Uloga podvrsta sisavaca u evoluciji; istraživanje

Postoji snažna veza između raznolikosti vrsta i raznolikosti podvrsta, što ukazuje na to da je raznolikost podvrsta vrlo važan faktor za pojavu raznolikosti vrsta, tvrde znanstvenici. Ustvari, ovaj odnos potvrđuje da se podvrsta može smatrati ranom fazom specijacije – odnosno formiranja novih vrsta.

John Cummings/Wikimedia Commons
AUTOR: ZME Science
OBJAVLJENO: 18.03.20 u 18:54
https://bit.ly/394mWFQ
Darwinova teorija evolucije prirodnom selekcijom učinila je ovog biologa, geologa i prirodnjaka jednim od najutjecajnijih ljudi u povijesti. No, ona ne predstavlja njegov jedini doprinos znanosti.

Njegova su istraživanja podržala koncept da su ljudi životinje i da pripadaju jednoj vrsti. Također se bavio teorijom spolnog odabira, oprašivanjem orhideja (tzv. evolucija ljepote) i evolucijom ljudske psihologije.

Iako je umro 1882. godine, njegova istraživanja i danas oblikuju naše razumijevanje svijeta – i još uvijek su relevantna znanstvena tema. Jedno novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Cambridgeu potvrdilo je jednu od hipoteza predloženih u Darwinovom Porijeklu vrsta.

"Darwin je rekao da životinjske loze s više vrsta također moraju imati više varijacija, odnosno podvrsta", objašnjava Laura van Holstein, jedna od istraživačica. Upravo to je potvrđeno analizom istraživanja provedenih na malim sisavcima.

Vrsta je skupina životinja koja se može slobodno međusobno reproducirati. Neke vrste mogu imati i podvrste – populacije unutar vrsta koje se međusobno razlikuju po fizičkim osobinama, mogu se međusobno oplođivati i imati fertilno potomstvo . Istraživanje je pomoću novih eksperimentalnih podataka potvrdilo da se evolucija ne odvija na isti način i istom brzinom kod svih sisavaca jer se ne suočavaju svi s istom vrstom geografskih barijera.

"Otkrili smo da se evolucijski odnos između vrsta i podvrsta sisavaca razlikuje ovisno o njihovom staništu. Podvrste se formiraju, diverzificiraju i njihov se broj povećava na različit način u kopnenim i nekopnenim staništima, što zauzvrat utječe na to kako podvrste s vremenom mogu postati vrste", rekla je van Holstein.

Primjerice, van Holstein kaže da, ako prirodna barijera poput planinskog lanca postane smetnja, ona može razdvojiti životinjske grupe i dovesti do različitih evolucijskih puteva. Leteći i morski sisavci imaju manje takvih fizičkih prepreka u svom okolišu.

Postoji snažna veza između raznolikosti vrsta i raznolikosti podvrsta, što ukazuje na to da je raznolikost podvrsta vrlo važan faktor za pojavu raznolikosti vrsta, tvrde znanstvenici. Ustvari, ovaj odnos potvrđuje da se podvrsta može smatrati ranom fazom specijacije – odnosno formiranja novih vrsta.

Istraživanje predstavlja i upozorenje kada je u pitanju utjecaj koji ljudi mogu imati na životinjska staništa, kako danas, tako i u njihovoj budućoj evoluciji. Otkrića mogu pomoći u stvaranju novih strategija očuvanja ugroženih vrsta širom svijeta, piše ZME Science.

"Ova otkrića bi mogla biti korisna za evolucijske modele u predviđanju načina na koji će ljudska aktivnost poput sječe i krčenja šuma utjecati na evoluciju u budućnosti kroz narušavanje staništa određenih vrsta", kaže van Holstein. "Postoji tendencija ignoriranja životinjskih podvrsta, ali one igraju ključnu ulogu u dugoročnoj dinamici buduće evolucije".

Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the Royal Society B.


Prevela: Ružica Ereš