Svijet žanje kaos ostavštine Britanskog carstva

Danas se rezultati nepromišljene britanske vladavine jasno pokazuju...

AUTOR: Amy Hawkins
OBJAVLJENO: 14.08.19 u 12:26
http://bit.ly/2H84AIO
Bilo je nekada razdoblje kada nad Britanskim carstvom Sunce nije zalazilo. To vrijeme je već odavno prošlo, ali prljavo naslijeđe imperijalizma ostalo je u Aziji gdje dvije naizgled različite krize – Hong Kong i Kašmir – dijele istu ostavštinu.

Hong Kong je ušao u deseti tjedan demonstracija, na stotine tisuća ljudi iz svih slojeva društva pozivaju na više demokratskih sloboda u svom gradu. Policija je na brutalan način odgovorila na ove zahtjeve, a Peking proteste naziva "činom terorizma".

U Jammu i Kašmiru, udaljenom 4023 kilometra od Hong Konga, indijska je vlada naprasno opozvala specijalni status ove regije, prethodno zaštićen indijskim ustavom. New Delhi je uveo zabranu pristupu digitalnim i telekomunikacijskim uslugama u Jammu i Kašmiru, tako da se ne zna točno što se tamo događa. Međutim, u subotu je BBC objavio video snimljen nakon molitve u petak navečer u Srinagaru (najvećem gradu regije), u kojem se vidi da se protiv prosvjednika koriste suzavci i oružje. The New York Times je izvjestio o nedostatku osoblja u bolnicama i nasilju nad lokalnim stanovništvom zbog izlaska van po namirnice; jedan od liječnika situaciju je opisao kao pakao. Dok su muslimani širom svijeta u ponedjeljak slavili Kurban-bajram, NDTV je izvjestio da su džamije u Srinagaru bile zatvorene, cijela regija je pod policijskim satom, a neki ugledni političari stavljeni su u kućni pritvor.

I Hong Kong i Kašmir bore se za vlastite želje i interese protiv neprijateljski nastrojenih i nadmenih središnjih vlasti. I jedan i drugi su navodno autonomni, ali su dio širih carskih sila kojima vladaju nacionalistički moćnici,a pojam regionalnog identiteta postao je anatema. U oba slučaja je upravo britanski kolonijalizam otvorio put za sukobe.

Za razliku od Hong Konga Indija je od kolonijalnog subjekta postala nezavisna država. Međutim, 40% Indije prije neovisnosti, uključujući i Kašmir, funkcioniralo je na principu "kneževskih država" - nepreciznom aranžmanu upravljanja lokalnih vladara, s različitim razinama uplitanja Britanske Indije. Ove države su uglavnom bile prepuštene same sebi sve dok izravno ne 'ugrožavaju' autoritet Britanskog carstva.

Međutim, središnja je vlada u okviru ujedinjene i neovisne Indije, posebice pod nekontroliranim nacionalizmom premijera Narendra Modija, dala prioritet kulturalnoj homogenizaciji. Paralele ovakvih tendencija mogu se vidjeti i u Hong Kongu, gdje pekinška vlada nastoji postupno zamijeniti lokalni kantonski jezik i tradicionalno pismo mandarinskim jezikom i pojednostavljenim znakovima.

Ovakav naglasak na kulturnu homogenizaciju je značajna razlika u odnosu na dane carstva. Jon Wilson, autor knjige India Conquered: Britain's Raj and the Chaos of Empire, naglašava da iako je sadašnji indijski projekt vladanja ideološki drugačiji od onog kakav je imalo Britansko carstvo, indijski premijer koristi poznate mehanizme moći: "vojna okupacija, ograničavanje slobode govora, [ovi alati] kojima se u više navrata koristila Indija podsjećaju na carstvo".

Ustavno je u oba slučaja trebao postojati neki kontinuitet u vladanju Hong Konga i Kašmira tijekom tranzicije iz kolonijalnog u postkolonijalno društvo. Obje regije prepoznate su kao različite u odnosu na države čijim su dijelom postale i na toj osnovi odobren im je poseban oblik zaštite. U Hong Kongu je riječ o mehanizmu "jedna zemlja, dva sustava", koji je građanima trebao jamčiti nastavak istog načina života do 2047. godine.

U Jammu i Kašmiru, ovi oblici zaštite bili su još snažniji, utkani u indijski Ustav. Član 370. ustava daje Kašmiru pravo kontroliranja svih vlastitih poslova osim vanjske politike, obrane i komunikacije, a član 35A zabranio je kupnju zemljišta strancima, uključujući Indijce. "Članak 370 je sporan jer Kašmiru daje više neovisnosti nego bilo kojem drugom dijelu Indije. On na regionalnoj osnovi Kašmiru daje veću autonomiju u pogledu svih politika", rekao je Wilson. Međutim, indijski je premijer prošlog tjedna opozvao oba članka čime je ostvario svoje predizborno obećanje da će ukinuti poseban status Kašmira za koji smatra da ometa integraciju ovog dijela s ostatkom Indije.

U slučaju Hong Konga, Peking nije eksplicitno ukinuo mehanizam "jedna zemlja, dva sustava", međutim nedavna i trenutna događanja jasno pokazuju da je brza asimilacija Hong Konga u Kinu prioritet za Komunističku partiju Kine. Nove vlasti više ne toleriraju aranžmane koje je uspostavilo Britansko carstvo – sada je cilj potpuna kontrola.

Za razliku od Kašmira, u primopredaji Hong Konga nije došlo do krvoprolića, no ironiju oslobađanja grada od britanskog imperijalizma samo da bi bio predan drugom dalekom i neobjašnjivom vodstvu, mnogima je odmah bila očita. Chris Patten, posljednji guverner Hong Konga, prisjetio se posjeti psihijatrijske ustanove kratko prije primopredaje. Jedan od pacijenata ga je pitao: "Uvijek nam govorite da je Britanija najstarija demokracija na svijetu. Možeš li mi onda objasniti zašto predajete Hong Kong posljednjem velikom totalitarnom režimu bez da ste pitali građane Hong Konga za mišljenje?" Patten tvrdi da je to bilo "najrazumnije pitanje o Hong Kongu".

Danas se rezultati nepromišljene britanske vladavine jasno pokazuju. Budući da se indijska vlast često pozdravlja kao veliki demokratski uspjeh u Aziji, možda ima nade da će njeno postupanje prema manjinama biti drugačije od kineskog, čija vlada ne ostavlja prostor za drugo mišljenje. No, nedavni događaji u Kašmiru nevjerojatno nalikuju kineskoj politici homogenizacije autonomne regije prema kineskoj slici definiranoj u Pekingu.

"Iako je bilo u modi naglašavati kontrast između demokratske Indije i autoritarne Kine stvarnost je takva da, kada je u pitanju okupacija i upravljanje teritorijima i narodnima koji su osporavali odnose s kopnom, obje su zemlje usvojile mjere koje uključuju obećanja o autonomiji, ali stvarnost asimilacije, suzbijanja prava, uskraćivanja prava na samoodređenje i nepostojanja konsenzualne vladavine", kaže profesor Dibyesh Anand s londonskog Sveučilišta u Westminsteru. Anand tvrdi da je Britansko carstvo uz politiku "zavadi pa vladaj", vodilo i politiku "zavadi i odustani". To je ostavilo nezadovoljavajuće aranžmane vlasti koji će vjerojatno rezultirati sukobom.

Nije samo Britanija kriva zbog upletenosti njenih bivših kolonija u identitetske bitke. Kašmir su desetljećima mučile sektaške borbe, a uvjeti primopredaje u Hong Kongu trebali su jamčiti prava i zaštitu ovom gradu do 2047. godine. Pored toga, nije jasno na koji bi se način Velika Britanija danas mogla izravno uključiti u rješavanje ovih situacija; Kina već rutinski prikazuje bilo koju opoziciju u zemlji kao manifestaciju stranog uplitanja u unutarnje poslove. Slično tomu, Indija je uvijek inzistirala da pitanje Kašmira mora biti unutarnje pitanje.

No, Britanija bi sigurno mogla više učiniti u prepoznavanju svojih doprinosa nezadovoljstvu milijuna ljudi koji nikada nisu imali glas u svojoj zemlji. Nekim bivšim subjektima Britanskog carstva danas je čak teško posjetiti zemlju koja je odlučila o njihovoj budućnosti – Pakistan ima jednu od najviših stopa odbijanja kada su u pitanju građani koji traže britansku vizu – više od 6 na 10 zahtjeva se odbija. Novi britanski ministar vanjskih poslova zasad nije imao mnogo komentara o bilo kojem od ovih pitanja, osim što je ponovio britansku podršku očito nefunkcionalnom uređenju na principu "jedna zemlja, dva sustava" u Hong Kongu i zahvalio Indiji na "jasnom objašnjenju" situacije u Kašmiru. Ne iznenađuje da se Britanija, u kojoj je imperijalna nostalgija podstakla dio osjećaja koji stoje iza Brexita, oklijevala suočiti se s naslijeđem svog carstva. No, u trenutku kada se Britanija i sama muči s pitanjima samoodređenja i demokracije, vrijedi zapamtiti da je naslijeđe carstva u drugim dijelovima svijeta ostavilo još veće breme.


Tekst "The World is Reaping the Chaos the British Empire Sowed", autorice Amy Hawkins, objavljen je na portalu Foreign Policy 13. 8. 2019. godine.
Prevela: Ružica Ereš