Na današnji dan: Ubojstvo obitelji Romanov

U noći sa 17. na 18. srpnja 1918. godine car Nikolaj, njegova supruga Aleksandra i njihova djeca Olga, Tatjana, Marija, Anastazija i Aleksej, pogubljeni su u podrumu Ipatijeve kuće. Njihova tijela su unakažena i spaljena prije pokopavanja u šumi.

AUTOR: History
OBJAVLJENO: 17.07.19 u 17:40
http://bit.ly/2Yk174E
Kada je Nikolaj Romanov okrunjen za cara Rusije 1894.godine, bio je unezvjeren. "Što će mi se dogoditi.. što će se dogoditi RusijI?" pitao je savjetnika kada je preuzeo tron. "Nisam spreman da budem car. Nisam nikad ni htio postati car!"

Dvadeset i četiri godine kasnije, činio se jednako unezvjerenim kada je grupa naoružanih članova boljševičke tajne policije došla uhapsiti ga. Iako je svrgnut s vlasti nekoliko mjeseci ranije, iako mu je oduzeta kruna i ime, iako mu je cijela obitelj bila u zatvoru, nije očekivao da će ga ubiti.

Za razliku od posljednjeg ruskog cara, povjesničari su pronašli i složili točne razloge zašto je obitelj Romanov ubijena, kao i kontekst koji je doveo do njihova pada, o čemu piše portal History.

Uzroci ubojstva obitelji Romanov mogu se pronaći još u najranijim danima vladavine cara Nikolaja. Kao najstariji sin cara Aleksandra III, Nikolaj je trebao naslijediti njegov položaj. Međutim, Aleksandar nije adekvatno pripremio svog sina da vlada Rusijom koja se tada našla usred političkih previranja. Budući da je bio strogi autokrata, Aleksandar je vjerovao da car mora vladati željeznom rukom. Zabranio je sve ne-ruske jezike, slomio slobodu tiska i oslabio političke institucije svog naroda.

Nikolaj je naslijedio uznemirenu Rusiju. Dva dana nakon njegove krunidbe, 1.400 njegovih podanika umrlo je u ogromnom stampedu. Okupili su se na velikom polju u Moskvi kako bi primili darove i suvenire nakon krunidbe, a dan je završio kao tragedija. Bio je to poprilično uznemirujući početak vladavine, a njegovi loši potezi nakon toga donijeli su mu nadimak "Nikola Krvavi".

Tijekom svoje vladavine suočavao se s rastućim nezadovoljstvom podanika. Vodio je rat koji narod nije htio voditi. Njegova vlada masakrirala je oko 100 nenaoružanih prosvjednika tijekom mirnog okupljanja 1905. godine. Nije uspijevao ostvariti služben i prihvatljiv odnos s Dumom, predstavničkim tijelom ruske vlade.

Njegov sin Aleksej rodio se s hemofilijom. Carica Aleksandra bila je sve više pod utjecajem Grigorija Rasputina, mistika za kojeg je vjerovala da je spasio Aleksejev život. Rasputin je imao sve veći utjecaj na carsku obitelj, ali i na politiku, što je izazvalo sumnjičavost javnosti, koja je zamjerala toliku moć.

Nikolaj je zatim uvukao Rusiju u Prvi svjetski rat, za čije razmjere nije bila spremna. Nikolajevi podanici bili su užasnuti brojem žrtava koje je zemlja podnijela. Rusija je imala najveći broj poginulih u Prvom svjetskom ratu – preko 1.8 milijuna vojnika i još 1.5 milijuna civila.

Rat je uništio preostalu kontrolu koju je Nikolaj imao nad zemljom. Urušio se sustav hrane, transporta, počele su pobune. Isprva je Nikolaj nije htio odstupiti s vlasti, ali je u ožujku 1917. pod velikim pritiskom abdicirao.

U studenom 1917., boljševici vođeni Vladimirom Lenjinom preuzeli su vlast. Nikolaj je pokušao dobiti azil u Britaniji i Francuskoj, ali obje zemlje su ga odbile. Romanovi su se tako našli u šaci nove revolucionarne vlade.

Novi život obitelji Romanov drastično se razlikovao od carskog i raskošnog života kakav su vodili u Zimskoj palači u St. Petersburgu. I car i carica nisu se htjeli prestati nadati da će ih netko spasiti. Umjesto spasa, premještali su se od kuće do kuće dok nisu zatočeni u boljševičkoj "kući za posebne namjene". Imućnost i raskoš zamijenila je trošna i prašnjava Ipatijeva kuća u Jekaterinburgu u kojoj nije bilo čak ni posteljine ili pribora za jelo.

Jekaterinburg je bio poznat po jakim simpatijama rema komunizmu. Kako su se ruske snage približavale, Lenjin i suradnici su naredili ubojstvo kraljevske obitelji kako bi spriječili mogućnost da dođu u antikomunističke ruke.

Dakle, do srpnja 1918. godine, Rusija je bila zahvaćena paklenim građanskim ratom koji će ovu zemlju, već pogođenu žrtvama Prvog svjetskog rata, koštati još milijunskih žrtava.

U noći sa 17. na 18. srpnja 1918. godine Nikolaj, njegova supruga Aleksandra i njihova djeca Olga, Tatjana, Marija, Anastazija i Aleksej, kao i nekoliko njihovih sluga, pogubljeni su u podrumu Ipatijeve kuće. Njihova tijela su unakažena i spaljena prije pokopavanja u šumi.

Ostaci tijela pronađeni su u nekoliko etapa – sva tijela osim Anastazijinog i Aleksejevog pronađena su 1979. godine, a njihova 2007. godine. Prije otkrivanja njihovih tijela pričalo se da je dio obitelji preživio. To se posebice govorilo za Anastaziju koja je posthumno postala najpoznatija od careve djece.

Unatoč dugotrajnosti Sovjetskog saveza i komunističke ideologije, čak i danas postoji kontingent ruskog društva koji želi obnoviti monarhiju, uključujući oligarha koji financira školu namijenjenu pripremi bogatih Rusa za buduću monarhiju. Nikolaj možda nije znao kako vladati Rusijom, ali monarhija prema kojoj je osjećao ambivalentnost zadržala je djelomičnu privlačnost čak 100 godina nakon ubojstva posljednjih članova carske obitelji.


Prevela: Ružica Ereš