Indonezija: Špiljske slike stare 40.000 godina u opasnosti zbog rudarenja cementa

"Rudarske aktivnosti u blizini sigurno utječu na ove slike, jer stvaraju vibracije, utječu na osjetljiv hidrološki sustav krša i dovode do potencijalno štetnih promjena temperature", rekao je arheolog Budianto Hakim.

AUTOR: The Guardian
OBJAVLJENO: 22.02.20 u 17:36
https://bit.ly/2V92ikG
Najstarije poznate figurativne slike na svijetu, koje se nalaze u blizini rudnika cementa u Indoneziji, ugrožava industrija, upozorili su znanstvenici. Datiranje slika u prosincu pokazalo je da su stare najmanje 40.000 godina.

No, u lošem su stanju. Nalaze se u zemljištu pod nadzorom tvrtke Tonasa Cement Company, koja određuje kome je dopušteno posjetiti lokaciju. Iako je Tonasa surađivala s lokalnim tijelima u osiguravanju područja, i dalje se rudari na cijelom području.

Regionalni dužnosnici i znanstvenici sada traže način za bolju zaštitu i više sredstava za arheološki značajnu regiju Maros-Pangkep u Južnom Sulawesiju, gdje možda ima još starijih artefakta.

"Kao istraživač koji je cijelu svoju karijeru proveo u Južnom Sulawesiju, vrlo sam zabrinut za stanje pretpovijesnih špilja koje su danas okružene rudnicima cementa i mramora", rekao je Budianto Hakim, indonezijski arheolog koji je sudjelovao u nedavnim istraživanjima crteža na stijenama.

Nedugo nakon što su otkrivene pećinske slike, Tonasa je pristala zaštititi 3,6 hektara oko špilja Bulu Sipong. "Čim smo saznali za otkriće, status tog područja podigli smo na 'zaštićeno mjesto kulturne baštine'", rekao je Abdul Rasak iz Tonase. "Nismo znali njihovo značenje, mislili smo da su to samo slike... ali sada, kao djeca ovog kraja, ponosni smo na to što su činili naši preci".

Ako tvrtka pronađe još primjera špiljske umjetnosti, moraju upozoriti lokalno tijelo za kulturnu baštinu, rekao je Budianto. Dosad nisu prijavljena nikakva nova otkrića.

"Držimo ih za riječ", kaže Budianto. "No, naravno, oni kao tvrtka imaju drugačije motive od nas znanstvenika. Ako prijave to, mogu izgubiti dio profita".

Tonasa, najveći proizvođač cementa u istočnoj Indoneziji, i dalje rudari oko zaštićenog područja. Kamioni napunjeni krečnjakom i sirovinama mogu se vidjeti kako svakih par minuta prolaze zemljanom stazom ispred špilje. Australski arheolog i koautor istraživanja o pronađenim slikama, Maxime Aubert rekao je da je prašina od rudarskih operacija, zajedno s dimom vozila koja prolaze tuda "najneposrednija prijetnja" slikama u pećini.

Ove drevne umjetnine nalaze se u krševitom krajoliku, području zaštićenom vapnencem, koji ima karakterističnu topografiju špilja, vrtača i podzemnih potoka. Vapnenac je sirovina od koje se dobija cement, a globalni apetiti za cementom ugrožavaju krške ekosustave diljem jugoistočne Azije.

"Rudarske aktivnosti u blizini sigurno utječu na ove slike, jer stvaraju vibracije, utječu na osjetljiv hidrološki sustav krša i dovode do potencijalno štetnih promjena temperature", rekao je Budianto. Predstavnici Tonase ne slažu se s tim. Oni su najavili proširenje programa kulturnog turizma do ovog nalazišta, gradnju muzeja i poticanje posjetitelja da vide slike. Trenutno u komori mogu biti samo do četiri osobe, ali nema fizičkih barijera za dodirivanje s drevnim umjetničkim djelima.

Aubert i njegovi kolege nedavno su napisali da se nalazište "raspada pred našim očima" i da su "primijetili alarmantno propadanje ove umjetnosti na svim lokalitetima". Na nekim od njih primijetili su da se boja briše. Pozvali su na akciju održavanja onoga što su opisali kao "dar iz zore ljudske kulture".

"Dosad smo pronašli više od 300 mjesta prapovijesne umjetnosti na području Sulawesija i indonezijskog Bornea, a desetke njih pronađu svake godine", kaže Aubert. "Da je samo jedan takav lokalitet pronađen u Francuskoj ili Španiji, bilo bi to veliko otkriće. Ovo područje je... ključno za razumijevanje kognitivne i kulturne evolucije naše vrste".

Istraživanje objavljeno u časopisu Nature.


Prevela: Ružica Ereš