Kako bi vaš glas zvučao na drugim nebeskim tijelima?

Gusta atmosfera Venere spustila bi visinu našeg glasa za otprilike pola oktave jer bi njena težina usporila vibriranje glasnica. Međutim, budući da se valovi brzo kreću kroz maglu, to bi vam istovremeno dalo i neku kreštavu nijansu u glasu.

AUTOR: Popular Science
OBJAVLJENO: 26.01.20 u 17:52
OSVJEŽENO: 26.01.20 u 17:52
http://bit.ly/2TUTuyd
Akustičari ponekad nagađaju kako bi se vodili razgovori na drugim nebeskim tijelima. Naravno, da ste na otvorenom na Marsu, ne biste ni stigli razgovarati – vaša bi krv provrela i ubila vas u svega nekoliko sekundi. No, kako bi zvučali vaši posljednji krici?

Bez obzira na to gdje se nalazite, vaš glas je proizvod brzine valova pritiska koji se kreću kroz vaš grkljan i frekvencije vibracija u glasnicama. No, kada biste vikali u plinove različite gustoće, isti zvukovi poprimili bi nove oblike, piše Popular Science.

Na Zemlji ljudske glasnice podrhtavaju u frekvencijama prilagođenim pojasu Zlatokose – atmosferi koja nije pretjerano gusta ili rijetka. Bogatstvo molekula dušika i oskudnost ugljikova dioksida u našem zraku dovodi do toga da se dobar dio vibracija ne apsorbira, zbog čega se zvuk tako dobro čuje.

Međutim, na drugim nebeskim tijelima situacija nije takva. Evo na koji način bi nekoliko vanzemaljskih atmosfera moglo promijeniti vaš glas:

Mars: Na Crvenom planetu dobro biste se pomučili da vas netko čuje. Oko 95% njegove atmosfere čini ugljikov dioksid – molekularna veza koja jako dobro apsorbira vibracije – tako da bi se čak i zvučnici pojačani do kraja jedva čuli na 9 metara udaljenosti. Kemija prohladnog zraka također usporava kretanje zvuka, a vaš glas bi vjerojatno zvučao duboko i hrapavo.

Titan: Ovaj Saturnov mjesec najsličniji je Zemlji od svih tijela koja smo proučavali, ali njegova atmosferska mješavina plinova je za 50% gušća od naše. Gust i hladan zrak usporio bi drhtanje glasnica i samu brzinu zvuka, zbog čega bi vaš glas i na Titanu zvučao dublje i hrapavije. Sumorni tonovi putovali bi daleko zahvaljujući bogatstvu dušičnim plinom koji omogućuje kretanje zvuka.

Venera: Gusta atmosfera ovog planeta spustila bi visinu našeg glasa za otprilike pola oktave jer bi njena težina usporila vibriranje glasnica. Međutim, budući da se valovi brzo kreću kroz maglu, to bi vam istovremeno dalo i neku kreštavu nijansu u glasu.

Drugi svjetovi: Ostala kamena tijela koja kruže oko našeg Sunca su praktički tiha, a isto je i u otvorenom svemiru. U njihovoj rijetkoj ili nepostojećoj atmosferi nema dovoljno plinova koji bi nosili zvučne valove. Nekoliko mjesta bi moglo projicirati zvuk, recimo, eksplozije u stilu sci-fi filmova, ali zvukovi na skali ljudskog glasa se ne bi mogli čuti.


Prevela: Ružica Ereš