Razlika između laži i post-istine u politici

Prefiks "post" u post-istini odnosi ne na tvrdnju da je određena ideja postala suvišna i da se stoga može odbaciti. Post-istina je vjerovanje da istina više nije bitna, da je istina zastarjela. Možemo se nositi s političarima koji lažu, ali ne možemo si dopustiti rizik da političarima dozvolimo delegitimizirati istinu.

AUTOR: Vittorio Bufacchi
OBJAVLJENO: 27.01.20 u 12:48
https://bit.ly/2sZBfwn
Ako bih napisao "Prva rečenica u ovom članku je laž", je li ta rečenica istinita ili je laž? Ako lažljivac izjavi "Ja lažem", govori li on istinu? U filozofiji i logici ovo je poznato kao paradoks lažljivca: Lažov je lažov, a ako zaista laže, onda on govori istinu, što znači da je upravo slagao.

Laži su dio DNK suvremenog društva, iako ih danas često nazivamo dostojanstvenijom terminologijom marketinga, oglašavanja, propagande ili spina. Od beskrupuloznih prodavača rabljenih automobila do premijera koji daju neutemeljene izjave o oružju za masovno uništenje, čini se da danas mnogo ljudi zarađuje od laži.

U mašti javnosti, političari su profesionalni lažovi par excellence, ili kako je pisac George Orwell jednom rekao: "Politički jezik... osmišljen je da laži zvuče istinito i ubojito".

U svom eseju Istina i politika, objavljenom u New Yorkeru 1967. godine, filozofkinja Hannah Arendt već se požalila na činjenicu da politika i istina ne idu zajedno. No, čak je i Arendt bila svjesna da nisu sve laži iste. Postoje laži koje su minimalni oblici obmane, mikro-rascjep u tkanini stvarnosti, dok su neke laži toliko velike da zahtijevaju potpuno preuređivanje cjelokupne činjenične teksture, prelazak u drugu stvarnost. U današnjoj terminologiji Arendt nas je upozoravala na razliku između laži i riječi godine u Oksfordskom rječniku 2016. godine – "post-istine".

Jedan od načina shvaćanja razlike između laži i post-istine o kojoj sam pisao u jednom novom radu jest to da lažljivac negira specifične činjenice koje imaju precizne koordinate u vremenu i prostoru, dok post-istina dovodi u pitanje samu prirodu istine. Lažov zna istinu i, pokušavajući nas uvjeriti u alternativnu povijest, on, paradoksalno, poštuje istinu, dok joj post-istina ne pruža nikakvu zaštitu.

Clinton vs. Trump

Ova razlika između laži i post-istine postaje jasnija kroz usporedbu dvojice novijih američkih predsjednika, Billa Clintona i Donalda Trumpa. Na tiskovnoj konferenciji Bijele kuće, 26. siječnja 1998. godine, Clinton je rekao: "Želim reći jednu stvar američkom narodu. Želim da me saslušate. Ponovno ću to reći: Nisam imao seksualne odnose s tom ženom, gospođicom Lewinsky. Nikada nisam rekao nikome da laže, niti jedan put; nikada".

Clintonova izjava je, s obzirom na kasnija otkrića i plavu haljinu s mrljama od sjemena, uznemirujuća. Moguće je da Clinton svoje seksualne interakcije s Lewinsky nije smatrao "seksualnim odnosima", ali to baš i nije vjerojatno – i vjerojatno bi obrana te pozicije s poštenjem i integritetom zahtijevala veliki napor u samoobmani ili domišljatost. Clinton je bio opozvan zbog laži i opstrukcije pravde jer je lagao pod zakletvom, no na kraju je, tijekom suđenja u Senatu, oslobođen.

Rušenje same istine

Clinton je lagao, a to je neoprostivo. No, Trumpov odnos prema istini još je više uznemirujući i opasniji. Trumpove neprestane optužbe protiv glavnih medija, uključujući Washington Post, New York Times i CNN, o lažnim vijestima odražavaju dugotrajni prezir istine. Za razliku od Clintona, Trump ne samo da negira određene činjenice, nego je odlučan u svom potkopavanju teorijske infrastrukture koja omogućuje razgovor o istini.

Trumpov odgovor i ponašanje prema optužbama protiv njega tipičan su primjer post-istine. Odbacivanjem postupka opoziva kao "šarade" i "lova na vještice", njegova je strategija stvaranje okruženja u kojem objektivne činjenice manje utječu na oblikovanje javnog mišljenja, gdje se teoretski okviri potreban za davanje smisla određenim događajima preziru, a znanstvena istina gubi legitimitet.

To je glavna razlika između laži i post-istine. Dok laž uništava određenu istinu, post-istina pokušava srušiti sam koncept istine. Trumpovo gnušanje na istinu ogleda se u izvanrednoj tvrdnji jednog od njegovih odvjetnika, Rudyja Giulianija, da je istina "relativna". Giuliani je u razgovoru za NBC News govorio o zahtjevu specijalnog odvjetnika Roberta Muellera za razgovor s Trumpom u vezi s istragom o Rusiji. Izrazio je zabrinutost da bi Trump mogao počiniti krivokletstvo jer "istina nije istina".

Post-istina je mračna pojava, ali ne treba je brkati s lažima. Post-istina je mnogo varljivija i opasnija za demokratsko tkivo našeg društva. Prefiks "post" u post-istini odnosi ne na tvrdnju da je određena ideja postala suvišna i da se stoga može odbaciti. Post-istina je vjerovanje da istina više nije bitna, da je istina zastarjela.

Možemo se nositi s političarima koji lažu, ali ne možemo si dopustiti rizik da političarima dozvolimo delegitimizirati istinu.


Piše Vittorio Bufacchi za The Conversation
Prevela: Ružica Ereš