5 najvećih tragedija u svemirskim misijama

Ako je iz ovih tragičnih događaja proizašlo išta dobro, to je naslijeđe sigurnijeg putovanja u svemir koje su ostavili iza sebe.

AUTOR: Interesting Engineering
OBJAVLJENO: 11.02.20 u 16:53
http://bit.ly/31It1Wm
Svemir je vrlo opasan i teško se pripremiti za nj. Nažalost, želja čovječanstva za istraživanjem područja van Zemlje i za razumijevanjem svemira dovela je do nekoliko katastrofa tijekom povijesti svemirskih putovanja. U nastavku pročitajte nešto o najgorim katastrofama, ali i o hrabrim ljudima koji su se zaputili u svemir u svrhu poboljšanja našeg znanstvenog razumijevanja kozmosa.

Ekplozija šatla Columbia 2003. godine

Vraćajući se u Zemljinu atmosferu tokom svoje 28. misije, svemirski šatl Columbia se 1. veljače 2003. godine razbio pri ulasku u atmosferu, usmrtivši svim sedam astronauta koji su bili u njemu. Incident je izravno doveo do povlačenja NASA-ine flote u svemirskom šatlu 2011. godine i nedostatka zaista ambicioznih misija posljednjih godina, a NASA trenutno radi na nasljedniku projekta Artemis.

Istragom je utvrđeno da je problem počeo već tijekom lansiranja šatla sa Zemlje 16 dana ranije. Mali komad izolacijske pjene otkinuo se iz spremnika goriva tijekom pokretanja i probio malu rupu u lijevom krilu šatla.

Pjena se zapravo odvojila tijekom ranijih pokretanja šatla bez ikakvih incidenata, što je nASA-ine znanstvenike dugo držalo u uvjerenju da to nije problem. Međutim, ovom prilikom, mala rupa u krilu dovela je do poništavanja pritiska i eventualnog slamanja letjelice zbog atmosferskih plinova koji su ulazili u šatl dok je prolazio atmosferom prema Zemlji.

NASA je stavljena pod jaki nadzor Kongresa i novina zbog činjenice da su znali za problem s pjenom. Kako je rekla Pamela A. Melroy, voditeljica istrage o nesreći, "posada je radila sve što je obučena da radi, i radili su sve kako treba" kada se dogodila katastrofa.

Pad misije Challenger 1986. godine

Deseta misija svemirskog šatla Challenger završila je tragedijom. Šatl koji je prevozio sedam astronauta, uključujući i Christu McAuliffe, učiteljicu u srednjoj školi koja je izabrana u okviru NASA-inog novog programa "Učitelj u svemiru", raspao se 73 sekunde nakon što je lansiran i srušio u Atlantski ocean s visine od otprilike 15.200 metara.

Istragom nakon incidenta utvrđeno je da je NASA znala da niske temperature mogu oštetiti gumene prstenove na letjelici napravljene za odvajanje raketnih pojačala, zaustavljanje istjecanja goriva i sprječavanje njihova zatvaranja.

Inženjer koji je radio na ovom šatlu, Bob Ebeling, zapravo je očajnički pokušavao upozoriti da nema dovoljno podataka o tome kako će se prstenovi ponašati na temperaturi nižoj od 12°C i da bi se lansiranje trebalo odgoditi. No, nitko ga nije poslušao. Priča se da se nakon jednog zaista frustrirajućeg sastanka s dužnosnicima NASA-e Ebeling vratio kući i rekao svojoj supruzi da će se Challenger raspasti.

NASA je odlučila nastaviti s lansiranjem unatoč upozorenjima, što je dovelo do bijesa javnosti i privremene obustave programa svemirskog šatla.

Misija Soyuz 11 i njeno nasljeđe

Ova katastrofa je jedini slučaj da su ljudi poginuli dok su zapravo bili u svemiru. Nakon uspješnog slijetanja misije Apollo na Mjesec, SSSR je htio to nadmašiti. U travnju 1971. godine to su napravili pokretanjem prve svjetske svemirske stanice, Salyut-1.

Dva mjeseca kasnije, tri kozmonauta stekla su status heroja u SSSR-u, uzlijetanjem rakete Soyuz 11, pristajući u svemirsku stanicu Salyut-1 i provevši tri tjedna na stanici obavljajući znanstvena istraživanja.

Sve je išlo po planu do povratnog putovanja 30. lipnja. Letjelica je sasvim normalno ušla u atmosferu i savršeno sletjela na Zemlju. No, kada su zemaljski operativci otvorili otvor letjelice, sva tri kozmonauta bila su mrtva.

Soyuz 11 sletio je automatski. Tijekom odvajanja od servisnog modula otvorila se neispravna brtva ventila, što je dovelo do smanjenja tlaka u kabini. Nijedan od kozmonauta nije nosio svemirsko odijelo, što znači da im je brzo nestalo kisika i vjerojatno su se ugušili oko 30 minuta prije slijetanja.

Naslijeđe ovog događaja je to što se nakon toga uvelo pravilo da svi kozmonauti i astronauti moraju nositi svemirska odijela u svim fazama misije u kojoj bi moglo doći do smanjenja tlaka.

Tragedija misije Soyuz 1 koja se mogla izbjeći

Vladimir Komarov jedna je od zaista tragičnih figura svemirske utrke koja se zagrijavala između SAD-a i SSSR-a pedesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom spuštanja natrag prema zemlji, padobranski sustav svemirske letjelice Soyuz 1 se pokvario, zbog čega se letjelica zapalila, a u njoj je izgorio i Vladimir Komarov, jedini član posade.

Ova priča posebno je tragična zbog toga što je Komarov znao da je misija bila ugrožena. Zapravo u svom posljednjem kontaktu s bazom Komarov vrišti i psuje nadređenima, rekavši im da su ga ubili.

Jurij Gagarin, Kolarovov dobar prijatelj i kolega, pregledao je letjelicu prije misije s drugim tehničarima, i ustanovili su 203 problema. Unatoč molbama za odgodu leta, Leonid Brežnjev, tadašnji čelnik SSSR-a, pogurao je planove naprijed – ovim letom zapravo se htjela obilježiti 50. godišnjica komunističke revolucije i nije se mogao odgoditi. Tragično, i Kolarov i Gagarin tražili su da lete jer su obojica htjeli spasiti onog drugog od sigurne smrti.

Izvještaji kažu da je Kolarov prije leta zatražio sprovod s otvorenim kovčegom da bi sovjetsko vodstvo moglo vidjeti što mu je učinilo. Želja mu je ostvarena.

Tragedija zbog lošeg dizajna misije Apollo 1

Svemirski program Apollo zamalo je završio prije nego što je uopće počeo. Nažalost, i u ovom primjeru pogrešno postavljenih prioriteta, posada i tehničari misije ukazivali su na nedostatke letjelice, ali ih se nije slušalo. Letjelica se na kraju zapalila, a požar je zahvatio i kabinu u kojoj se nalazila posada, usmrtivši tri astronauta koja su bila u kabini.

Unatoč činjenici da se nesreća zapravo dogodila tijekom simulacije lansiranja u postaji Cape Canaveral na Floridi, NASA je službeno odredila misiju Apollo 1 nakon nesreće.

Zalutala iskra pokrenula je požar u okruženju čistog kisika unutar modula Apollo 204, ubivši astronaute Virgila "Gusa" Grissoma, Edwarda Whitea i Rogera Chaffeea, koji su se ugušili. Greške u dizajnu vrata kabine doveli su do toga da se ona teško i sporo otvaraju, što znači da je bilo nemoguće na vrijeme izvući astronaute.

Kako se pokazalo da je često slučaj u ovakvim događajima, posada i nekoliko inženjera izrazili su zabrinutost zbog problema sa svemirskom letjelicom Apollo 1 u nekoliko navrata tijekom priprema. Unatoč tome, pritisci rasporeda i želja da se SAD gleda kao pionirsku zemlju u svemirskim pothvatima doveli su do ukidanja dodatnih sigurnosnih mjera u korist bržeg lansiranja.

Ako je iz ovih tragičnih događaja proizašlo išta dobro, to je naslijeđe sigurnijeg putovanja u svemir koje su ostavili iza sebe. Međutim, i dalje postoji osjećaj da bi neke kompanije namjerno zanemarile neke lekcije koje smo ovako naučili, poput usporavanja proizvodnje i rasporeda aktivnosti kada se pojave sigurnosni problemi.

- Izvor: Interesting Engineering
Prevela: Ružica Ereš