Paradoks izgovora pri učenju stranog jezika; istraživanje

Istraživači su od ispitanica, 24 Nijemice koje uče engleski jezik, zatražili da pročitaju 60 kratkih rečenica. Kada su kasnije preslušavale snimke izgovora, gdje su glasovi izmjenjeni da zvuče kao muški, ispitanice su u svim slučajevima vlastiti izgovor ocijenili boljim od ostalih iako nisu mogle prepoznati koji je njihov snimak. "Učenici imaju tendenciju precjenjivanja kvalitete svog izgovora", rekla je lingivstkinja Eva Reinisch. "U pravilu, oni vjeruju da je njihov engleski bolji od onoga koji govore njihovi kolege iz jezičnih škola ili s tečajeva, iako prave iste pogreške".

AUTOR: Science Daily
OBJAVLJENO: 08.02.20 u 19:53
https://bit.ly/3bmdEaD
Jedan od najtežih aspekata učenja stranog jezika je izgovor. Učenici su obično skloni određenim greškama koje se razlikuju ovisno o materinjem jeziku učenika. Primjerice, Nijemci obično imaju artikuliranjem zvuka th u engleskom jeziku, koje najčešće izgovaraju kao slovo s.

Suprotno tome, izvorni govornici engleskog jezika imaju problem s njemačkim ü, koje obično izgovaraju kao ju, jednako kako izgovaraju slovo u u svojoj abecedi. Mnogi se smiju tim pogreškama kada ih izgovore drugi, iako i sami prave iste greške. Ova reakcija sama po sebi ukazuje na paradoks: ona pokazuje da učenici evidentiraju pogreške kada ih čine drugi. Usprkos tome, većina ljudi koji uče neki jezik smatra da je praktično nemoguće ukloniti ove tipične pogreške, čak i nakon višegodišnje prakse.

Istraživanje koje su provele lingvistkinje sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu (LMU) Eva Reinisch i Nikola Eger u suradnji s Holgerom Mittererom sa Sveučilišta na Malti, otkrilo je jedan razlog za ovaj paradoks.

"Učenici imaju tendenciju precjenjivanja kvalitete svog izgovora", kaže Reinisch. "U pravilu, oni vjeruju da je njihov engleski bolji od onoga koji govore njihovi kolege iz jezičnih škola ili s tečajeva, iako čine iste pogreške". Ovo precjenjivanje vlastitih sposobnosti važan je čimbenik koji pomaže objasniti zašto je teško naučiti zvukove koji se koriste u stranim jezicima.

Istraživači su od ispitanica, 24 Nijemice koje uče engleski jezik, zatražili da pročitaju 60 kratkih rečenica poput: "The family bought the house", "The jug is on the shelf" i "They heard a funny noise". Nekoliko tjedana kasnije, iste su ispitanice pozvane natrag u laboratorij, a znanstvenici su ih zamolili da preslušaju snimke četvero učenika engleskog jezika, gdje su tri snimka bila od drugih učenica, a jedna je snimka njih samih. Točnije, od njih se tražilo da ocijene izgovor rečenica. Da bi bili sigurni da ispitanice neće prepoznati svoj snimak, znanstvenici su manipulirali snimkama izmijenivši ih tako da zvuče kao da ih izgovara muškarac.

"Ovaj element dizajna eksperimenta je bio presudan. Ključno je bilo osigurati da nitko od slušatelja ne bude svjestan da je i snimka njihovog izgovora uključena u testni uzorak, inače se njihove procjene ne bi mogle smatrati nepristranim", rekao je Mitterer.

Rezultati ovog testa bili su jasni. U svim slučajevima, slušatelji su vlastiti izgovor ocijenili boljim od ostalih iako nisu mogli prepoznati da je u pitanju snimak njihovog izgovora, piše Science Daily. "Iznenadili smo se da je eksperiment tako jasno ukazao na značaj precjenjivanja vlastitih sposobnosti u ovom kontekstu", rekla je Reinisch.

Nekoliko je mogućih objašnjenja ovih rezultata. Prethodno istraživanje je pokazalo da je poznate naglaske lakše razumjeti nego naglaske koji zvuče nepoznato. "Svaka osoba najbolje poznaje zvuk svog glasa i nema poteškoća da ga razumije", objašnjava Reinisch, koja radi na Institutu za fonetiku i obradu jezika na LMU. "Možda nas to poznavanje navodi da svoj izgovor smatramo boljim nego što on zapravo jest".

Drugi čimbenik je efekt "puke izloženosti". Ovaj izraz odnosi se na činjenicu da smo stvari s kojima smo upoznati – poput zvuka vlastitog glasa – skloni ocjenjivati kao ugodnije.

Rezultati ovog istraživanja naglašavaju važnost povratnih informacija od drugih na tečajevima jezika, jer one povećavaju svijest polaznika o nedostacima u izgovoru i razumijevanju jezika.

"Sve dok vjerujemo da smo već jako dobri, nećemo se dovoljno truditi da se poboljšamo", ističe Reinisch. Manjak povratnih informacija povećava rizik od onoga što su znanstvenici ovdje nazvali "fosilizacijom". Učenici smatraju da su već savladali nepoznate artikulacijske obrasce u novom jeziku, iako nije tako. Zato ne vide razloga za daljnjim ulaganjem većih napora u poboljšavanje svog izgovora.

Autori ovog istraživanja vjerojatno neće učiniti takvu vrstu greške. Oni već traže načine za poboljšanje ove situacije pomoću aplikacija koje generiraju potrebne vanjske povratne informacije – bez obzira na to kako korisnici ocjenjuju vlastite sposobnosti izgovora.

Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOS One.