Drveće može 'razgovarati': Kanadska znanstvenica dokazala složenu mrežu komunikacija kroz korijenje stabala

Revolucionarni rad znanstvenice Suzanne Simard pokazao je da su drveća međusobno ovisna i kooperativna i da zapravo imaju duboke međusobne veze i odnose.

AUTOR: Mystical Raven
OBJAVLJENO: 25.07.19 u 12:25
OSVJEŽENO: 25.07.19 u 12:25
http://bit.ly/2YBlFAM
Šetnja šumom, među stablima, je pravo osvježenje, hrana i lijek. Šume su mnogo više od lijepih stabala, mnogo stvari koje i ne vidimo događaju se među njima. Ekologinja Suzanne Simard tvrdi da drveće ima sofisticiranu i povezanu 'društvenu' mrežu koja se odvija pod zemljom.

"Drveće povezuje svijet beskonačnih bioloških puteva, a to im omogućuje da komuniciraju, ali i da se cijele šume ponašaju kao da su jedan organizam".

Njezino 30 godina dugo istraživanje kanadskih šuma dovelo je do zapanjujućeg otkrića – drveće međusobno 'razgovara', često, a i na velikim udaljenostima. Izgleda da je sličnije ljudima nego što bismo pomislili. Stabla su jako društvena i međusobno ovise jedna o drugima kako bi preživjela. Komunikacija je jako bitna, a ogromna mreža korijenja služi i za slanje 'tajnih' poruka među njima, što omogućuje dijeljenje hranjivih tvari i vode s onim stablima kojima su nutrijenti potrebniji.

Suzanne Simard je odrasla na području predivnih šuma u Britanskoj Kolumbiji. Kaže kako je često odlazila u šume gdje bi odmarala gledajući krošnje ogromnih stabala. Prvi put je vidjela fascinantnu mrežu korijenja drveća kada je pokapala svog psa koji je nesretnim slučajem uginuo. Kada se kasnije u životu vratila proučavanju stabala, saznala je kako su znanstvenici upravo otkrili da jedan korijen sadnice bora može 'poslati' ugljik drugom korijenju sadnica bora.

Ovo otkriće potaknulo ju je na proučavanje šuma kako bi vidjela što se u njima događa. Njena pretpostavka da stabla mogu međusobno dijeliti informacije bila je jako kontroverzna, a veliki broj kolega i kolegica znanstvenika mislio je da je poludjela. Imala je brojne poteškoće u dobivanju sredstava za istraživanje, zbog čega je odlučila sama eksperimentirati. Posadila je 240 stabala breze, jele i cedra u kanadskoj šumi i pretpostavila da će breza i jelka razviti vlastitu podzemnu mrežu, ali ne i cedar. Sadnice je pokrila plastičnim vrećicama ispunjenim raznim vrstama ugljičnih plinova. U brezu je ubrizgala radioaktivni plin, a u jelu stabilni ugljikov dioksid.

Kada ih je provjeravala Geiger-Müllerovim brojačem, vidjela je da u cedru nema radioaktivnosti. Međutim, kod jele i breze, koje su dijelile ugljikov dioksid, brojač je počeo ispuštati glasni zvuk, čime je potvrdila svoju hipotezu. Breza je bila ta koja je slala ugljikov dioksid jeli, osobito kada je bila u hladovini. Tijekom zime, događala se obratna komunikacija. Breza je bila bez lišća, a zimzelena jela slala joj je potrebni ugljik. Znanost je dotad uvijek smatrala da se stabla međusobno natječu za ugljik, sunce, vodu i hranjive tvari.

Njezin revolucionarni rad pokazao je da su drveća međusobno ovisna i kooperativna i da zapravo imaju duboke međusobne veze i odnose, piše Mystical Raven.

Stabla su 'razgovarala' pomoću kemijskih i hormonskih signala putem micelija. Ove poruke pokazuju kojim stablima trebaju određene hranjive tvari. Komunicirala su putem ugljika, dušika, fosfora, vode, hormona i kemikalija, a zatim međusobno dijelila te elemente, stvarajući ravnotežu cijele šume.

"Ova mreža je toliko gusta da bi se pod dužinom jednog koraka mogle nalaziti stotine kilometara micelija", tvrdi Simard.

Micelij povezuje različita pojedina stabla u jednoj šumi, bilo da su u pitanju stabla iste ili različitih vrsta. Ova mreža funkcionira slično internetu. Simard je otkrila da starija stabla hrane mlađa te da jedno starije stablo može biti povezano s više stotina drugih stabala. Ona međusobno razgovaraju, a tijekom ovih razgovora povećava se otpornost cijele zajednice, odnosno šume. Riječ je o čarobnoj zajednici stabala koja se međusobno podržavaju.

Istraživanje ove znanstvenice ima i važnu implikaciju za okoliš kada je u pitanju uništavanja šuma. Ona tvrdi da matična stabla, kada su ozlijeđena ili kada umiru, šalju svoju 'mudrost' drugim stablima, ali da to ne mogu uraditi kada dođe do masovne sječe šuma. Nada se kako će njeno istraživanje promijeniti način na koji funkcionira šumarstvo.

Sječa jednog ili dva matična stabla ne bi trebala predstavljati prevelik problem. Međutim, sječom previše njih, urušava se cijeli sustav te šume. Ljudi neprestano oslabljuju šume masovnim sječama i sadnjom samo jedne ili dviju vrsta, a to ima jako loš utjecaj na okoliš.

Ipak, još uvijek ima nade. Znanstvenica tvrdi kako šume imaju ogroman kapacitet za samoizliječenje.

Predlaže i četiri jednostavna rješenja za holističko i održivo šumarstvo koje bi moglo okončati štetu uzrokovanu masovnim sječama. "Moramo više zalaziti u naše lokalne šume; spasiti stare šume jer su one spremišta gena, matičnih stabala i mreže micelija. Na mjestima koja su posječena, moramo spasiti naslijeđe matičnih stabala i mreža kako bi se 'mudrost' uspješno mogla prenijeti na novu generaciju stabala; obnoviti šume s puno većim bogatstvom vrsta".

Saznajući sve više o stablima, njihova složena međusobna veza postaje sve jasnija, što nas čini spremnijim pomoći u spašavanju šuma i njihovom razvoju. Znanstvenici poput Suzanne Simard pomažu nam promijeniti perspektivu kako bismo živjeli u skladu s prirodom; nešto što bi drastično moglo promijeniti putanju ekoloških katastrofa i omogućiti povoljne rezultate i za ljude i za drveće.


Prevela: Ružica Ereš