Ledene fronte Antarktika pomažu u zaštiti klime; istraživanje

Znanstvenici vjeruju da su im ova istraživanja pružila znatno bolje alate za predviđanje budućih razina vode i stvaranja preciznijih klimatskih prognoza.

AUTOR: Science Daily
OBJAVLJENO: 29.02.20 u 18:14
https://bit.ly/389sRsR
Led u unutrašnjosti Antarktika sadrži količine vode koje bi mogle podići globalnu razinu mora za nekoliko metara. Novo istraživanje pokazuje da su zidovi ledenjaka važni za klimu, jer sprječavaju porast temperature oceana i topljenje glacijalnog leda.

Ocean može pohraniti puno više topline od atmosfere. Duboko more oko Antarktika pohranjuje toplinsku energiju koja bi bila ekvivalentna zagrijavanju zraka iznad samog kontinenta za 400 stupnjeva.

Međunarodna istraživačka skupina koju su predvodili švedski znanstvenici odlučila je istražiti fiziku koja stoji iza oceanskih struja u blizini plutajućih ledenjaka koji okružuju obalu Antarktika, piše Science Daily.

"Trenutna mjerenja ukazuju na porast topljenja, osobito u blizini obale nekih dijelova Antarktika i Grenlanda. Ta povećanja mogu se povezati s toplim, slanim oceanskim strujama koje kruže epikontinentalnim pojasom otapajući led odozdo", objasnila je Anna Wåhlin, glavna autorica istraživanja i profesorica oceanografije na Sveučilištu u Göteborgu.

"Ono što smo ovdje pronašli je važna povratna informacija – ledene ploče su same sebi najbolja zaštita od upada tople vode. Ako se led stanji, doći će više oceanske topline i nastaviti ih rastapati, zbog čega će postajati još tanje itd. To je zabrinjavajući podatak jer se ledene ploče već stanjuju zbog globalnog zagrijavanja zraka i oceana", rekla je Céline Heuzé, klimatologinja na odsjeku za znanosti o Zemlji na Sveučilištu u Göteborgu.

Led u unutrašnjosti Antarktika postupno se primiče oceanu. Unatoč tome što je led jako važan, njegova stabilnost još uvijek je misterija za znanstvenike – kao i odgovor na pitanje što bi moglo dovesti do njegova bržeg topljenja.

Budući da je ledenjacima vrlo teško pristupiti, znanstvenici nisu saznali mnogo informacija o procesima koji se na njima događaju. Wåhlin i kolege omogućili su stjecanje novih saznanja proučavanjem podataka mjerenja prikupljenih instrumentima koje su postavili u ocean oko ledenjaka Getz u zapadnom Antarktiku.

Ispod jednog dijela ovog ledenjaka, debljine između 300 i 800 metara, nalazi se morska voda koja se povezuje s oceanom. Ledenjak ima okomiti rub, ledeni zid koji seže do 300-400 metara duboko u ocean. Topla morska voda teče ispod ovog ruba prema kontinentu i dubljem ledu koji se nalazi nešto južnije.

"Proučavajući podatke mjerenja koje smo dobili iz instrumenata, otkrili smo da ledeni rub blokira oceanske struje. To ograničava doseg tople vode do kontinenta. Već dugo ne uspijevamo uspostaviti jasnu vezu između transporta tople vode do epikontinentalnog pojasa i topljenja ledenjaka. Sada znamo da samo mala količina vode može probiti put ispod ledenjaka, što znači da otprilike dvije trećine toplinske energije koja se kreće prema epikontinentalnom pojasu nikad ne dođe do leda", rekla je Wåhlin.

Rezultati istraživanja znanstvenicima su pružili bolje razumijevanje načina rada ovih dijelova ledenjaka.

"S ledenjaka Getz primamo mjerenja transporta topline u oceanu što odgovara satelitskim mjerenjima topljenja leda. To također znači da plutajući ledenjaci – posebice ledene fronte – predstavljaju ključna područja koja moramo strogo nadzirati. Ako bi nestali njihovi ledeni zidovi, daleko veća količina toplinske energije bi došla do leda na kopnu.

Shodno tome, više ne očekujemo da ćemo vidjeti direktnu vezu između sve većih zapadnih vjetrova i većih razina topljenja leda. Umjesto toga, povećanje vodostaja može biti uzrokovano procesima koji pumpaju topliju i težu vodu prema epikontinentalnom pojasu kako se sustavi niskog tlaka približavaju kontinentu".

Znanstvenici vjeruju da su im ova istraživanja pružila znatno bolje alate za predviđanje budućih razina vode i stvaranja preciznijih klimatskih prognoza.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.


Prevela: Ružica Ereš