem vode iz špilje velike 10x30 metara. Ona je pronađena 2000. godine u blizini grada Delicias u državi Chihuahua. García-Ruiz savjetovao je rudarskoj tvrtki da sačuva ove pećine.

Istraživanja i znanstvene studije

Tim znanstvenika pod vodstvom stručnjaka za pećinske minerale i kristalografa sa Sveučilišta u Bologni (Italija), detaljno je istraživao pećinu još 2006. godine. Da bi preživjeli i mogli raditi u ekstremnim uvjetima visokih temperatura i vlažnosti, koji sprječavaju dugotrajno zadržavanje u kristalnoj komori, razvili su vlastita rashladna odjela i sustave "hladnog disanja" (Tolomea odijelo i Sinusit respirator).

Specijalni kombinezoni opremljeni su dušekom s rashladnim cijevima postavljenim po vijelom tijelu i priključenim na ruksak težine oko 20 kilograma, u kojem se nalazi rezervoar napunjen hladnom vodom i ledom. Hlađenje koje se osigurava topljenjem leda bilo je dovoljno za otprilike pola sata autonomije.

Pored mineraloških i kristalografskih studija, provedena je i biogeokemijska i mikrobna karakterizacija kristala gipsa. Stein-Erik Lauritzen sa Sveučilišta u Bergenu (Norveška) datirao je uran-torij kako bi se procijenila maksimalna starost ovih divovskih kristala, a ispostavilo se da su stari oko 500.000 godina.

Speleologinja i geomikrobiološka stručnjakinja za ekstremofile Penelope Boston sa Rudarsko-tehnološkog instituta u Novom Meksiku provela je sterilno uzorkovanje bušotina gipsa praveći male rupe u velikim kristalima u aseptičkim uvjetima. Cilj je bio otkriti moguću prisutnost drevnih bakterija inkapsuliranih u tekućini, a čvrstu uključenost predstavlja kalup kalcijevog sulfata od njegova nastanka.

Predviđene su mikrobne studije o fluidnoj inkluziji kako bi se pokušalo dokazati prisustvo drevnih mikroorganizama u izvornoj otopini tekućine u kojoj su se kristali razvili.

Ostala istraživanja također pokrivaju područja palinologije (proučavanje polena), geokemije, hidrogeologije i fizičkih uvjeta koji prevladavaju u Kristalnoj pećini, piše Geology In.