Zašto vjerujemo u mit o ludilu tijekom punog Mjeseca?

Znanstvenici su desetljećima analizirali bolničke kartone i policijske zapise i svaki put bi došli do istog zaključka – razdoblje punog Mjeseca nije povezano s čudnijim ponašanjima od onog inače. Nema poremećaja pri porođaju, nema sinkroniziranih menstruacija, nema ludila.

AUTOR: Astronomy
OBJAVLJENO: 22.08.19 u 13:32
http://bit.ly/2HipcOA
Transilvanijski efekt... Na tamnom nebu, oblaci se pomjeraju otkrivajući zloslutni srebrni punog Mjeseca, a ljudi na Zemlji polude. To su priče koje iznova ponavljaju učitelji, liječnici, policajci. Međutim, znanost se ne slaže s njima.

Već dugo vremena postoji svojevrsna tradicija kriviti Mjesec za čudno ponašanje ljudi. U prvom stoljeću nove ere, rimski je filozof Plinije tvrdio da puni Mjesec uzrokuje stvaranje većih količina rose, što dovodi do povećanja razina vlage u mozgu, a ona dovodi do ludila.

Pomisao da puni Mjesec ljude čini ludima nije izašla iz mode nakon Rima, piše Astronomy. I 1700-ih jedan britanski pravni stručnjak i sudac pisao: "Luđak, non compos mentis, je onaj koji ima lucidne intervale, ponekad uživajući u svojim osjetilima, a ponekad ne, i to često ovisi o mjesečevim promjenama". Engleska riječ za luđaka, lunatic, dolazi upravo od latinske riječi luna – mjesec.

Popularna knjiga iz 1970-ih tvrdila je da Mjesec, jednako kao što utječe na plimu, utječe i na kretanje tekućine u ljudskom mozgu. Čak i danas mogu se čuti priče o, primjerice, učenicima koji se ponašaju loše, ili ljudima koji imaju čudne nezgode, a sve to baš u vrijeme punog Mjeseca. No, postoji jedan veliki problem sa svim ovakvim teorijama – one naprosto nisu istinite.

Znanstvenici su desetljećima analizirali bolničke kartone i policijske zapise i svaki put bi došli do istog zaključka – razdoblje punog Mjeseca nije povezano s čudnijim ponašanjima od onog inače. Nema poremećaja pri porođaju, nema sinkroniziranih menstruacija, nema ludila.

"Ne znam ni za jedno otkriće u znanstvenoj literaturi koje potvrđuje da postoji veza između punog Mjeseca i neobičnog ponašanja", kaže Scott Lilienfeld, profesor psihologije na Sveučilištu Emory. Istraživanja koja podržavaju ovu tvrdnju nikad ne izdrže kritiku i provjeru. Primjerice, u jednom takvom radu, znanstvenici su ustvrdili da se više automobilskih nesreća događa tijekom punog Mjeseca. Kasnije su ga povukli nakon što su shvatili da se često puni Mjesec poklopi s vikendima, kada svakako putuje više ljudi. Ipak, unatoč nedostatku znanstvenih dokaza, mnogi ljudi i dalje vjeruju da puni Mjesec ima čudan utjecaj na nas.

Još uvijek nije jasno otkud je krenulo ovo praznovjerje. No u obranu onih koji vjeruju u njega, Mjesec zaista ima utjecaj na našu planetu – od plime i oseke, do ciklusa parenja koralja ili pak glista. Ne čudi stoga da su se ljudi zapitali oblikuje li Mjesec možda i njihove živote.

Lilienfeld kaže kako bi po ovom pitanju moglo biti neke korelacijske, a ne uzročno-posljedične veze. Primjerice, prije izuma umjetne rasvjete, pun Mjesec mogao je ljude noću držati budnima, uključujući i ljude s mentalnim bolestima koje pogoršava nedostatak sna. "A to bi onda dovelo do gužve".

Bez obzira na to gdje je i kako nastala ova ideja, ljudima je vjerojatno bilo vrlo lako pronaći "dokaze" za svoje sumnju da se loše stvari događaju tijekom punog Mjeseca. "Naši mozgovi skloni su primjećivanju obrazaca čak i kada oni zapravo ne postoje", objašnjava Lilienfeld. "Jednom kada ljudi formiraju ideju da je pun Mjesec povezan s čudnim ponašanjem, možda će početi čak i nesvjesno primjećivati slučajeve u kojima se tijekom punog Mjeseca dogodi nešto čudno ili neobično". Ukoliko se ništa specijalno ne dogodi, zanemarujemo činjenicu da je pun Mjesec, no ako se nešto čudno dogodi, to se odmah istakne.

Ovakav način razmišljanja, gdje pridajemo dodatnu pažnju stvarima koje mogu biti opsane ili važne, primjer je onoga što psiholozi nazivaju kognitivna pristranost. Ona je možda 'urezana' kao sredstvo samoodržanja u način na koji razmišljamo. Ako šetate šumom i odjednom se pojavi nešto slično obliku zmije, skočit ćete sa strane, odnosno vaše tijelo će reagirati da vas spasi. No češće nego ne, u pitanju će biti neki komad drveta. Evolucijski ima smisla da naše tijelo reagira 'za svaki slučaj' – naše tijelo radi na principu "bolje spriječiti, nego liječiti".

Iako bi nas kognitivna pristranost mogla zaštititi od spomenutog drveta/zmije, praznovjerja poput pripisivanja moći punom Mjesecu za utjecaj na naše ponašanje, možda nas štiti na drugačiji način.

"Svijet je zastrašujuće i nepredvidljivo mjesto i možda nam zadovoljstvo i olakšanje donosi način razmišljanja prema kojem svijet nije tako neobuzdan i nepredvidljiv koliko mislimo", kaže Lilienfeld. "Odnosi li se to na pun Mjesec, ne znam, ali mislim da gotovo sve što nam daje osjećaj da možemo nešto predvidjeti pruža mjeru psihološke utjehe". Stvari se slome, ljudi klonu, a lakše je misliti da je tomu kriv 'zločesti' puni Mjesec, nego misliti da je svijet jednostavno čudno mjesto bez obzira na to kako nebo izgleda.


Prevela: Ružica Ereš